Zivjela
sam sa sinom u njegovom stanu i imali smo vrlo blizak odnos. Ne samo
kao majka i sin nego smo bili intelektualno,duhovno i karakterno vrlo
vezani. Odjednom se pojavljuje djevojka i on se drastično mijenja prema
meni. Odlazim iz stana a ona useljava. Prošla sam doslovno pakao.
Mjesecima nismo razgovarali, pale su teške riječi, prva svađa među nama
a on je od pažljivog i privrženog sina postao netko koga baš i ne
poznam više. Danas dolazi k meni, čujemo se, pričamo ali to više nije
ono što je bilo. Njegova djevojka je tabu tema a ne želi razgovarati ni
o našem odnosu. Sve se gura pod tepih kao da se ništa nije dogodilo. A
ja sam izgubljena. Što sa sobom? Kakva je uopće moja uloga jer on ima
nju za sve? Osjećam se izdanom, poniženom, nevrednovanom, nepotrebnom i
još zvone teške riječi koje je izgovorio. Da, osjećala sam ljubomoru,
posesivnost, povrijeđenost i očaj. Prošlo je. Ali što i kako dalje?
Kako se to živi za sebe kad sam živjela za njega 27 godina? Kome sam
potrebna jer njemu nisam? On me zbog nje ne poziva u goste, dolazi sam
jer ona ne želi kontakt sa mnom. Ja sam tu djevojku vidjela dva puta i
nije bilo nikakvih nesporazuma. Što da radim?
ODGOVOR:
Poštovana
Lena,
mislim da ćete morati iz korijena promijeniti
svoj način razmišljanja i gledanja na život.
Vjerujem
vam da ste imali predivan odnos sa sinom, ali ste se kroz taj period uz
njega previše vezali. U trenutku kad je on osjetio potpuno prirodnu
potrebu da stvori svoj život, svoju obitelj, vi ste tu potrebu trebali
prepoznati i poduprijeti ga. Na žalost, potpuno ste pogrešno reagirali
i bez potrebe (a naravno, i bez uspjeha) na sebe navukli animozitet
njegove djevojke. Sina ste tim potezom stavili u vrlo težak položaj,
jer je morao birati između nje i vas - time što je "odabrao" nju
pokazao je svoju zrelost.
Roditelj ima važnu i
nezamjenjivu
ulogu u životu djeteta. Mora ga odgojiti, postaviti na noge, uputiti ga
u život s najboljim mogućim pretpostavkama. Mislim da ste vi u tome
uspjeli i na tome vam čestitam.
Ali sada dolazi novi
trenutak i
na vama je odgovornost da pogrešnim potezima ne upropastite sve ono
dobro što ste napravili prije. Shvatite da vaš sin mora započeti svoj
život, stvoriti dom i obitelj. Vaša uloga se mora promijeniti, jednako
kao i vaš odnos. To je najprirodniji mogući proces.
Moj
vam je
savjet da se prilagodite situaciji. Dajte sinu slobodu koja mu treba,
prihvatite da sada u njegovom životu postoji netko drugi s kim on mora
rješavati probleme i kome se mora povjeravati.
Vi
pronađite novi
smisao života u sebi - u druženjima s prijateljima, u tome da radite
ono što vas veseli, da uživate u životu kao takvom. Jednog dana bit
ćete baka i veseliti se odgajanju novog djeteta, jer ćete imati priliku
u razumnim granicama pripomoći.
Ako vam je
ova nova
situacija previše zahtjevna, obratite se slobodno nekoj stručnoj osobi
za pomoć. To kroz što vi prolazite nije jedinstven slučaj, i slobodno
upitajte stručnjaka kako da se najbolje postavite prema cijeloj
situaciji. Ali najveća odgovornost leži na vama: odbacite svaku ideju o
pretjeranom vezivanju sina uz sebe, prestanite ga gušiti, pustite ga da
se dalje razvija u životu. Vi pronađite nove stvari koje će vas
veseliti. Ako tako napravite, vidjet ćete da će se na kraju popraviti i
odnos sa sinom - u suprotnom samo ćete ga samo još više udaljiti od
sebe.
