PITANJE: Da
odmah pređem na problem: U braku sam 12 god. i imamo dva dečka (9 i
11). Već treću godinu on ima svoju firmu i cijeli tjedan nije s nama.
Kad vikendom dođe nerazgovara ništa samnom o problemima koje ga muče, a
ima ih, rijetko se sa djecom zabavlja. Svaku subotu mora izaći za
prijateljima.(Da malo se opusti) Mene nije željan.Seks se odvija prije
njegovog odlazka s prijateljima. Sve sam pokušala i napadati i lijepo
ali naš brak je postigao mrtvu tačku i neznam kako iz toga izaći. Pored
toga svega saznala sam da me vara (sigurno zadnjih godinu
dana).Normalno on to poriče i nebi se razveo. Dali vrijedi samo radi
djece ostati u braku?
PITANJE: Zavrsivsi
srednju skolu upoznala sam sadasnjeg muza koji je 9 godina stariji od
mene. bili smo zajedno dvije godine prije braka. vec u vezi su se
javljali problemi, znali smo se potuci. dan nakon vjencanja me udario,
trudnu me znao istuci. izgovor je uvijek taj da sam ga ja
isprovocirala. svade nam nerijetko zavrsavaju njegovim udarcem i
odlaskom u krcmu.kad se napije dode doma i ode spavati. prije sam ga
znala tako pijanog provocirati i maltretirati sto ga je navelo na jos
udaraca. nikad me ne udara iz cista mira, samo kad mu pukne film tokom
svade.
imamo malo dijete, u braku smo tek dvije
godine. nedavno me udario pred djetetom. djete se uplasilo jako i
plakalo. to me "probudilo" i potrazila sam pomoc kod svog brata. on je
poludio, ali nakon razgovora s njim me savjetovao da ipak to pokusamo
rijesiti radi djeteta. sad se brat i sogorica drze rezervirano prema
njemu i muz okrivljava mene sto sam im uopce govorila jer sam zasluzna
za njihovo ponasanje odnosno sto ga ignoriraju.
ne
znam dal vrijedi spasavati taj brak, dal ima ljubavi.dal on mene uopce
voli. sad je nakon svade u krcmi, naravno.
on je
naucen na alkohol, u njegovoj obitelji se puno pije, dok u mojoj niko
ne pije, odnosno rijetke su prilike kad se popije koje pice. meni je
glavni problem taj alkohol zbog koje ja zapocinjem svadu, odnosno
razgovor koji zavrsava svadom jer se muz osjeca napadnutim.
za
svaku svadu sam zasluzna ja, jer ja prva zapocnem svadu (po njegovom
misljenju) po mom misljenju ja zapocinjem razgovor kojim pokusavam
objasniti svoje stajaliste i osjecaje sto rezultira tim da ja njega
napadam i eto ti svade.
ne velim da ja nisam kriva,
samo mislim da smo podjednako kriva oba
on je dijete
rastavljenih roditelja i misli da je bolje za djete da zivimo zajedno
kako god nego da se rastavimo, smatra da djete vise pati ako su
roditelji rastavljeni.
najgore je to sto zivimo kod
njega, u bratovoj kuci sredili smo si potkrovlje, kao privremeno dok ne
napravimo kucu. a mogucnosti za gradnju kuce su nam za sada nikakve.a
ovdje samo ulazemo novac.nagovaram ga za kupnju neke kuce al za to ne
zeli ni cuti.
tu je jos njegova majka koja po mom
misljenju ima velik utjecaj na njega.zena pazi moje djete,a ima problem
s alkoholom,ne pije dok djete pazi(uvjerava me muz)
PITANJE: Imam
jedan problem i ne znam kako da stanem na kraj sa njim. Problem je u
tome da sam do prije godinu i pol dana bila u ozbiljnoj vezi i iz nekih
razloga se raspala veza, tugovala sam, ali ipak krenula dalje
(vjerojatno prerano) i tako upoznala jednog dečka činio mi se ok, i
počeli smo izlazit po kavicama, kada je htio više ja sam se stalno
izvlačila sa nekim glupim razlozima samo da ga ne povrijedim, i sada se
on zaljubio, piše mi pjesme, zove me u svoje društvo, a ja prema njemu
ne osjećam ništa više osim prijateljstva. Kako da mu to kažem a da ga
ne povrijedim, pokušala sam par puta razgovorom, ali on uopće to nije
shvatio, samo je pričao da shvaća kako mi treba vremena da će čekati,
ali ja ne želim da čeka....Molim vas kako se riješit dečka kojeg ne
volim, a da ga ne povrijedim?
PITANJE: Kako
prepoznati a i izliječiti mazohistu? Da li je normalno voljeti nekoga
ko vas povređuje psihički, loš je prema vama, neko za koga bi
prijateljici rekli da bježi što dalje, tražite nešto što onima koje
volite ne biste nikada poželjeli...a pri tom gledati sa potpunim
omalovažavanjem one koji su dobri i fini prema vama....
Zaboga, pa imam 25 godina, nisam mala, sve mi je to jasno, ali mi se
čini da je to od mene jače. Da li sam ja u sebe nesigurna, pogrešno
odgojena, ili što?
PITANJE: Imam
iza sebe 11 godina braka..troje malodobne djece..i sad pucam po
šavovima...Moj muž koji me obasipa pažnjom i ljubavlju..čovjek koji mi
bar pet puta dnevno kaže da me voli mi je zabio nož u leđa. Čovjek
kojemu sam davala svoju bezuvjetnu ljubav tijekom svih ovih godina i
što je najgore...vjerovala mu.Naime sve je počelo prije koju godinu i
pol..kada je počeo ići kod prijatelja u kafić gdje se zbližio s
konobaricom..kava prije posla i neko ko će kimati glavom na svaku
njegovu riječ,naravno to mu je laskalo..Počelo je s porukama na
mobitelu... tipa "dobro jutro ljubavi" s njezine strane..njegove nisam
mogla vidjeti jer ih je brisao..nakon toga slijedi burna
rasprava..kažem mu što san našla..tražim objašnjenje..kaže "sve je
šala, ništa se ne događa"i tako nekoliko puta u nekoliko mjeseci..ja i
dalje pronalazim poruke..i opet mu opraštam...tvrdi ništa se ne događa.
Zovem nju..histerična..trudna s trećim djetetom,spremna na skidanje
skalpova..ona tvrdi isto.."ništa se ne događa"...tada slijedi razgovor
u kojem ja njemu kažem "ovo ti je zadnja poruka njoj,ako joj pošalješ
još jednu poruku...to znači da ti je ona najvažnija na svijetu i da nju
voliš..ja ću priječi i preko ovoga,ako se slažeš sa mnom..ovo ti je
posljednja šansa". On naravno odglumi scenarij kojeg bi se svi
dobitnici oscara ikada posramili..ja opet progutam priču...s dozom
opreza..ali mislim se..pa neće valjda opet..nakon ovoga ne može...ne
smije. Dala sam mu posljednju šansu..ako mu ona ne znači ništa kako i
tvrdi, neće dalje s tim. I tako nakon tri tjedna mog truda da mu
pokušam vjerovati...napominjem da je on izgleda iskreno kad govori da
me voli i da smo mu mi a pogotovo ja najvažniji na svijetu...eto ja
opet nađem njezinu poruku."volim te" i par poziva...promijenila je broj
..on je bio neoprezan i eto..ja zovem nju opet...ona opet istu priču
slaže "ja ne volim tvog muža ni pod razno..ovo je sve zafrkancija, ne
znam zašto sam to napisala..pogriješila sam i neću više nikada "Tada mi
se učini da proživljavam Deja vu...dakle opet ista priča..ljuta..bila
sam spremna otići joj u kuću i zadaviti ju..ali eto..sjedim tu.
Vegetiram...tražim rješenje..ne pričam s njim o tog dana (prije dva
dana)..ne mogu čak biti s njim u istoj prostoriji..povraća mi se kad mu
čujem glas, i steže me u prsima..gubim se..vidim da me to uništava..on
ne govori ništa,vidim da ga boli..ali nije da se slomio bas: osjećam se
kao sama na svijetu,znam da me nije prevario fizički..ali ovo je po
meni puno gore od toga..predugo to traje..previše riskira .zbog
zafrkancije???? Vjerojatno tražim odgovor na pitanje za koje već znam
odgovor.samo trebam nekoga da mi otvori oči...ne vjerujem da griješim
ili ipak da?S takovom osobom..bez povjerenja ne možemo nastaviti..ja mu
više ne mogu vjerovati ni banalne stvari. Razmišljam da odem ili da
njega potjeram..a opet tu su troje djece..vrijedi li doista pokušati
nešto zbog njih..jer djeca će jednoga dana poći svojim putem, i što će
nam ostati? Mislim da ni seanse kod bračnog savjetnika ne bi urodile
plodom,jer ako je nakon našeg zadnjeg razgovora koji je bio izrazito
intenzivan i jasan,mogao to opet napravit..imali smisla? Unaprijed
zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem Dada.
PITANJE: Sa
svojom suprugom sam u braku već 13 godina, imamo i djecu i uglavnom se
može reći da smo imali sretan brak odnosno i dalje ga imamo osim ako
griješim… Međutim, u posljednje vrijeme nije mi jasno zašto ali nekako
sve rjeđe imamo seksualne odnose i prije je to bilo rijetko ali sada je
jako rijetko; nekada prođe i po dva ili tri mjeseca da nemamo odnose…
Pokušao sam pričati sa suprugom i reći joj da to meni jako fali ali ona
kaže da nema volje da je često umorna i da to nema veze sa mnom ali da
joj ne paše a ja ju ne želim tjerati… Da li je to normalno nakon toliko
godina braka? Pokušao sam pričati s nekim prijateljima i neki od njih
imaju iste ili slične probleme a neki nemaju nego je sve u redu.
PITANJE: Poštovani,
već me duže vrijeme muči problem za koji nisam niti siguran da je
problem. Možda bi bilo najbolje da o njemu govorim u navodnicima, kao o
"problemu". Radi se o mojoj ženi, u braku smo već četiri
godine i imamo jedno dijete (curicu od 3,5 godina). "Problem" je u
njenom oblačenju. Kad ide na posao ili van s prijateljicama, oblači
vrlo izazovnu odjeću, nekakve jako kratke minice, dekoltirane majice,
šminka se jako… Ona je lijepo građena, nakon trudnoće u kojoj se nije
puno udebljala vrlo brzo je vratila svoju staru figuru. Kad zajedno
idemo gradom, vidim da ju svi muškarci svlače pogledom. Koliko god se
trudim da ne budem ljubomoran, ponavljam sam sebi da njezino oblačenje
nema veze sa vjernošću i da mene voli i da sam joj dovoljan, ipak me
smetaju ti silni pogledi. Imam osjećaj da i ona uživa u pažnji koju
dobiva od tih nepozatih muškaraca. Nekoliko puta sam pokušao onako u
šali nagovoriti ju da se ne oblači tako, ali ona je uvijek to odbijala
isto tako u šali i govorila da se tako oblačila kad sam ju upoznao i da
želi ostati takva. Molim vas da me uputite kako da se ponašam, da li da
se pokušam nekako pomiriti s njezinim izazovni oblačenjem ili da joj
strogo kažem da me to smeta?
PITANJE: Molim
vas da mi pomognete oko jednog problema, ne znam više koga da pitam. U
vezi sam već dvije i pol godine, i sa svojim dečkom planiram zajednički
život. Sve do prije nekog vremena bila je to sretna veza bez ikakvih
većih problema, iako me malo mučilo to što više nije tako intenzivno i
zanimljivo kao na početku. Međutim, prije nekih desetak dana slučajno
sam u gradu srela svojeg bivšeg dečka, s kojim sam prekinula nekoliko
mjeseci prije nego sam upoznala sadašnjeg dečka. Taj bivši mi je ostao
u jako lijepom sjećanju i nekako mi se čini da ga do danas nisam u
stvari preboljela. Kad smo se našli u gradu, pozvao me na kavu
i ja sam pristala. Na toj kavi me zatražio broj mobitela koji sam mu
dala, i rekao mi je da me nije zaboravio i da još osjeća jake osjećaje
kad me vidi. Nakon toga mi je poslao nekoliko poruka na mobitel u
kojima mi ponavlja kako bi htio da smo ponovno zajedno, i da je siguran
da bih i ja to željela. Ja bih htjela biti sa svojim sadašnjim
dečkom, on je tako dobar prema meni, ali muči me to što nisam više
sigurna da ga volim. Ne znam zašto mi se to događa, ponekad mi
se čini da sam neka šiparica koja ne zna što želi i dopušta da joj
zavrte glavom neki mangupi. Molim vas, recite mi što da radim, da li da
ostanem sa svojim dečkom ili da popustim nagovaranju onog bivšeg i
budem s njim jer nisam sigurna da li sam ga stvarno preboljela? Vi
ste jedina osoba kojoj sam ovo rekla, osim još mojoj najboljoj
prijateljici. Kad sam njoj rekla ona je odmah odmahnula rukom i rekla
da ostavim sadašnjeg dečka jer ga očito ne volim više. Hvala
vam na odgovoru!
PITANJE: Pozdrav!
Vidim da ste zamolili kratka pitanja, pa ću odmah krenuti u srž
problema. U braku sam sa suprugom oko 6 godina, i imamo dvoje djece. Ta
djeca su naše najveća sreća i zadovoljstvo. Međutim, isto tako
su ta djeca i izvor naših problema. Sada više nisu toliko mali, posebno
ovaj stariji koji ima 5,5 godina. Živimo u malom stanu i cijelo vrijeme
smo zajedno s djecom. Problem nastaje kada bi supruga i ja htjeli
voditi ljubav, jer su djeca cijelo vrijeme kraj nas i jednostavno
nemamo prilike biti malo sami. Što je još gore, djeca su dugo budna,
često čak i do 23 sata. Supruga i ja se rano dižemo i navečer smo jako
umorni, i u trenutku kad napokon djeca zaspu osjećamo se tako umorni i
neraspoloženi (posebno supruga, kaže da je umorna) da nemamo volje za
seksom. U posljednjih godinu ili dvije naši su se seksualni
odnosi jako prorijedili, tako da u zadnje vrijeme vodimo ljubav možda
jednom ili najviše dva puta mjesečno. Prošli mjesec se prvi puta
dogodilo da uopće nismo spavali ni jednom. Da li je to normalno, da se
s tim pomirim ili treba nešto poduzeti? Hvala vam na odgovoru!
PITANJE: Pišem
Vam jer mene i moju suprugu muči jedan ozbiljan problem, čak mi se čini
da suprugu to više muči nego mene. Njezina
majka rastala se još dok je moja supruga bila dijete, i nakon toga svu
svoju ljubav preusmjerila na kćer. To se nastavilo i nakon što smo se
oženili. Tu ljubav iskazuje svom silom poklona, neprestano ju naziva, a
daje nam dosta i financijski. Problem je u tome što za to što nam daje
traži da joj neprestano zahvaljujemo i dokazujemo joj svoju ljubav. Prije
nekoliko dana nazvala je moju suprugu i napala ju da ju ona kao kćer ne
voli dovoljno, nego je dobra prema mami samo kad dobije neki poklon ili
novac. Čak je rekla da joj ta naša "nezahvalnost" utječe na zdravlje i
da se radi toga razboljela. I supruga i ja shvaćamo da ju mama
ucjenjuje, ali suprugu ipak muče svađe s mamom i ne zna kako da ju
uvjeri da ju voli ne radi poklona nego radi nje kao osobe. Unaprijed
Vam se zahvaljujem na odgovoru!
PITANJE: Javljam
vam se zbog jednog problema... Velikog... U braku sam četiri godine,
imamo jedno dijete od dvije godine. Ali taj brak više nema smisla...
Živimo sa suprugovim roditeljima, u zasebnom stanu ali u istoj kući.
Problem je što se njegovi roditelji jako miješaju u naš brak...
Pogotovo njegova mama. A suprug samo šuti i čak kad mu nešto prigovorim
ljuti se na mene i vrijeđa me... Ne možemo više donijeti niti jednu
odluku samostalno, što god odlučimo on odjuri reći svojoj mami a ona
onda veli da li je odluka dobra ili nije... I ako se ona ne slaže s tim
suprug onda dođe i veli da bi trebali još malo promisliti o toj odluci,
a to u stvari znači da trebamo drugačije odlučiti. I radi toga svega
sam već došla u krizu, i mislim da to sve više nema smisla i da bi bilo
najbolje da se rastanemo... Što mi vi savjetujete?
PITANJE: Poštovani!
U vezi sam s čovjekom kojeg jako volim, on je nešto stariji od mene,
ali meni to nije problem. Volim ga i on voli mene. Zajedno smo
planirali budućnost, spremali smo se dići kredit da možemo kupiti stan
jer za sada živimo kao podstanari. Međutim, prije nekoliko mjeseci,
odnosno uskoro će biti cijela godina, imala sam ljubavnu vezu s
muškarcem kojeg sam slučajno upoznala. Ni sama ne znam što me je
spopalo onda da sam to napravila, ali smatram da bi moj partner (mislim
na čovjeka s kojim živim), trebao imati malo razumijevanja za mene jer
to nisam napravila da njega povrijedim nego sam se iskreno zaljubila u
ovog drugog. Barem sam tada tako mislila, ali sam nakon nekog vremena
odnosno ubrzo shvatila da je to njemu bila samo avantura. Shvatila sam
da je moje mjesto uz mojeg dečka, malo mi ga je glupo zvati tako kad je
stariji od mene. Međutim on je saznao za tu avanturu i od tada ga to
jako muči, ljubomoran je i ne oprašta mi nevjeru. U zadnje vrijeme je
čak počeo i piti, veli da ga to muči ali možda nije zbog toga. Kako da
mu objasnim da nema potrebe biti ljubomoran jer ja više ne volim onog
nego samo njega, a mislim da baš nije fer od mojeg dečka da me sada
muči. Smatram da mi je trebao već oprostiti jer je to bilo davno i
nisam neka koja bi to stalno radila nego samo jednom kad sam imala
razlog (bila sam zaljubljena). Hvala vam na odogovoru! Oprostite zbog
duge poruke.
