trazeci neki
kontakt za bracno savjetovaliste, naisao sam slucajno na Vasu adresu.
Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
Supruga
i ja smo u braku vise od 5 godina. Imamo dvoje prekrasne djece i zivot
nam je opcenito, iznadprosjecno dobar. Objektivno, ne bi se trebali ni
na sto zaliti jer zaista imamo sve sto vecina ljudi u hrvatskoj nema:
iznadprosjecno placene poslove, sredjeno stambeno pitanje, zdravlje
(vise-manje), prekrasnu djecu.
Medjutim, u
posljednjih par
godina, nasi su se medjusobni odnosi pogorsali. Zapravo, ne znam gdje
je korijen svega i koliko je tko doprinjeo. Vjerojatno nije bitno.
Nekoliko puta smo vec imali zesce svadje i supruga je vec nekoliko puta
potegnula pitanje razvoda. Njeni najcesci prigovori su da ne marim za
nju, da ne obracam paznju, da joj ne dijelim komplimente, da ju stalno
kritiziram te da sam arogantan. S obzirom da su to njeni subjektivni
dojmovi, ne bih ulazio u raspravu o ispravnosti - ako se tako osjeca,
ocito je da ima neki razlog. S druge pak strane, mene smeta njena
pasivnost, sporost, ponekad i neurednost. Medjutim, to su osobine koje
nije prije pokazivala. Inace je jako uspjesna osoba, pametna, visoko
obrazovana, no prije par godina je dozivjela veliku nepravdu na poslu
koja ju je jako uzdrmala i rekao bih da su od tada stvari krenule
nizbrdo. Jos uvijek je na istom poslu, ja joj pokusavam dati podrsku i
savjet (u okvirima svojeg znanja i iskustva), no ona to najcesce
dozivljava kao kritiku, odbacivanje, vrijedjanje i sl. Cesto pokusavam
razgovarati o problemima koje imamo, no razgovor najcesce zavrsava kad
se dotaknemo stvari koje bi ona trebala promjeniti. Ne bih htio zvucati
kao da sam samo ja u pravu, a ona u krivu jer sigurno nije tako. Ne
bjezim od svoje odgovornosti niti se smatram savrsenim. Zelio bih samo
da je ona sretna i da smo zajedno sretni. No cini mi se da svaki
pokusaj zavrsava bezuspjesno. Ona se isto trudi na svoj nacin, no cini
mi se da me zapravo nikada ne slusa. Htio bih otvoreno razgovarati o
svemu s njom, no jos nikada nismo razgovor zavrsili na konstruktivan
nacin. Ili se ona povukla iz razgovora uz opasku da je "ona uvijek
kriva" i da nema smisla dalje razgovarati, ili kad odlucim uopce ne
razgovarati o tome sta mene smeta nego se koncentriramo samo na ono sto
bih ja trebao mijenjati, zavrsavamo time da mi izrecitira par stvari
koje ju smetaju, no "dalje nabrajanje ionako nema smisla jer mi je
ionako sve rekla vec 1000 puta, a nista se nije promijenilo".
Ja
bi htio razgovarati, htio bih rijesiti probleme, htio bi da budemo
sretni. Bio sam vec predlagao da odemo na neko savjetovanje, no tek
neki dan je i ona ponudila isto rjesenje, no bez ikakvih daljih koraka.
Znam
da nema nikakvih instant rjesenja za ovakve situacije, molio bih samo
za neki inicijalni savjet - kome se obratiti, na koji nacin
razgovarati, kako rjesavati probleme?
Hvala!
ODGOVOR:
Poštovani,
na
žalost, instant rješenja ne postoje za niti jedan problem emocionalne
prirode. Svaki par je drugačiji, pa iako problemi mogu izgledati
slično, njihovu rješavanju treba uvijek pristupiti individualno i bez
instant rješenja.
Iz vašeg maila je očito
da ste vi i
supruga došli u fazu u kojoj nitko nikoga više ne sluša. Iako
pokušavate razgovarati, voditi dijalog, to su zapravo dva odvojena
monolaga u kojima svatko od vas 'tupi' po svome. Nema konstruktivizma,
nema pomaka, samo zatvoreni krug sa istim početkom i istim završetkom,
najčešće svađom i ljutnjom. Stoga i ne čudi da na takav način i vi i
vaša supruga gubite daljnju volju za razgovaranjem.
Istina
je da se vašoj supruzi nešto dogodilo, a što vi povezujete sa nepravdom
na poslu. Ta nepravda može ali i ne mora biti jedini razlog njenog
promjenjenog ponašanja.
Mislim da
također je bitno
istaknuti da ste vi imali dvoje jako male djece, za koje briga i
okupacija traju 24 sata na dan. Sada kada su ta djeca malo odrasla kada
im se baš ne treba posvetiti svaka minuta u danu, ostajete vi i supruga
sami, sami kao par. Niste mi napisali kako ste funkcionirali prije
braka, da li ste imali zajedničke interese, stvari koje su vas
veselile. Ako jeste, znači da ste kompatibilni i da se vi kao par
snalazite dobro.
U tom slučaju bih vam
savjetovala,
koliko god to nezgodno bilo za izorganizirati, da pronađete vremena
samo za vas, da eventualno otputujete nekamo i da provedete par dana
bez razgovora, samo druženje tokom kojega bi pokazali nježnost,
probudili strasti.....emocionalne se ponovo približili jedno drugome.
Nakon
toga probajte ponovo razgovarati ali pri tome, koliko god to bilo
teško, pokušajte vodite dijalog i ne navodite stvari koje bi ona, ili
koje bi vi ponaosob trebali mijenjati. Promijeniti vaše perspektive i
shvatite da su to stvari koje zajedno kao par trebate mijenjati, jedino
tako ćete izaći iz zatvorenog kruga u kojem jeste!
