Evo da se odmah bacim
na problem - u braku smo 5 godina i imamo dvoje djece. Za svog supruga
bih mogla reći da mi je prije svega prvenstveno prijatelj, pa onda sve
ostalo. Mene muči to što se nakon rođenja prvog djeteta naš odnos jako
promijenio. Komunikacija je skoro pa nestala, a to je greška s njegove
strane. Seks je rijedak, ni blizu onom što smo imali prije rođenja
djeteta - to je do mene jer smo se nekako udaljili. Često se svađamo,
tj. više ja jer nema sluh za moje potrebe vezano za djecu, pomoć u
kućanstvu, sve on hoće ali nakon moje puste galame. To me jako smeta,
recimo u ovih 5 godina braka on se sjetio sam svega jednom da svi skupa
kao obitelj negdje idemo, bilo u park, u šetnju, itd., a sve ostalo je
bilo na moje dugo inzistiranje i to bi onda išao ljut sa samim
predbacivanjem, za njega je to napor, a kad ide sam na kavu u birc u
kvartu jedva dočeka. To me jako smeta jer za sve bilo za nabavu
namirnica, bilo za popravke po kući, bilo za druženje s djecom treba
tjerati, a od toga sam već jako umorna, vjerujte teži je od mog
četverogodišnjeg sina. JA njega uvijek razumijem, potrebu da se odmori
i priznajem njegov trud, ali on se nikad ne bi sjetio reć da odvojim
vremena samo za sebe, što sam mu sve to i rekla a on me pita pa zar ja
tebi šta branim. Nadam se da sam vam uspjela opisati moj problem koji
će možda vama izgledat smiješno, ali ja ludim zbog te lijenosti i toga
da ja držim sve na svojim leđima i uvijek donosim odluke jer i to
prepušta meni i odluku oko najmanje sitnice.
ODGOVOR:
Poštovana Antonela,
nemojte zamjeriti ali moram vam reći: za probleme u braku gotovo nikad
nije kriva samo jedna strana. To vam govorimo jer mi pišete da je
"komunikacija skoro pa nestala, a to je greška s njegove strane".
Komunikaciju sigurno nije prekinuo samo on, jednako kao što niste samo
vi krivi što su vam seksualni odnosi loši.
Na našim stranicama često pišemo da je dobra komunikacija ključ i
osnovni sastojak sretnog braka. Ali kao i s mnogim drugim savjetima,
problem je u tome što je takve stvari lakše prihvatiti u teoriji, nego
ih sprovesti u djelo...
S obzirom da ne poznajem osobno ni vas niti vašeg supruga, ne znam kako
bi najbolje uspostavili komunikaciju. S druge strane, nakon pet godina
braka vi ga dobro poznajete, pokušajte stoga pronaći način na koji ćete
mu se približiti.
Sve ovo što ste rekli nama, nekako morate objasniti i njemu: i
nezadovoljstvo njegovom lijenošću, i udaljenost i lošu komunikaciju, i
frustraciju jer osjećate da ne cijeni vaš rad ili vas kao osobu. Mislim
da je osnovna stvar da on shvati da probleme u braku ne smijemo
ignorirati. Probleme treba rješavati prije nego bude prekasno, odnosno
prije nego se jedan od partnera (ili oboje) ne udalje toliko da ih više
nikakva nagovaranja ne mogu vratiti.
Ovako "na neviđeno" mogu vam samo savjetovati da izbjegavate tipične
pogreške koje radimo u raspravama ili svađama (pisali smo nedavno u
njima, na primjer u ovom tekstu: http://www.sretneveze.com/brak/svadja1.html)
koje će vas još više udaljiti.
I naravno, ako vidite da i dalje ne uspijevate doprijeti do njega,
obratite se za pomoć stručnoj osobi, bračnom savjetniku, koji će vam
pomoći da pronađete zajednički jezik i napokon počnete komunicirati
kako treba.
