Moje ime je Doris i
imam 26god.U braku sam 4 godine i imam curicu od 2 i
pol godine.Prije nekih 6 godina upoznala sam svog supruga i mislila da
sam najsretnija osoba na svijetu jer sam napokon upoznala "onog"pravog s
kim mogu podijeliti svoj život kako se kaže i u dobru i u zlu!Prva
godina braka bila mi je savršena,ostala sam trudna jer smo obodvoje
željeli dijete,mislila sam da je cijeli svijet moj.samo moj!Nakon godinu
dana rodila se moja cura i bili smo sretni!Tako je bilo sve do njegovog
prvog udarca nakon kojeg sam ja bila šokirana i plakala cijeli dan
pitajući se čime sam to zaslužil?Svaki put kad bi se to ponovilo on me
uvjeravao da sam sama kriva jer ga izazivam(na svaki njegov udarac ja
sam odgovarala sa uvredom jer nisam znala kako da ga drugačije
povrijedim jer bi se u meni sve slamalo od boli i razočarenja)Godinu
dana nakon mog porodiljnog uspjela sam se zaposlit i onda su krenili
daljni problemi,naime ja sam radila po cijeli,a on je u to
vrijeme uzao
motor i poceo izlazit po cijele dane i noći,vidili bi se samo u
prolazu.a dijete bi bilo u bake.Nakon napornih dana na poslu dolazila bi
kući i nalazila praznu kuću!Kada bi pokušala pričat s njim dolazilo bi
do abnormalnih svadja,udaraca i ne pričanja po nekoliko dana.Bila sam
razočarana,usamljena jedino me to dijete uveseljavalo svojom nedužnošću
i veseljem.Pokušala sam pričat i sa njegovin prijateljima,roditeljima ne
bi li netko uspio razgovarati s njim sa shvati da to njegovo ponašanje
nije u redu.medjutim sve je bilo bezuspješno,a on se i dalja nastavio
tako ponašati,izlazio bi u 7-8 sati navečer vraćao se u 11-12
popodne.Počeo je ići na partye.okruživati se tzv"prijateljima koje ja
nisam poznavala,niti sam znala ni gdje je ni što radi po cijele noći
vani.S vremenom sam ja postala nezadovoljna,tužna i depresivna jer ne
znam kako da se izvučem iz te situacije,kako da rješim taj problem,a
najviše mi je žao djeteta jer ono nije za ništa krivo!Ja više uopće ne
mogu normalno funkcionirat!Ne prodje dan a da se ne zapitam zašto baš
ja?Nedavno sam mu predložila da odemo bračnom savjetniku šta on ne želi
niti čuti jer kao njegovim rječima neće njemu nitko strani odredjivati
kako da se ponaša i šta da radi,on kao zna da to njegovo ponašanje nije
u redu ali on voli izlaziti i družiti se s ljudima!Vrhunac svega je da
ja već odavno sumnjam da se on drogira,a danas sam u našem autu našla
slamku koja očito služi za šmrkanje i nekome od njegove ekipe ili njemu
samome je ispala kako me sam i uvjeravao da nije njegova,niti me pokušao
razuvjeriti da ta slamka služi za to!Sve mi se
raspada.osjećam se kao
u nekom začaranom krugu iz kojeg ne vidim izlaz!Ne znam čak da li ga ja
još volim ili je to postala neka suluda navika,a tu je i naša mala
djevojčica koja ga obožava!
Molim vas da mi pomognete jer mi se sve raspada....
ODGOVOR:
Poštovana
Doris, bojim se da vaš problem izlazi iz okvira onog što običavamo
nazivati "normalnim" problemima u braku. Obično nam pišu ljudi koji se
žale na monotoniju, gubitak ljubavi ili u najgorem slučaju na
supružnikovu nevjeru.
Ali vi na žalost imate teže probleme
- tu su fizičko nasilje u braku (koje se kažnjava prilično strogim
zakonskim kaznama), zatim suprugovo drogiranje, i na kraju njegovo
zanemarivanje djeteta i vas.
Samo vi znate što osjećate
prema suprugu, zašto i dalje ostajete uz njega iako vas on na tako grub
način gazi. Moja je pretpostavka da ga i dalje volite, jer inače ne
vidim zašto bi sve to podnosili.
Ali bojim se da dolazi vrijeme kad ćete vi, i samo vi,
morati odlučiti kako ćete dalje živjeti. Bračno savjetovanje bi vam
sigurno pomoglo, ali i ono će biti uspješno samo ako vaš suprug shvati
gdje griješi i ako iz korjena promijeni ponašanje. Da li ga na to
možete natjerati, i na koji način, to znate samo vi jer vi uz njega
živite već godinama.
Ono što vam ja mogu savjetovati je da
razmislite o tome što želite od života. Ako vam je ostanak uz supruga
po svaku cijenu najvažniji, tada znam da ćete ostati promijenio se on
ili ne.
Ali ako odlučite da želite neki drugačiji život,
tada ćete ga morati ili natjerati da se promijeni ili prihvatiti
mogućnost da odete od njega. A mislim da i vi sami znate da
je
razvod bolji od života u lošem braku - i za vas i za vaše dijete!
Borite se slobodno za brak, poduzmite sve što možete... Ali ako ne ide
- onda ne ide.