Udala
sam se za dečka koji je stariji od mene 5 godina. Hodali smo četiri
godine. Imamo jednogodišnje blizance. Život mi se promijenio u kratkom
vremenu: trudnoća (dupla), brak, selidba...
Nisam prije braka
živjela zajedno sa suprugom i tek sada vidim kako je život težak. Smeta
mi što je on jako djetinjast i ne mogu računati na njega. Ne znam da li
ga volim!?
Par puta sam ga ulovila u lažima, i prije braka i poslije. (primjer: kaže da je bio doma, a bio je na kavi).
Ja
sam osoba koja stalno nešto radi po kući, volim da je sve uredno, da su
mi računi plaćeni na vrijeme... odgovorna sam. On je suprotnost. Nikada
u životu nisam toliko plakala. Teško mi je sada sve detalje pisati, jer
toga ima na bacanje. On kao da nema osjećaja, niti savjesti.
Imam
jako veliku pomoć od mojih roditelja,sestre... Dok njegova strana
lijena je i malo su čudni. A ja nisam jedina koja tako misli, već sam
čula svašta. Vole sve znati, zabadaju nos u tuđe poslove,tračaju... On
više računa na moje, nego ja. A moji su tako dobri da mi je krivo, i
nikad im se neću moći odužiti, dok su njegovi ladovina˝.
Moj
muž voli jako praviti razliku između muških i ženskih, da ja kao žena
moram kuhati (što i radim), spremati (što i radim), čuvati djecu... Ima
posao, kada dođe, dok on kada jede, mora malo odmoriti, onda malo u
kupaonu, pa na trening, onda opet gladan, onda opet u kupatilo. Ide na
nogomet i u teretanu, s time se bavi i neće zbog mene to ostaviti.
Rekla sam mu da bolje bude sa djecom! Navečer gleda filmove ili
nogomet. Rijetko idemo zajedno leći, što meni puno znači.
Govori da me voli, i da sam ljubomorna na sve (nije točno).
Ja hoću da budemo obitelj koja je zajedno na Uskrs, a on ode na nogomet.
Ima nekih poslova u kući koje traba napraviti, (muških poslova), kada mu svaki dan kažem, prođe mjesec, godina i opet ništa...
Ne
znam kako da izdržim, kao da govorim zidovima?! Voli puno pametovati, a
sam ništa ne zna napraviti, voli se hvaliti, a drugi mu se smiju...
Oprostite,
ne znam kako da što kraće izrazim svoje probleme! Nisam nikada na ovaj
način govorila o tome... Nadam se da ste barem nešto shvatili!?
Hvala!
ODGOVOR:
Poštovana Maja,
najbolju
stvar rekli ste na početku pisma: "tek sad vidim kako je život težak".
Upravo se na to svodi čitav vaš problem. Nakon godina hodanja, odnosno
veze u kojoj ste vi i vaš sadašnji suprug bili sretni, zabavljali se i
jednostavno uživali, situacija se iznenada promijenila. I koliko god
ste se dobro slagali u onim bezbrižnim vremenima, toliko vas je sada
iznenadila i zatekla nespremne ova nova situacija.
Naravno da
vam je teško jer ste se našli u položaju da se morate brinuti za kuću i
čak dvoje male djece, a suprug vam gotovo ni malo ne pomaže. Ne krivim
vas stoga zbog ogorčenja kojeg osjećam iz vašeg pisma.
Očito je
da je i njega iznenadila nova situacija i sva odgovornost koja s njom
dolazi u paketu. Vi ste shvatili da nema druge nego se prilagoditi
novim uvjetima i postaviti se prema njima kao odgovorna osoba i
roditelj - on očito još nije.
On je jednostavno nastavio sa
životom kakvog je vodio prije. Nogomet, teretana, druženje s
prijateljima, malo izležavanja pred televizorom. Ruku na srce, pa kome
takav život ne bi odgovarao?
I baš zbog toga jasno vam je da se
on neće promijeniti sam od sebe. Ne zavaravajte se, neće se on jednog
jutra probuditi i shvatiti da treba prihvatiti ulogu oca, ulogu koju je
sam odabrao. Na vama je da ga probudite i natjerate da napokon odraste.
Shvatite
tu borbu kao borbu za svoju obitelj i brak. Ja naravno ne znam koliki
je vaš prag tolerancije, ali savjetujem vam da supruga osvijestite
prije nego se i vi slomite i prije nego shvatite da ne možete dalje.
Reagirajte sada - pa znate i sami da je bolje spriječiti nego liječiti.
Sa
suprugom razgovarajte, razgovarajte i opet razgovarajte. On će
vjerojatno izbjegavati razgovor, ali ne odustajte zbog toga! Objasnite
mu, bez okolišanja i odlučno, da se ne ponaša primijereno situaciji. Ne
morate vrijeđati ili vikati, ali mu pokažite svoje nezadovoljstvo i
frustriranost.
Vidim da ste odlučili promijeniti svoj brak na
bolje, krenite onda u bitku! Odaberete li demonstrativno šutjeti,
mislim da će on to shvatiti tek kao svoju pobjedu i neće promijeniti
apsolutno ništa. Ako treba, za pomoć zamolite njegove roditelje ili
zatražite pomoć bračnih savjetnika.
O tome hoćete li nešto
postići ovakvim nastupom ovisit će i vaši budući potezi. Za sada,
koncentrirajte se na to da suprugu objasnite da više nije centar
svijeta. Nadam se da ćete uspjeti u tome!
