U
braku sam 4 godine, a u vezi smo bili 3 godine. Imamo jednu
preslatku i jako pametnu curicu od 3 i pol godine. Mladi smo ušli u
brak jer sam ja ostala trudna,a i voljeli smo se. On mi je bio prvi i
jedini muškarac u životu. Veza kao i brak nam je bila dosta burna,
svađali smo se stalno ali smo se isto tako i pomirivali. Kada se
svađamo mislim da se nitko nemrzi kao nas dvoje, a kada smo u dobrim
odnosima mislim da nepostoji tako jaka i strastvena ljubav. Moj muž je
oduvijek bio malo ljubomoran ali ovo što se s njim događa zadnje dvije
godine me neopisivo guši. Konstantno me provjerava i to tako što mi
kopa po torbici, provjerava mobitel, ispituje koga sam sve vidjela dok
je on bio na poslu itd. Pretjerano ljubomoran je postao kada sam se ja
zaposlila. Počeo je sumnjati u mene i šefovog sina jer smo skupa
radili. Ne podnosi kada je muškarac u mojoj blizini, a on nije tu.
Pokušala sam na razne načine da ga smirim i ublažim tu ljubomoru. Svaku
sekundu je znao gdje sam, s kim sam, ako sam s kim popričala znao je
točno što smo pričali ali je postajalo još gore. Iz sitnica koje bi
progovorila s nekim on bi iznosio svoje nemoguće zaključke. Ako nekoga
slučajno pogledam, odmah me napada. Prigovarao mi je za
robu,kako
se oblačim (oblačim se kao i uvijek: traperice, štikle, košuljice -
maice - nekada mali dekolte).Intimnosti obavljamo možda jednom mjesečno
(a tako smo mladi) jer stvarno nemam volje za tim ali mi i za to
prigovara. Kada mu kažem da me guši i kada želim pričati on neželi.
Uglavnom,
ja to gušenje i konstantno provjeravanje nemogu i neželim više trpiti.
Već neko vrijeme nepričam s njim kao da nepostoji, nepolažem mu račune
ni'o'čemu.
Jeli on mene više nevoli? Zašto
toliko sumnja u mene? Gdje griješim?
Oprostite
zbog dugog pitanja ali kako da Vam objasnim drukčije svoju situaciju. Unaprijed
hvala
ODGOVOR:
Poštovana
Dina,
Na
vaša tri konkretna pitanja: Zar on mene više ne voli?; Zašto toliko
sumnja u mene?; Gdje griješim?, mogu vam odgovoriti slijedeće.
Mislim
da ne griješite ni u čemu. Po ovome što ste mi
napisali mogu
zaključiti da ste normalna, zrela i stabilna osoba koja se ponaša
sukladno sa svojim godinama, sukladno s činjenicom da je majka. Dakle
ne griješite.
Sljedeće je pitanje zašto
on toliko sumnja
u vas - budući da mu vi konkretno ne dajete direktnog povoda, mogu
zaključiti da vaš suprug ima problem s ljubomorom. U svakoj vezi, braku
dobro dođe mala doza ljubomore, to je kao neki pokazatelj da su još
uvijek prisutni jaki osjećaji, da je osobama u vezi još uvijek stalo.
No to je zaista mala doza ljubomore koja je poželjna. Ovo što ste mi vi
napisali mi govori da je vaš suprug patološki ljubomoran i da ima jak
strah od napuštanja. E sad, zašto je on takav i što ga je dovelo na taj
stupanj ljubomore ne znam, mislim da si ni on sam ne može to objasniti,
dapače on to uopće niti ne želi.
Savjet
moj bi vam bio
da pokušate s njim porazgovarati, objasniti mu koliko vas čini
nesretnom i predložiti mu da on porazgovara sa stručnom osobom. Jer
nastavi li se ponašati kako se sada ponaša ne samo da će razoriti vas i
vaš brak, nego će uništiti i samoga sebe! Patološka ljubomora je
destruktivna prema okolini (odnosno prema osobi na koju je usmjerena),
ali i autodestruktivna.
To što vi sada s
njime ne
razgovarate, to apsolutno neće riješiti ništa, odnos će vam se još više
zakomplicirati i pogoršati. Znam da vam neće biti lako razgovarati sa
njime, ali probajte to radi vas same, radi njega i radi vaše male
curice. Ona zaslužuje imati sretnu mamu i sretnog tatu koji će biti
složni, koji će vjerovati jedno drugome i koji će joj time osigurati
djetinstvo kakvo treba.
