PITANJE: U
braku smo 14 god. uz 2 godine veze prije toga. Ja sam privatni
poduzetnik a supruga je recimo moj pomoćnik u firmi. Svoju
suprugu
obozavam, ali sam svjestan svojih grešaka, koje su dovele do ove
situacije. Njoj je 36 godina. Djeca su nam stara 13 i 15 godina.
Društven sam čovjek, volim izlaziti, financijska situacija je bila
super sve ove godine. Kako sam sebi davao za pravo lagodnog života,
davao sam i njoj. Moram priznati da sam prejetjerao u izlascima i
čestim pijanstvima. Supruga me je upozoravala i govorila da me sve
manje voli, ali nisam shvaćao ozbiljno. Znate kako to ide, dan-dva
ljuta, onda dobar seks 2-3 dana, i idemo dalje. No prije 4 mjeseca ona
je povukla crtu, "ohladila"se izgleda istinito. Za emotivca kakav sam
ja to je bio teški šok. U međuvremenu biznis je krenuo nizbrdo, te sam
zatražio pomoć psihijatra.
Komuniciramo normalno
i
razgovaramo o ovom problemu, ali ja sam izložen teškoj duševnoj patnji
s jedne strane, te stresu na poslu s druge strane. Hvata me paranoja"da
li me vara"u što ne vjerujem jer nije taj tip. Spavamo zajedno ali ne
uvijek, seksa nema zadnjih mjesec dana, kaže da je pokušala ali da
jednostavno ne može, što ja razumijem.
Ne zna dali
se želi
rastaviti, kaže da su joj bitna samo dijeca. Da naravno, ja sam prestao
piti istog trena kad je nastupila kriza i pokušavam je uvjeriti da ću
biti drugi čovjek, u što ona čini mi se ne vjeruje. Volim je i iskreno
sam se pokajao ali ona je prilično hladna. U međuvremenu je njezina
majka teško oboljela (otkriven rak) tako da se situacija zakomplicirala
pravo. Pokušavam ostati smiren i racionalan, ali ponekad imam osjećaj
da ću puknuti, strah me hvata.
Ona zna staviti
fasadu i
praviti se da je dobro, ali meni to ide jako teško. Znam da treba puno
vremena da se situacija normalizira, ali pitao bih Vas neki savjet, što
učiniti i kako a da ne ispadne kao neko uvlačenje, ponosan sam čovjek i
ne znam ići niz dlaku, ali nisam ni agresivan. Hvala!
ODGOVOR:
Poštovani
Marko,
najčešće ne znamo što imamo dok to
ne izgubimo.
Kako vidim vi ste i sami
svjesni da ste godinama zanemarivali suprugine primjedbe i molbe da
promijenite malo svoje ponašanje.
Istina
je da svatko od nas ima snage, energije mijenjati i pokušavati
promijeniti stvari neko vrijeme. Netko duže, netko kraće vrijeme. Ali
ukoliko se promjena ne dogodi većina nas će doći na stupanj letargije,
odnosno stupanj kada nam postane svejedno. Mislim da je vaša supruga
upravo u na tom stupnju sada! Zato vam i kaže da ne zna da li želi
razvod i da su joj samo bitna djeca.
Lijepo
je od vas što se počeli mijenjati, uvažavati njeno mišljenje i što ste
se odlučili spasiti brak.
Ali
nemojte očekivati da će se situacija preko noći razriješiti. Sada će
biti potrebno dosta vašeg strpljenja i truda (jednako kao što je bilo
potrebno i dosta vremena da suprugu dovedete do ovakvog mišljenja). Vi
ne trebate 'plaziti' oko svoje supruge. Ponašajte se normalno,
nastavite s izbjegavanjem alkohola, provodite vrijeme sa djecom, ne
izbivajte previše od kuće.
Jednostavno joj
svojim
ponašanjem pokažite da možda nije mogla prije, ali barem od
sada
pa na dalje može računati na vas, računati na vas kao na
supruga i
oca svoje djece. Samo tako, bez ponižavanja ali i bez forsiranja
supruge, vidjet ćete da će ona početi primjećivati promjenu u vašem
ponašanju. Vjerujem da ćete malo po malo vratiti vaš odnos na jednu
normalnu razinu, u kojoj ćete vi ponovo obožavati suprugu i u kojoj će
ona početi obožavati ili barem voljeti vas!
