PITANJE:
Pozdrav!
Vidim da ste zamolili kratka pitanja, pa ću odmah krenuti u srž
problema. U braku sam sa suprugom oko 6 godina, i imamo dvoje djece. Ta
djeca su naše najveća sreća i zadovoljstvo. Međutim, isto tako
su ta
djeca i izvor naših problema. Sada više nisu toliko mali, posebno ovaj
stariji koji ima 5,5 godina. Živimo u malom stanu i cijelo vrijeme smo
zajedno s djecom. Problem nastaje kada bi supruga i ja htjeli voditi
ljubav, jer su djeca cijelo vrijeme kraj nas i jednostavno nemamo
prilike biti malo sami. Što je još gore, djeca su dugo budna, često čak
i do 23 sata. Supruga i ja se rano dižemo i navečer smo jako umorni, i
u trenutku kad napokon djeca zaspu osjećamo se tako umorni i
neraspoloženi (posebno supruga, kaže da je umorna) da nemamo volje za
seksom. U posljednjih godinu ili dvije naši su se seksualni
odnosi
jako prorijedili, tako da u zadnje vrijeme vodimo ljubav možda jednom
ili najviše dva puta mjesečno. Prošli mjesec se prvi puta dogodilo da
uopće nismo spavali ni jednom. Da li je to normalno, da se s tim
pomirim ili treba nešto poduzeti? Hvala vam na odgovoru!
ODGOVOR:
Poštovani,
mislim da ovdje nema doista nikakve sumnje: vi morate što prije, bez
odgađanja, riješiti taj problem! Ne
događa se rijetko da parovi tijekom godina jednostavno, zbog ovih ili
onih razloga (a jedan od najčešćih razloga su upravo djeca) prorijede
ritam vođenja ljubavi, a na žalost ponekad i potpuno "odustanu" od
daljnjih pokušaja. I isto tako, nije rijetko da se to stanje tolerira
kao nešto normalno, kao posljedica braka i životna činjenica protiv
koje se ne isplati boriti. No to je potpuno pogrešno poimanje
realnosti, i na žalost upravo je poremećaj u bračnoj postelji vrlo
čest razlog nesuglasica, pa čak i raspada brakova. Ne kaže se
uzalud
da je čovjek jedino biće koje stupa u seksualne odnose ne samo radi
produžetka vrste, nego i zbog zadovoljstva. Ali ne samo zbog
zadovoljstva: seks možda nije središnji i jedini važan, ali je svakako
neophodan dio svake emocionalne veze između dvoje ljudi. Vodeći
ljubav, stapamo se i spajamo sa svojim partnerom; uživamo u njegovom
društvu, u njegovom postojanju, stvaramo nove veze i učvršćujemo
postojeće s voljenom osobom. Stječemo povjerenje u osobu s kojom
dijelimo život, pa čak razvijamo i zdravu ovisnost o toj osobi. Gubitak
seksualnih odnosa polako ali sigurno kida te veze i pretvara nas polako
iz voljene osobe u naviku, zatim u "cimera", osobu s kojom samo
dijelimo životni prostor, a s vremenom u hladno i aseksualno biće prema
kojem više ne osjećamo nikakvu privlačnost i naboj. Nerijetko upravo te
emocije, i onu vatrenu privlačnost, jedan ili oba partnera potraže
negdje izvan braka, što na kraju dovodi do raspada braka. Nije
mi
bila namjera uplašiti vas ovim opisom, ali želim vam pojasniti
koliko je važno zadržati prisnost i ljubav u godinama koje slijede
nakon vjenčanja i dolaska djece. Potrudite se i "izmislite"
neke
trenutke koje ćete provesti sami sa suprugom, ali ne u pola noći kad
ste oboje umorni i bezvoljni, nego recimo predvečer kad ste još
dovoljno odmorni. Zamolite svoje ili suprugine roditelje, ili nekog
dovoljno bliskog da povremeno pričuvaju djecu. Ako nemate nikog tko bi
vam mogao tako pomoći, angažirajte neku studenticu da barem jednu večer
u tjednu dođe k vama i bude s djecom - to ne bi smjelo biti preskupo. A
vas dvoje izađite, priuštite si romantičnu večeru ili samo jedno piće u
nekom lijepom kafiću. Ako vam primanja to dopuštaju, uzmite sobu u
hotelu i provedite zajedno trenutke kojih ćete se sjećati još mjesecima
i godinama. Naravno, moguća je i obrnuta situacija, da djecu
povjerite nekom da u svojem domu čuva djecu, a vi i supruga možete
ostati kod kuće i priuštiti si romantičnu večer. Nemojte
samo pri
tome prepustiti sve poslove supruzi, pomozite joj u kuhinji, počistite
stol i blagovaonu, namjestite krevet u spavaćoj sobi. Ili počistite
tepih u dnevnoj sobi i vodite ljubav tamo, bit će uzbudljivije nego na
dosadnom bračnom krevetu u kojem spavate svake noći… Želim
vam sreću i puno romantičnih trenutaka u društvu vaše supruge!
Druga
stvar koju želim komentirati je vaša napomena da djeca ostaju dugo
budna, "često i do 23 sata". Vidim da se radi o vrlo maloj djeci, i
zato smatram da im ne radite dobro kad ih ostavljate budne tako kasno.
Ne samo zbog toga što to očigledno kvari intimne trenutke između vas i
supruge, već (što je još i važnije) zbog njih, morate ih stavljati na
spavanje ranije! Odaberite neko "normalno" vrijeme, recimo u 8 ili 9
navečer, i počnite ih stavljati na spavanje u to vrijeme. Kad jednom
odredite vrijeme za spavanje, nemojte popuštati molbama "dajte da
ostanemo budni još samo par minuta", jer ćete se za čas
vratiti na staro. Budite čvrsti i odlučni, i radi vas i radi
djece!
Pozdrav!
Vidim da ste zamolili kratka pitanja, pa ću odmah krenuti u srž
problema. U braku sam sa suprugom oko 6 godina, i imamo dvoje djece. Ta
djeca su naše najveća sreća i zadovoljstvo.
