Poštovani u nadi da cete mi makar malo
olaksati situaciju molim za misljenje o nasem problemu.
U
sretnom smo braku 17 punih godina prije toka 3 godine veze znaci 20 god
smo zajedno i imamo sina od 14 god. Nikada ni on ni ja nismo osjecali
teret veze i sada kad se osvrnem iza osjecam kao da sam citav zivot s
njim ali bez ikakvog opterecenja. Ali !!!! Da u zadnje vrijeme tacnije
zadnjih mjesec dana moj muz je postao izuzetno emotivan ( on jeste i
inace emotivan ) u smislu da je u par navrata poceo da place bez nekog
ozbiljnog povoda, pokusala sam dokuciti o cemu se radi razgovorom ali
on se povlacio a ja sam se na neki nacin brinula mada ni u jednom
momentu nisam takvo njegovo ponasanje pripisivala nevjeri. medjutim
prije 7 dana stao je ispred mene i otvoreno mi je priznao da postoji
druga zena, zena prema kojoj ima jake osjecaje ali da se njegovi
osjecaji prema meni nisu promjenili niti u jednom trenutku da nas
nikada nije usporedjivao i da mada zvuci cudno u njegovom srcu obadvije
imamo svoje mjesto. Poslije tog priznanja ja jedino sto sam vidjela i
zeljela da vidim smo nas dvoje i da se ja moram na neki nacin boriti za
njega.Smogla sam snagu i veoma otvoreno i iskreno smo razgovarali cak
smo si i uzeli par dana samo za sebe, uzivali smo jedno u drugome. Nije
bilo teskih rijeci optuzbi niti svadje. Osoba s kojom se to desilo je
iz nase blizine djevojka koju poznajemo i koju je on primoran vidjati
svaki dan, a ja i poslije svega ne osjecam nikakvu odbojnost prema njoj
na neki nacin je pokusavam opravdati cak i razumjeti jer zaboga svi smo
mi samo ljudaska bica mozda se to i meni moglo desiti. Medjutim bez
obzira (njegova zivotna opcija sam ja bar tako kaze) na sve
ja sada osjecam nevjerovatan strah od gubitka koji jos uvijek ne mogu
prevazici, vjerujem da je kraj,ali on se zadnja dva dana nekako
promjenio imam osjecaj da se udaljava od mene u svojim mislima tuzan je
i potisten, te sa ja uhvatim u situaciji da pokusavam popraviti to
njegovo raspolozenje sto ga jos vise udaljava.
Voljela
bih cuti vase misljenje na koji nacin se sada postaviti da ga ne
udaljim od sebe jer jako ga volim osjecam da i on mene voli ali isto
tako osjecam borbu u njemu borbu sa samim sobom ... molim da nam
pokusate pomoci savjetom
Unaprijed zahvalna
Nina
ODGOVOR:
Poštovana
Nina,
malo mi je teško savjetovati vas jer
moram vam priznati da mi vaša reakcija na suprugovu nevjeru odudara od
uobičajne reakcije osobe koja je prevarena.
Iskreno
mislim da u srcu ima mjesta samo za jednu osobu sa kojim se želi
graditi emotivan odnos. Tako da riječi vašeg supruga da voli i nju i
vas su više teorija nego li praksa.
Nije
mi jasna vaša reakcija, kako sam vam već napisala. Volite li vi i
cijenite li vi sebe uopće? Možda zvuči grubo, ali imam potrebu vas
upozoriti da vašim ponašanje gazite samu sebe, kako onda da vas i
suprug ne gazi. Dopuštate mu to!
Da, on je
kriv! Napravio je preljub, narušio vaš brak na način da je uveo treću
osobu u njega! To nije u redu! A vaša reakcija na to je da ste se vi
odlučili boriti za njega????!!!!!!! Za koga se vi borite?
I
točno je što prema toj trećoj osobi ne osjećate negativne misli, jer
ona nije ništa kriva. Niste vi sa njom u braku, nemate sa njom sina!
Razmislite
o ovome što sam napisala! Razmislite što ponajprije radite sebi!
Shvatite da vaš suprug sjedi na dvije stolice, i da ga možda treća
osoba želi samo za sebe, i da zato vi osjećate da se on od vas udaljava!
Recite
i pokažite mu da ste spremni mu oprostiti, ali mu isto tako dajte do
znanja da niste njegov otirač i da mu nećete dopustiti da krši svetost
braka!
REAGIRANJE:
Dobili
smo i odgovor od Nine:
Hvala na odgovoru koji ću u
potpunosti
uvažiti jer sam u ovih par dana i sama shvatila da sam svojim
ponašanjem svom suprugu dala prostora da manipuliše sa mnom. Čak sam mu
sinoć u razgovoru koji je sam počeo to i rekla, u svakom slučaju još
malo vremena mu ostavljam jer i ja sam ljudsko biće i bez obzira koliko
mi je stalo do njega i braka koji je bio idiličan vratila se snaga u
mene i mogu ići dalje. Pozdrav!
