Matea,
razlika između ljubavi i navike je velika - ali iskreno mislim da ste
vi još premladi da bi razmišljali o nekakvim navikama. Pa što će onda
biti za kojih pet ili deset godina?
Ali
pustimo sad to!
Što se tiče vašeg pitanja: ljubav je poticajna, maštovita, razigrana.
Dok osjećamo ljubav, uživamo u trenucima koje provedemo uz osobu koju
volimo. Veselimo se zajedničkim vikendima, malim iznenađenjima,
trenucima koje provodimo jedno uz drugo (makar to bio samo odlazak na
kavu, šetnja sunčanim parkom ili zajedničko gledanje televizije).
A
što je navika? Pa, često dobivamo pitanja koja idu otprilike ovako:
"Dosadno mi je uz nju/njega, ide mi na živce, smeta mi sve što radi,
ali ne usuđujem se prekinuti s njim jer se bojim samoće". To je navika
- ili barem nije ljubav kakva bi trebala biti.
Može
li se
vratiti ljubav, može li se vratiti iz faze navike nazad u fazu
zaljubljenosti i ljubavi? Da, moguće je! Na tome treba raditi,
potruditi se. Ili kako se često kaže, bolje spriječiti nego
liječiti: najbolje je zato ne dozvoliti da nam rutina i dosada unište
ono što osjećamo jedno za drugo. Ako pustimo stvari da idu svojim
tijekom, prije ili kasnije doći ćemo do trenutka kad će jedan od
partnera zaključiti da mu se više ne da buditi staru ljubav.
Ljubav
je ono što nas povezuje, spaja, najljepša naša emocija. Navika je ono
što ostane od ljubavi ako se ne potrudimo održati osjećaje, ako
partnera uzmemo zdravo za gotovo.
Slobodno
zamislite
naviku kao posljednju prostoriju veze dvoje ljudi; kad dođemo u nju
postoje još samo jedna vrata koja nas dijele od prekida veze. A kad smo
već došli do tuda, prije ili kasnije otvorit ćemo i ta vrata.
Nemojte
se zato dovesti do te situacije, nemojte dozvoliti da ikada stanete
pred ta vrata. Zaustavite se puno prije nego dođete do njih, potrudite
se, borite se za svoju ljubav i za svoju vezu!
