PITANJE:
Molim vas da mi date savjet kako dalje u situaciji u kojoj sam se
našao. Prije nešto manje od mjesec dana sam se napokon uspio razvesti
od bivše supruge. Razvod smo zatražili sporazumno, a ja sam se još
ranije odselio iz stana i odnio svoje stvari. Inače smo bili u braku
dvanaest godina, a zabavljali smo se još dvije i pol godine prije toga.
Imamo kćer od osam godina koju je sud dodijelio majci.
Naši problemi počeli su vrlo brzo nakon što smo se vjenčali, jer smo
shvatili gotovo da i nemamo zajedničkih tema. Mene su zanimale jedne a
nju druge stvari. Moja supruga nije bila baš za neke inteligentne
razgovore, sto puta me osramotila pred društvom kad bi izvalila nešto,
žao mi je reći glupo pa ću reći ne baš pametno. Kako je vrijeme
prolazilo sve se više vidjelo da smo različiti i sve smo manje
razgovarali, seksualni život nije ni postojao zadnjih godinu dana, sve
je bilo kao da ionako više nismo u braku. Sve smo se više svađali, ona
je i inače nervozna osoba a i ja planem ako se netko stalno dere na
mene pa su svađe bile česte, a sve je to gledala naša kćer i vidio sam
da ju te svađe jako pogađaju.
nadam se da ću od Vas dobiti koristan savjet... Udala sam se prije
godinu i pol za čovjeka koji već ima brak iza sebe i dijete tinejdžera.
Završila sam fakultet i otišla u inozemstvo s njim. Nismo još uspjeli
riješiti moj status u inozemstvu, zbog mnogih njegovih dugova i
problema... Ja ne mogu tražiti posao za koji sam se školovala, ne mogu
ostvariti želju da imam dijete jer sam ovdje kao turista stalno...
Zbog toga sam postala kronično nezadovoljna, stalno njemu predbacujem
da riješi te dugove, posebno mi u zadnje vrijeme počinje smetati
njegovo dijete jer on inzistira da ga vodimo svugdje sa sobom, a ja sam
nezadovoljna jer želim svoje dijete a ne da vodam njegovo. Znam da ovo
nije ni s moje strane pravilno, ali ja ne mogu zbog njegovih problema
da se ostvarim kao majka, pa počinje sve da mi smeta...
PITANJE:
Prije nekoliko mjeseci
raspala mi se veza. Sve je bilo divno iz početka i to je trebalo biti
ono pravo. Bili smo tri godine zajedno kad mi je rekao da bi želio da
živimo zajedno i ja sam pristala.
Iako nismo bili
oženjeni, ja sam vjerovala da će se to ipak dogoditi jer nismo više
balavci. Odselili smo i uredili si dom. Isprva sam mislila da će sve
biti dobro jer smo se lijepo slagali, no sa vremenom stvari su krenule
krivo...
Počelo je sa sitnicama. Počeo je
pregledavati moj mobitel svaki dan da vidi s kim sam se sve čula toga
dana, pa mi je onda počeo provjeravati i mail... Postajao je ljubomoran
na svakoga mada za to nije bilo objektivnih razloga!
Na
kraju je došlo do tog stadija da mi zabranjuje da idem do dućana bez
njega ili ne daj bože na kavu sa prijateljicom. Unatoč svemu, bila sam
strpljiva i stalno iznova razgovarala s njim, trudila se dati mu do
znanja da nema razloga da se tako ponaša, da poznaje sve moje
prijatelje, da je ionako svugdje sa mnom jer praktički više nisam
mrdala od njega misleći da mu treba vremena da stekne povjerenje... Ali
bivalo je sve gore i gore.
PITANJE:
U vezi sam već 10 mjeseci. S tim čovjekom sam
prevarila bivšeg s kojim sam bila 5 godina u vezi. Naša je ljubav
počela krivo, on me na početku veze jako volio i trudio se, sve je
radio za mene... Kada smo napokon prohodali par mjeseci je bio nježan,
pažljiv... I onda se prije par mjeseci sve počelo mijenjati.
Tjedan
dana je super i nježan, a poslije toga dođe tjedan kada se ohladi i
prigovara mi za greške iz prošlosti i kaže da moram za njih platiti.
Ostavljao me nekoliko puta a ja sam ga molila za oprost. Ništa mi ne
vjeruje...
Iskorištava to što ga obožavam, radi mi stvari koje
mrzim. Dogovorimo se da ćemo se vidjeti, on kaže da me ne želi vidjet
istim žarom kao prije... Ponižava me, govori ružne riječi, a kad ja
njemu nešto kažem naljuti se i ostavi me. I opet ga ja molim da mi se
vrati! Imam osjećaj kao da mi se osvećuje...
Ne mogu ga ostaviti jer ga previše volim. Kako da se sve vrati na
staro? Pomozite!
PITANJE:
Moj brak traje 6 godina.
Imamo dječaka od 5 godina i trenutno sam u 4. mjesecu trudnoće. Na
izgled sretan brak mi sada već ide prilično na živce. Prije neku večer
moj muž je izašao vani u 00,30 sati i došao u 6 ujutro mrtav pijan.
Došao mu je zet iz Švedske pa je trebao sa njim malo da se opija.
Ti
izleti po cijelu noć gdje se komiran vraća kući mu se ne dešavaju baš
često (ne radi to baš svaki vikend) ali 7-8 puta godišnje da. Mene
užasno nerviraju, sam miris alkohola me užasava i stvara ogromno
gađenje prema njemu (otac mi je dosta pio). Da ne kažem da ne mogu
zaspati po cijelu noć u iščekivanju kada će se pojaviti. i dok on
naredni dan prespava, ja moram voditi računa o djetetu.
Nekoliko
puta smo imali rasprave o tome da ja to jednostavno ne mogu podnijeti
(mogu da razumijem da po nekada treba da izađe, ali sa mnom...a ne da
se pravi kao da ne postojim). Čak mi je sada rekao da sam mu jako
naporna sa svojim stalnim prigovorima (za koje on baš i ne mari) i da
radim što hoću... "Ne moram to uopće da trpim ako mi se ne sviđa da ne
moram da živim sa njim"....
PITANJE:
Molim vas za pomoć jer
mi je stvarno povjerenje
u zaručnicu nikakvo. Ovako ona ima 29 godina (godine mi ne smetaju),
već je bila zaručena i trebala se udati ali je on pobjegao (trebao sam
biti barjaktar na toj svadbi). Nakon nekog vremena mi smo se spetljali,
bio sam uz nju sve vrijeme dok je patila za njim, stvarno je bilo teško
ali počeli smo vezu koja sad traje već 3 godine. Ona je meni prva
ozbiljna cura i volim je više od ičeg, sve joj pružam, što god treba.
Puno puta su mi i rekli što je držim kao kraljicu, njoj su rekli da mi
je takav dečko što bi dala, i ponosna je bila na mene.
Ona
je
dobra prema meni, ne mogu reći i mislim da me voli i poštuje, ali u
zadnje vrijeme je dosta čudna i agresivna. Imali smo probleme gdje smo
i ona i ja bili krivi, već pred prekid ali nismo ni jedno htjeli
izgubiti ono drugo. Ona stvarno ne ide nigdje, doma je po cijele dane
jer su se njene frendice poudale... Bar sam tako mislio ali sad kako
nemam više povjerenja nisam siguran da je tako.
Prije
3 tjedna
otišla je na krstitke kod jedne cure, zvala me sa sobom ali ja nisam
htio ići. Rekla je da će biti kratko, ostala je 6 sati. Nakon tri dana
smo se posvađali i nismo se čuli dva dana, i ja joj šaljem poruku da li
se vidimo, da popričamo. Ali meni dolazi poruka "Mate idem sada sa
frendicom na kavu pa se vidimo oko 22 ako ćeš ti moći", poruka je bila
namijenjena drugome....
PITANJE:
U braku sam 27 godina.
Imamo već odraslu djecu
kojima više nisam potrebna na način na koji su me trebali do prije par
godina. Dvoje su na fakultetu a treća srednjoškolka. Mislim da je naš
brak bio normalan, sa manjim krizama koje smo uvijek uspješno riješili.
Ali sada više nije tako: ja se osjećam jako usamljeno i "prazno". Moj
muž radi po cijele dane. Ima posao koji voli a i financijski je
dobro.Ja sam oduvijek radila, bila mama, domaćica i žena i da ne
zaboravim imala veliku pomoć i podršku od muža. Do prije 2 dvije godine
imala sam pomoć u kući od moje mame, a sada imam osjećaj da jednostavno
ne uspijem povezati sve konce, što mi on predbacuje da uvijek moram
imati sve pod kontrolom. On radi, dođe doma umoran, zaspi....
imam
26 godina, udala sam se prije 9 mjeseci i nakon mjesec dana braka
prevarila muža.
Kad
sam prohodala sa svojim suprugom, nakon par mjeseci veze sam znala da
je to - to, jednostavno on je bio sve što sam tražila. Nakon godinu i
tri mjeseca veze smo se vjenčali. Prije našeg vjenčanja počeli smo se
oboje čudno ponašati, njemu su počele neke stvari jako smetati koje mu
do tada nisu smetale a ja sam s tim pomalo bila razočarana, uvijek mu
je sexa bilo premalo i govorio mi je da trebam psihijatra u vezi toga a
ja sam ga zbog toga nesvjesno i odbijala, jer meni nije odgovarao
uvijek isti način sexa. Nije to u biti bio nikakav strašan problem,
nego sam odjedanput gubila sliku svoga savršenog muža kao i on sliku o
meni, jer do tih momenata se nismo nikad svađali, sve je bilo odlično.
Nakon
vjenčanja i medenog mjeseca, gdje sam konstantno dobivala prigovore,
jednostavno su se stvari nakupljale i tu su mi se javila pitanja, jesam
li bila problem svojim bivšim dečkima, kakav mi je sex bio s njima a
osim toga imala sam bivšeg dečka s kojim sam hodala dosta dugo i
razišli smo se užasno i u tim momentima, ja sam se njemu javila da bih
razgovarala s njim.
Naravno on je to primio sasvim
normalno i
našli smo se nakon tri godine od prekida i sve je otišlo u krivom
smjeru, od samo razgovora stvar je otišla puno dalje i ja sam prevarila
svog muža...
PITANJE:
Imala sam 15 godina kad
sam ga upoznala. Bili smo
zajedno dva puta ali nikad duže od tri mjeseca. Prvi put sam ga
ostavila bez veze, bila sam jednostavno glupa, drugi put jer sam bila
još gluplja i bojala sam se da ću se previše zaljubiti i da će me
povrijediti. Ali on je mene volio, i patio je za mnom, a ja.. ja sam
bila sebična!
Imala sam u planu izlaziti van,
isprobati sve što
mi život pruža, nisam bila spremna odreći se svoje slobode radi bilo
koga. E ali nisam ni shvatila u cijeloj toj priči da sam se zapravo
zaljubila. Mislila sam da ćemo na kraju završit zajedno, da će on biti
tu kad mi dosade izlasci.
Sa svojih 17 godina sam
doznala da mu
je cura ostala trudna. Ona je otišla roditi u drugu državu a on je
ostao ovdje. Vidjeli smo se vani, razgovarali smo, pitao me da li ja
osjećam još uvijek nešto za njega i da li želim imati nešto s njim jer
ako ja to želim a on to ne zna da će poludjeti. Poljubili smo se. Uzeo
mi je moj moral, dozvolila sam si nešto što nisam trebala...
PITANJE:
Već dvije godine sam u tajnoj vezi s muževim kolegom
s posla. Veza je od početka turbulentna, često se svađamo. Uvijek sam
ja ta koja napada zbog nedostatka pažnje mada znam da je to u redu jer
jedino tako veza može ostati tajna. Međutim, primijetila sam da sam
većini ljudi sumnjiva a jedino ne mužu ili se samo pravi zbog mira u
kući. Moj muž je jako dobar čovjek, suprug i otac, čak moj idol - ali
mu to nikad ne bih priznala. A ja neprestano prigovaram, kritiziram i
ističem svoje vrline iako imam puno više mana. Napadam i muža i djecu i
ovog čovjeka i svi mi to toleriraju. Bih li trebala potražiti stručnu
pomoć ili se uputiti u crkvu?
PITANJE:
Ja sam rođena 1967. godine, a on je jedanaest godina
stariji. Družimo se nekih četiri mjeseca ali nikako da uđemo u vezu…
Oboje smo prije dvije godine prekinuli s prethodnim partnerima.
Ja
bih sada pravu vezu, a on se vikendima isključi jer kaže da mora imati
mir... Meni treba pažnja i ovakav odnos mi nije dovoljan. On mi je
prekvalitetan za druženje da ga tek tako odbacim iz života... Hoćemo li
ući u normalnu vezu, da li da i dalje strpljivošću ulažem u to?
Unaprijed hvala.
PITANJE:
Molim vas za objašnjenje mojeg problema, jer ja se sad trenutno osjećam
da sam ja za sve kriva što mi se brak raspao.
Uvijek
je bio egoist tj. dolazak s posla, pa prvo na tv i zatim trening, i
dolazak kasno još nakon završetka treninga doma. Većinom je to bilo
svaki dan tako. Sa mnom je rijetko pričao, jer kako kaže nema što sa
mnom da priča i ja kao svaki dan jedna te ista pitanja postavljam. Nije
sa mnom izlazio van jer kako kaže ja se u društvu ne znam ponašati a i
njemu kao treba slobode više. Kad smo (to je bilo rijetko) izašli van
on se uvijek jako napio i mene skorom nogirao u društvu kao da me nema
(naravno da sam se ljutila). Stalno je pričao kako mu treba više
slobode. Mene je slao neka idem sama van i neka uživam. Nije ga baš
bilo briga kamo i gdje idem.
Kad smo išli kući na godišnji
(živimo u inozemstvu), skoro da ga nisam ni vidjela, samo društvo i
društvo, rijetko kad je išao sa mnom van. Uvijek su bili nekakvi
problemi. Kad sam ja izrazila želju da idemo negdje on je meni davao
novac i kaže neka uživam i idem u shopping. On je kao umoran,puno je
radio. Jedino što se je veselio je bio moj sport, tu je često dolazio
na moje utakmice i brinuo se bar malo, ali pod zadnje nije mu ni to
bilo važno. Ja sam većinom bila doma jer nisam mogla naći posao, a on
je imao puno poznatih ljudi i bolje priča strani jezik nego ja, opet mi
nije htio pomoći. Sve sam ja morala sama.
On mi je samo davao
novac tj. kupovao me sa novcem. Imala sam u materijalnom smislu sve što
sam htjela, ali nisam imala ljubav. Ostavio me tako da me poslao na
godišnji za Božić uz riječi meni treba malo odmora idi draga malo se i
ti odmori. Drugi dan me nazvao i kaže on meni da ne moram više da
dolazim jer me kao ne voli više i da mu se gadim, ali poslat će mi moje
stvari poštom da ja ne moram više dolaziti natrag. Zatim sam čula da
ima drugu koju svugdje vodi van i uživa s njom. Kaže da je ta nova puno
bolja nego ja i da se na mene više ni ne sjeti kako mu je dobro. Tako
sam sad ja završila na cesti, bez primanja i bez ičega. On tamo uživa,
a ja tu plačem i mislim si da li sam ja stvarno sve kriva?
Inače
bili smo si prva ljubav, oženili se jako mladi (on 21 ja 19). Ja sam
pošla sa njim u strani svijet i ostavila cijelu svoju familiju, ali
njemu ni to nije baš bilo važno. samo kaže da sam ja sve kriva, da sam
si sama kriva.
Sad se ja pitam u čemu sam pogriješila? Htjela
sam da me poštuje i da budemo par kao i svi normalni.. Da li je stvarno
u meni problem?
E ovako, čitao sam vašu stranicu i jako mi se sviđa da ima
nešto takvo!
Ja imam jedno pitanje koje sam sebi postavljam već duže vrijeme. Volio
sam i mislim da još volim djevojku s kojom sam 5 godina u vezi čak što
više i zaručen sam s njom. U međuvremenu ona je upisala koledž u USA i
ja pošto nisam mogao da ostanem u gradu u kojem me je sve podsjećalo na
nju odlučio sam da pođem za njom da sve ostavim... Došao sam za njom
poslije jedne godine ali nisam došao u isti grad već na suprotnu stranu
USA (ona je na jugu, ja na sjeveru) . Došao sam iz možda malo nižeg
srednjeg staleža, moja familija nije baš bila nešto imućna pa mi je
trebalo nekoliko mjeseci da skupim nešto para da je posjetim. Kad sam
došao iznenadio me njen doček. Nazvao sam ju i rekao joj sa sam u
njenom gradu (pošto sam je htio iznenaditi) rekla mi je što si ti
došao!! Bilo mi je to teško palo ali opet ubrzo sam to zaboravio u samo
jednoj želji da je vidim...
Prvi dan sam odsjeo u hotelu i nije htjela da dođe kao što je
rekla da
me kažnjava jer sam došao na tako glup način. Drugi dan je došla i bio
sam tako sretan i još sam kad se sjetim toga dana. Drugi put tj. treći
dan mi je pokušala vratiti zaručnički prsten koji ja nisam htio
prihvatiti nazad jer znao sam da je tad stvarno gotovo... Moleći je da
pokušamo još jedan put "dok ide ide" prihvatila je. Ja sam se vratio
nazad isto u USA nisam ni pomišljao da odem iz zemlje gdje je ona pa
makar prosio za komad kruha... I sad svakim danom se ja pitam jesam li
ja to sve trebao puštati i krenuti dalje u životu sam il što drugo....
Hvala!
PITANJE:
Udana sam 6 god..imamo dvoje djece sin 5 god a kćer 1 i dva mj..muž mi
je otišao u njemačku radit u drugom mj.nakon dva mj došao sav sretan
doma i bilo sve ok otišao je natrag i drugi put kad je došao za dva mj
priopčio mi je da nije sretan sa mnom i da zeli rastavu...drugi dan
nakon toga je otišao u njem i opet se vrača za dva mj..rekao je da su
razlozi to što smo se prije puno svađali i ja sam mu puno puta spremala
kofere i prijetila s rastavom jer je puno bio odsutan zbog posla i zbog
prijatelja...više vremena je provodio u kavani s njima i na poslu ,,a
ja sam mu na takve stvari pakirala kofere i prijetila s rastavom..jer
bilo mi je dosta što sam uvijek sama s klincima...tako da smo odlučili
da malo ode raditi van da vidi što znači familija..naravno i zbog
financiske situacije..kad mi je priopčio da zeli rastavu i da je našao
drugu i to rastavljenu i s jednim djetetom od 5 god...al
napomenuo je da ju poznaje tri tjedna i da mu nikad u životu nije bilo
tako lijepo kao sad s njom..medutim rekao je da nije ona razlog nego da
je on to več prije planirao...sad više veli nije s njom ali
svejedno nam ne želi dati priliku za pokušaj da spasimo brak,,ja ga
neizmjerno volim i sve bih dala da mi se vrati..jer imamo prekrasnu
dječicu i imali smo i puno lijepih trenutaka u braku..recite mi kako ga
vratiti i uvjeriti da se imamo za što boriti...
PITANJE:
Pronasla sam potencijalnih 8 simptoma prevare, opisat cu ih i molim vas
za brz odgovor.
2.Emocionalno udaljavanje, prigovaranje, nervoza
nije
vise kao prije, mislim od skoro, mozda 2 nedjelje. Nema vise toliko
izliva neznosti ko prije i juce na moje pitanje sto bjezis od mene...
dobila sam odgovor "hocu malo da gledam tv"
4.Brise poruke i sakriva mob.
Do skoro je drzao mobitel u dzepu,a cim bi ga izvadio ceprkao bi po
njemu uz izgovor da vidi nesto. Nasla sam u mobu da je brisao poruku,
ali ne znam kako se vracaju obrisane poruke, cula sam da moze.
6.sakriva se kad prica na mob.
Ne sakriva se cesto, jer preko moba prica na madarskom, a ja to naravno
nista ne razumijem. Znam da skoro sve kolege s posla su madjari kao i
on, ali prije nije u mom prisustvu pricao na madjarskom, a glupo mi da
ispitujem njegove kolege.
9.Cesto ga hvatate u sitnim lazima
Mada nije bas cesto, ali uglavnom ga brzo provalim kad laze, a u zadnje
vrijeme se bas cudno ponasa.
12.Pocinje izbjegavati porodicu i prijatelje
Tocnije izbjegava da idemo kod njegovog brata kod kojeg smo ranije
cesto znali da odemo bar 1 nedjeljno, odemo ponekad kad ja vec pocnem
da navaljujem, ali sam vise ne zna da kaze "ajmo do njega". Juce je
njegov kolega sa kojim se inace druzimo po ulasku kod nas rekao da je
veliki svaler, kad sam ga ja direktno pitala spustio je glavu i rekao
da se zezao, to mi malo jako cudno.
14.Brise pretrazivanja na netu
Da, stalno uz izgovor da dijete ne bi vidjelo, znam da gleda slike i
ponekad to radimo zajedno. Ali u zadnje vrijeme hoce cesto da gledamo
zajedno i ako mu jasno stavim do znanja da mi nije do gledanja.
19.Vise sexa
Da zadnja pa sad da ne slazem 3-4 mjeseca....bas otprilike kad sam
pocela da sumnjam u prevaru. Ne zalim se, ali neki dan me poceo ljubiti
na nacin na koji nikad do sad nije i to mi je jos vise podgrijalo
sumnje.
20.Burno reagira kad pitam kako je proveo dan.
Bas obrnuto potpuno je smiren,i kad ga pitam kaze "pa isto ko i svaki
dan, nema nista novo" Ali do prije 2 nedjelje nisam ni morala da ga
pitam, uvijek mi je sam sve govorio kad dode kuci, a sad umjesto da
zajedno pijemo kavu, zavali se ispred tv-a.
ps.sumnjam vec duze vrijeme da postoji neko treci
ali nemam
dokaza i nisam potpuno sigurna, da ne spominjem onaj nenormalni osjecaj
u stomaku koji govori da je sa drugom zenskom osobom tog momenta i da
jednostavno osjetim te stvari, ali u zadnje vrijeme osjecaj je sve
cesci.
PITANJE:
Poštovani, molim Vas za mišljenje i savjet. U
vezi sam nešto više od godinu dana sa predivnom djevojkom. Mislim da
smo izgradili vrlo dobar odnos i mogu reći da mi nikad nije bilo tako
lijepo u vezi.
Jedna situacija me užasno muči, a dogodila se na apsolventskom
putovanju. Mislim da nisam bolesno ljubomorna osoba (napišite mi ako
griješim) ali taj događaj mi nikako nije jasan tj. zašto to djevojke
dozvoljavaju. Kad su kretali na putovanje dečki njenih kolegica bili su
ludi od ljubomore i skloni svakakvim ekscesima dok sam ja to prihvatio
sasvim normalno i čak me i draga nagovarala da pođem s njom na što sam
ja rekao da je to njena generacija i da će se sigurno lijepo zabaviti i
bez mene, čudila se kako to da nisam ljubomoran. U stvari nisam imao
razloga ni biti, imala je moje puno povjerenje.
Naime na jednoj od tih zabava koje su se održavale na tom putovanju,
potpisivali su si jedni drugima na majice i jedan dečko joj se potpisao
na baš ne primjerenom mjestu (po grudima) i pored toga na tim
područjima joj je zaokruživao grudi i crtao bradavice i još svakakve
gluposti. Vidi se da si je dao truda i da to nije bio samo običan
potpis.
Pitao sam ju zašto je to dozvolila da joj radi (pitanje: "Ljubavi,
zašto si pustila da ti takve stvari crta po grudima"), a ona je
reagirala u najmanju ruku kao da sam joj opsovao nešto ili nešto gore.
Počela je vikati, plakati ali odgovor nisam dobio.
Zanima me zašto si je dozvolila tako nešto i zašto tako reagira kad sam
ju pitao za to?
Morate znati da sam ja bio u toj situaciji i da mi
neka
djevojka napiše tako nešto sigurno bi mi napravila samo takvu scenu ako
ne i gore. Sljedeće godine ja putujem na apsolventsko, a ona će me
sigurno pokušati odgovoriti od toga tako da ne znam šta da radim, da li
da idem ili da joj popustim.
PITANJE:
Poštovani, upoznala sam dečka koji je izlazio iz
duge veze, u kojoj, po njegovoj priči nije ostalo više ničega i da je
bilo pitanje vremena kada će bilo tko od njih prekinuti.... Međutim,
pošto je prekinuo on i došao k meni (s tim da ja nikako nisam razlog
prekida jer mi smo prohodali godinu dana nakon njihovog prekida) ona je
poludila i počela istraživati sve o meni, lagati njemu da ju zovem,
prijetim joj i šaljem raznorazne poruke, s time da to nikad nije
potkrijepila time da mu je pokazala te pozive ili poruke... Lagala je o
meni, širila razne laži svim njihovim zajedničkim prijateljima i
psihički me jako uznemiravala. Međutim, bez obzira na to, nas dvoje smo
nastojali biti sretni. Živimo zajedno već 7 mjeseci, 3 mjeseca sam
trudna i sretna što mi se to desilo s čovjekom kojeg volim. Međutim,
ona ne pušta, do nedavno je stalno zivkala i njena mama, a sada to radi
samo ona, uvijek s nekim razlogom, navodno se seli pa mu vraća neke
stvari, ali jednu po jednu i tako već mjesecima, on s njom razgovara
fino i pristojno.... Ja više ne mogu, ona to radi namjerno da mene
uzruja, a on to sve pušta jer muško kao muško ne kuži koliko žene mogu
biti podle. Žao mi je što sam već toliko tanka na živcima da se svaki
put posvađam s njim nakon njihovog razgovora, ali smatram da bi ju on
trebao konačno staviti na mjesto, jer ne bi imala ništa protiv nje da
su se razišli ko ljudi i nastavili živjeti svoj život, ali previše mi
je naštetila i bespotrebno bila zla prema meni da bi ju više tolerirala
u bilo kojem smislu. Što vi mislite? Unaprijed Vam hvala!
Problem je bračne prirode. Moj
suprug i ja smo u braku pet godina, imamo bebu od sedam mjeseci. Kroz
sve te godine zajedničkog života on ima problem sa laganjem ali ne u
smislu prijevare sa drugim ženama već zatajenjem različitih događaja i
stvari od mene. Podiže novce s mojih kartica bez moga znanja i onda to
napravi ponovno bez obzira što smo o tome razgovarali i tako... Meni je
toga sada dosta i nemam snage za dalje upravo zbog nepovjerenja- ne
vjerujem mu i bojim se takvih situacija dalje.
Tu je i
dijete za koje mi treba energija i ne bih htjela da odrasta uz takva
oca i dobiva krive poruke. Predlažem mu da odemo psihologu ili negdje
da potražimo pomoć. Što da radim???
PITANJE:
Postovani, u braku sam pet godina, imam sina i
uskoro cu roditi. Imam jedan nazovimo ga tako za mene veliki problem:
nedavno me je muz prevario s jednom konobaricom. Priznao mi je sve,
ostali smo skupa, rekao je da se to vise nece ponoviti. Ja mu ne
vjerujem, potajno ga provjeravam. Nekada me otkrije, a nekada mu sama
kazem. Ne znam kako ali pocela sam sumnjati, ponovo nista mu ne
vjerujem. Kad ga pitam, on kaze da znam da ne ide nigdje sto je istina
ali ja sumnjam. Ne znam sto da radim, puno ga puta krivim da nije
dovoljno vremena s nama sto izaziva jos vece probleme. Posvadjamo se i
onda par dana ne pricamo, sto me izludjuje. Ponovo se pomirimo pa opet
neko vrijeme super - pa vas pitam da li je moguce da takav brak
opstane? Zasto mu ne vjerujem, zasto sumnjam u njega, da li je u
pitanju moja trudoca ili nedostatak ljubavi?Toliko sam opterecena da
mislim da cu izluditi, molim vas pomozite mi! Sto se tice komunikacije,
ima je, pricamo o svemu sto nam se dogodilo, on mi govori da nema
potrebe da sumnjam u njega. To mu se dogodilo slucajno i da
se
nece ponoviti, samo da to pokusamo zaboraviti. Ali ja eto tako
jednostavno ne mogu da vjerujem da se nece ponoviti jer mislim - tko
prevari jednom, tu vise nema ljubavi. Sto da radim, jeli problem u
meni, trebam li kakvu strucnu pomoc?
Molim Vas da mi pomognete. Vec
niz godina mastrubiram i to mi je dovoljno, pa zato mi ne treba partner
- barem tako mislim. S obzirom da radim odgovoran posao ovo
zadovoljstvo mi prija. Vec dvije godine nisam imala seksualni odnos,
sto nije normalno za moje godine. Pod stresnim uticajem sredine i
posla, dosta sam pesimisticna i depresivna osoba. Nazalost,
imam
decka, ali ne zelim s njim da spavam iako ga volim. To mi je prvi
muskarac s kojim sam ikada spavala. Nikome ne pricam o svojim emotivnim
problemima. Smatrama da mi je hitno neophodna psihijatrijska pomoc ili
da me uputite na strucnu literaturu. Ne zelim momku da pricam ove svoje
prve detalje, mastanja. Vecina kolegica s faksa su se udale, imaju
djecu, dok ja zivim u nekom svom svijetu, sa super frajerima
i
gdje je sve bajka.
Sretna sam što sam naišla na
ovu stranicu, jer očajnički trebam nekoga kome se mogu povjeriti, kome
mogu otkriti svoju mračnu stranu.
Inače me svi smatraju mirnom i povučenom, dobrom i vedrom, onom koja ne
bi ni mrava zgazila, tako izgledam.
I zaista trudim se biti dobra, i zaista jako se grizem kad nekoga
povrijedim.
A opet, jako sam povrijedila čovjeka s kojim živim, svog muža.
Udala
sam se ne iz neke bajkovite ljubavi, jer sam ionako mislila da ne mogu
više voljeti kao prije, već jer mi se je činilo da ću s njim imati
normalnu i mirnu obitelj, bio je smiren, pažljiv, pošten i volio me. I
nisu sad važne njegove mane i propusti jer me one ionako ne opravdavaju.
Ne
znam kako je to točno počelo... Odjednom se pojavio taj tip, s brojem
mobitela, i mislila sam: evo ljubavi... Zaljubila se... i odljubila,
ali na taj način da sam našla drugog s mobitelom, jednostavno nisam
mogla prestati, totalno ovisna o slatkim porukama u kojima me netko
treba. Iako sam znala da to nije realno, ipak sam valjda iz želje
vjerovala u mogućnost suprotnog.
To sve me je dovelo i do fizičke prevare.
I
onda je muž saznao, ne za fizičku prevaru već samo za ovu virtualnu, i
to ga je već jako povrijedilo a naravno i da sumnja da sam ga i zaista
prevarila. I to se ponovilo nekoliko puta, dakle, našao bi mobitel s
porukama, ljutio se, galamio i sve ostale normalne reakcije... I prošlo
bi s mojim obećanjem da neću više.
Medjutim ja to radim i dan danas.
Brak
nam je naravno u raspadu i bila bih sretna kad bi on našao neku drugu i
mene potjerao iz kuće, zaista, sve bih dala da on bude sretan, a opet
ne mogu sebe promijeniti.
I znam, da bez obzira na njega, to sto
radim nije dobro ni za mene samu, a te poruke mi život znače.
Nevjerojatno je... Probala sam desetak dana isključiti mobitel, i
cijelo vrijeme bih razmišljala tko se javio a tko nije... I onda kad
bih ga upalila, ako se netko nije javio, razočarenje ogromno! Neopisivo!
Znala
bih kako spasiti brak, iako ga ne volim ne znam kako ni koliko, mogla
bih se truditi iz poštovanja da mu život bude sretan i da bude
zadovoljan!
Na ovaj način to ne ide, jer on osjeća da nisam
iskrena, a i
samo je pitanje vremena kad će me opet uhvatiti.
I
eto, svega sam toga svjesna, a opet sve bih dala da mi sada netko uputi
neku slatku riječ, koja bi djelovala iskreno, i da vjerujem u ljubav, i
u neku čaroliju koja će sve dovesti na svoje mjesto i da ćemo svi biti
sretni i voljeni!
Recite, kako da se naučim biti sretna sama sa sobom, da ne
budem ovisna
o drugima?
Prije
sam bila toliko pozitivna i radosna, nije mi život bio kakav sam htjela
i nisam nikad imala tog nekog princa (osim jednom prije braka) kog sam
voljela i koji me volio, ali sam bila radosna i mirne savjesti
vjerovala u sve lijepo i da ljubav postoji... Sad kao da sam shvatila
da sam fulala vlak za ljubav, pa ga tražim po raznim kolodvorima, i
bojim se da ću ga propustiti opet, pa lutam i lutam...
PITANJE:
Sa svojim suprugom sam 20 godina zajedno. Uvijek
sam mu bila podrska i nikada mi drugi nisu bili na pameti, ne znam
imala sam to misljenje i o njemu do nedavno. Moj suprug dosta poslovno
putuje jer voli dinamicni posao, imamo dvoje djece i sve je na meni jer
je on samo vikendom kod kuce i to najcesce jako lose volje, neljubazan
je, pred djecom me ponizava i kaze da sam glupa i izderava se na mene,
sto god da napravim nije dobro, ja uvijek nekako gledam da ga mirnim
tonom smirim pogotovo pred djecom jer znam da za djecu je to jako
emocionalno tesko kada vide da se roditelji svadjaju i to u mojim ocima
bez razloga. Na primjer, zasto sam kupila sok u boci od pola litre a ne
litru i takve sitnice. Lako se zivcira i ponekad baca stvari okolo sto
me i uplasi. I sto je sada jos dodatno doslo, bio je na sluzbenom putu
u Bugarskoj, jednom sam slucajno uhvatila kako sms-a s nekom Bugarkom i
to dosta romanticne sms poruke su izmjenivali. Na to sam ga upozorila
da to ne zelim i on je rekao da mu to nista ne znaci, da je nikada nece
vise vidjeti i bla bla bla. Nasla sam u njegovoj ladici prezervative,
ostavila sam ih tamo gdje su bili da bih kada je opet otisao na put
pogledala i nije ih vise bilo. To sam mu rekla, on kaze da nikada
unutra nista nije bilo, nikakavi prezervativi i da on mene ne vara.
Sada dvije godine kasnije, jucer sam vidjela da i dalje izmjenjuje sms
s tom osobom i da to sve sto kaze da nema pojma gdje je ona u stvari
nije istina. Kada se malo bolje sjetim uvijek su tu nekakve zene bile u
pitanju u smislu prijateljice su to... Ne znam, jednostavno ne znam sto
da radim, imamo dvoje djece od 8 i 13 godina, iskreno receno samo radi
djece sam s njim jer je moja ljubav za njega umrla onda kada mi je u
lice lagao da nema vise s tom zenom nista a dan prije joj je pisao sms
poruke. Jos nesto, kada smo vani u drustvu stalno nekakve druge zene
obasipa paznjom a mene ostavi kako bi se reklo sjediti po strani. Evo
sad sam se tu izjadala jer stvarno ne znam sto da radim, nisam
financijski ovisna o njemu ali jednostavno ne znam. On stalno govori da
zeli da gradimo kucu, iskreno nisam bas sigurna da bi to bilo pametno?
u vezi sam malo više od godine
dana, jako brzo smo počeli živjeti zajedno, najprije u mom postanarskom
stanu a poslije kod njegovih na katu gdje smo se preselili na njegovu
inicijativu. Uvijek je bio nježan i pažljiv, do nedavno kad je
pretjerao sa alkoholom i kad sam došla do njega da mu uzmem ključeve od
auta kako ne bi pijan sjeo za volan. Bacio je staklenu bocu prema meni
i udario me šakom svom snagom u lice. Sitnije sam građe, a još danas
imam posljedice udarca. Znao je i često biti verbalno agresivan i
nervozan i vikati bez razloga ali nikad nisam očekivala da će udariti
nekoga za koga tvrdi da ga voli. Najradije bih otišla jer ga ne
poštujem i ne cijenim više nakon udarca ali otežavajuća je okolnost šta
ja nemam obitelj i roditeljski dom u kojem bih mogla tražiti utočište,
i cijeli moj život je u našem stanu u njegovoj roditeljskoj kući. On
kaže da se iskreno kaje, da više neće piti nikada, da je bilo u afektu
i pod utjecajem alkohola, ali ja ne znam kako da mu vjerujem i ako
odlučim ostati da li ću mu ikada moći više vjerovati i ne znam da li
sam spremna živjeti u strahu da se to ponovi. Još uvijek sam kod njega
jer trenutno nemam kamo....
Zajedno
smo 22 godine, bez djece. Kad sam otkrila da me suprug vara, za mene je
to bio veliki šok. Očekivala sam da može uvijek otići, jer nema papira,
nema financijskih problema.
Nakon otkrića on moli da ostane i da
pokušamo ponovno. Nisam bila za jer me godinama zapostavljao, međutim
nije se dao i stalno pokušavao približiti. Onda saznajem da se uopće
nije distancirao od kolegice i da dalje s njom održava vezu. To me je
slomilo do kraja. I tu počinje drama. Na svaki moj razgovor o njegovom
odlasku postaje agresivan, čak me tukao, ponižavao, kažnjavao. Da nisam
ništa postigla u životu, da sam glupa, da nisam sposobna za život i
toliko drugih ružnih stvari da se ja danas pitam s kim sam živjela?
Onda se ispričava, pokušava približiti i sl. Sve je toliko tužno i
jadno. Pokušavala sam razgovorom, ne ide onako kako ja znam. Stalno
govori da nisam mudra žena, vjerojatno ima nečega i u tome.
On
je poslovno uspio, ja nisam i valjda smo se razišli u shvaćanjima
i prioritetima. Uz novac valjda ide i nova, mlađa žena. Mene
je
uz njega sram što starim.
Moram napomenuti da mu ništa više ne vjerujem, da non-stop
skriva
mobitel i da tvrdi da sam postala opsesivna i da se toga boji.
To
već traje skoro dvije godine i ja tonem. U početku sam doista dala sve
od sebe da ne klonem: od vježbanja, druženja,poslova ali kako su se
dešavale stvari tako sam ja potonula. Pijem tablete non stop,
razboljela sam se, izbjegavam ljude i jednostavno sam izgubila smisao
za život.
On vježba, na dijeti je, stalno kupuje nove stvari i
cijele dane je vani. Oduvijek je bio strahovito sebičan, a bilo kakvi
poslovi vezani uz kuću i dvorište su za njega ponižavajući. Bila sam
jako nesretna s njim jer ga ništa ne zanima osim izgleda i kakav auto
vozi. Zbog toga smo se udaljili. A on opet tvrdi da je nesretan s menom.
Ja
sam mu tek sad prestala kuhati, prati i peglati. Nastojim biti na
distanci, nekad mi ne uspjeva nakon svih tih laganja, varanja,
ponižavanja koje smatram nepotrebnim jer smo se mogli civilizirano
rastati.
Tu naravno ima još jako puno stvari, ali ne mogu
razumjeti zašto ne ode, jer se naš odnos pretvorio u pravu dramu i
vrijeđanje, optuživanja. Da li je to još jedna njegova sebičnost dok se
ne pojavi ona prava?