Muž
i ja smo u braku dvije godine i imamo jednogodišnjeg sina. Brak se sve
više raspada, više ne komuniciramo, u krevetu nismo bili dva mjeseca.
Suprug se jako promijenio, nitko ga više ne prepoznaje.
Najgore je
što je šutljiv i ne govori nikom što ga i da li ga što muči. Počeo mi
je lagati i ništa mi ne govori, ne znam što mu je u glavi, stalno šuti.
Vidjamo se jednom tjedno, vozi kamion pa nikad i nije kod kuće, zna da
mi to smeta ali ne pada mu na pamet da promijeni posao. Kad mu je plaća
i kolika je ja to ne znam, ne daje novac u kuću. Pričali smo
već
sto puta i sve sam mu rekla što mi ne valja, naravno sve je obećao da
će promijeniti, da sam ja u pravu i da će biti bolje a nama je
ustvari sve gore. Dva puta sam čak i otišla od kuće, molio me da se
vratim da će biti bolje, da me voli, da želi da živi sa mnom, ali opet
ponavljam ništa nije bolje. Ja više ovako ne mogu. Iz dana u dan sve ga
više mrzim i glupo rečeno gadi mi se, ništa na njemu niti u njemu mi se
ne svidja, i taj jedan dan kad je kod kuće meni je kao godina. Bolje mi
je samoj nego kad je kod kuće jer svejedno sama uzdržavam dijete i
brinem za njega, a muža imam samo na papiru. Nikad mi nije ništa rekao
da njemu ne valja kod mene ili na meni u meni. Ja sam sve svoje
ispričala svekrvi, njegovoj mami jer stvarno se slažemo i ona je
probala pričati s njim ali ne vrijedi nitko ga ne može natjerati da
progovori u čemu je problem, samo je rekao da nama treba stručna pomoć
i da želi da se ova naša bračna mora riješi. Tražila sam ustanove ili
nešto za pomoć ali nigdje ništa nema. Iz okolice Osjeka
smo, molim
vas ako znate za neku ustanovu u toj okolici da mi javite. Vollela bi
da naš sin raste uz tatu i mamu... Što da radim, kako da natjeram muža
da progovori i da probamo spasiti brak ako je to ikako moguće jer sve
se bojim da nam nema spasa...
p.s.sigurna
sam da me ne vara,duga je to priča ali to sigurno nije u pitanju.
ODGOVOR:
Poštovana
gospođo,
žao
mi je zbog vaših problema. Niti ja naravno ne znam što muči vašeg
supruga, ali očito se radi o nečem ozbiljnom ako se toliko promijenio.
Moj
savjet u nekoj drugoj situaciji bi vam bio da otvoreno porazgovarate s
njim, ali to mi se sad čini nepotrebnim jer ste rekli da ste već
razgovarali s njim više puta - i uvijek bez rezultata.
Zato
ću vas podržati u zajedničkoj odluci da potražite bračnog savjetnika.
Na žalost, ne znam nikog u Osijeku, ali sigurno ćete pronaći nekog
preko telefonskog imenika ili preko preporuke poznanika. Vjerujem da
ćete uz pomoć stručnjaka lakše pronaći zajednički jezik, a i vaš suprug
možda napokon ispriča što ga muči (pozitivno je to što je i on
zainteresiran za odlazak kod savjetnika, što znači da shvaća problem i
da ga je spreman rješavati).
U svakom
slučaju angažirajte
se odmah i maksimalno oko traženja odgovarajuće pomoći. Vaš je suprug
stalno na putu, pa vam vjerojatno neće moći pomoći u tome. Odgađanje
odlaska savjetniku nije dobra ideja, vidite i sami da ste došli do toga
da vam se suprug praktično gadi. Krajnje je vrijeme da počnete
spašavati taj mladi brak, osobito ako ste oboje zainteresirani za to (a
prema vašem pismu vidim da jeste).
