U
braku sam bila 22 godine. Imam dvoje odrasle djece koja žive sa mnom.
Prošlo je tri godine od kad sam se razvela, bivši je igrao neku igru
sve vrijeme rastave. Tipa da ima neku ženu ali oni se samo druže, da se
ne rastajemo kada sam doznala za nju, da pričekamo da djeca
diplomiraju, da ne prodajemo stan i da svatko ima svoj život. I tako
sve u svemu nikakve logike u svemu tome nije bilo, sam je sebe
demantirao i djeca su došla do zaključka da nije baš sav
svoj.
Sada živi sam, povremeno smo ga viđali s njom. Ja sam nakon razvoda
bila u vezi sa slobodnim muškarcem, ali smo prekinuli. On mi nije
značio ništa više do dobrote i da nisam sama. Bivši je tokom rastave
stalno zvao i pokušavao stupiti u kontakt, ali sam ja redovito spuštala
slušalicu. Kao i djecu (financijski smo jako patili), i mene je
emotivno jako bolila njegova izdaja. Ovih dana sam popustila i našla se
s njim. On je u mirovini, ja radim. Želi da obnovimo obitelj, ali veli
polako, malo po malo jer je dugo bio sam. Kaže da je stekao neke navike
i društvo, pa ne može to samo tako prekinuti. Tko zna da li je iskren?
Ja sam naravno imala obaveza i briga na pretek. Djeca su morala početi
raditi uz studiranje. On ima veliku mirovinu, novi stan i režije od
500kn, a ja 1000kn. Kako zapravo to spojiti dva doma, kako vratiti
povjerenje? Molim vas par savjeta, bit ću vam neizmjerno zahvalna. S
poštovanjem... Zabrinuta
ODGOVOR:
Poštovana
Jelena,
povjerenje
naravno nije lako vratiti. I sami vidite da vas i nakon toliko godina
još muče ružna sjećanja i strah da će vam ponovno lagati i povrijediti
vas.
Ako ipak odlučite pokušati još
jednom, morat ćete o
tome razgovarati s bivšim (i budućim?) suprugom. Iz vašeg pisma čini mi
se da je on inicirao pomirenje, odnosno da je on nagovarao vas - dakle,
i on je zainteresiran da pokušate još jednom.
Ali ne
razumijem
baš kako ste točno posložili svoj odnos. Koliko vidim, niste ni
pokušali razgovarati o činjenici da se vi osjećate povrijeđenom i još
više da mu ne vjerujete da će promijeniti ponašanje u budućnosti, a
očito je to ono što vas najviše muči. S druge strane on vam je dao
uvjete koji baš i nisu primjereni situaciji!
Obitelj
se ne
može obnoviti "malo po malo", u odnos s nekim se ili ulazi cijelim
srcem ili nikako. Jednako tako nejasan mi je argument da je bio "dugo
sam, ima navike i društvo pa ne može samo tako prekinuti". Sve je to
lijepo, i stare navike i veselo društvo, ali u ovakvoj situaciji čovjek
mora birati između samačkog i obiteljskog načina života .
Samo
vi znate koliko u stvari želite ili trebate ponovno ući u vezu s bivšim
suprugom i eventualno ponovno stvoriti/obnoviti obitelj. Koristim izraz
"trebate" jer mi se čini da vaše postupke djelomično određuje teška
situacija u kojoj jeste. Moj vam je savjet da - ukoliko doista nemate
drugog izbora - ne pristajete na uvjete za koje i sami znate da ih
nećete moći izdržati duže vrijeme, ili za stalno. Dogovorite se kao
dvije zrele i odgovorne osobe, definirajte kako zamišljate zajednički
život u budućnosti. Ako vam se vizije potpuno razlikuju, savjetujem vam
da ne ponavljate greške iz prošlosti.
A
ako ipak
zaključite da ste spremni pokušati opet, tada ćete oboje morati uložiti
maksimalan napor da u tome uspijete: veća obaveza pri tome bit će na
vašem suprugu, jer će on osim napora da obnovite obitelj morati i
ponovno zaslužiti vaše povjerenje. A kako će mu to uspjeti ako se
jednakom dinamikom nastavi viđati "s društvom", to doista ne znam.
