PITANJE: U
braku sam 20 godina, imomo jedno dijete, studenticu. Sve je počelo
davne 97-98, kada je moj muž počeo hodati po kafanama i dolazio kući
ujutro, presvukao bi se i ponovo išao na posao. Kada sam reagovala na
takvo njegovo ponašanje, naravno ljuta, on bi odgovarao da ga ne
privlači biti u kući kada sam ja stalno namrgođena. Onda se razbolio i
smanjio je ta pijanstva a naši odnosi su se bili malo normalizovali.
Onda postepeno smo sve rjeđe imali odnose,na kraju je to jednom
godišnje. Sada, kada analiziram naš odnos, primjećujem da me ne poštuje
kao ženu, npr. vozi kolegicu na posao a da ja to ne znam, ili na zabavi
pleše sa prijateljicom a da mene ni ne obavijesti, rođendan i
godišnjica braka se samo usmeno čestita. Ja sam to do prošle godine
propratila uvijek sa nekim poklonom, sada sam i ja odustala.On radi već
duže u drugom gradu i viđamo se vikendom. Kad je kući, sjedi pred
kompjuterom ili leži pred tv-om, sve mu je nešto mrsko.Ja se spremam za
ozbiljan razgovor sa njim, sve mi se skupilo da čak pomišljam i na
razlaz, jer ovako živimo jedno pored drugog. Molim za pomoć, kako da
riješim ovu situaciju,najlakše se razvesti, ja bih ipak pokušala da
spasim brak.
Pozdrav i hvala na razumijevanju!
ODGOVOR:
Poštovana
Merima, u vama se tijekom godina lošeg braka – dobro, nećemo ga nazvati
baš lošim, ali definitivno nije bio onakav kakvim ste htjeli da bude –
nakupila gorčina. Zašto ste to trpjeli? Možda radi sebe, možda radi
kćeri za koju ste htjeli da raste u cjelovitoj obitelji.
A
sada, kad je kćer odrasla i polako se pretvara u ženu sposobnu da se
brine za samu sebe, sjetili ste se malo i sebe i svojih potreba.
Ono
što vam želim reći je da vam ne mogu ja, ni bilo tko drugi reći trebate
li ostati u braku. Samo vi znate što i kako osjećate.
Ono
što
mogu pretpostaviti prema vašem pismu je da ne želite tek tako dići ruke
i otići – da je tako, ne bi me ni pitali za savjet. U tom slučaju vam
mogu dati nekoliko savjeta, a na vama je da ih ili poslušate, ili da se
ipak odlučite za neki drugačiji pristup.
Naravno,
morate prvo
porazgovarati sa suprugom (a to se koliko vidim i spremate), jer bez
njegove pomoći nećete postići ništa. Oboje morate – zajedno i aktivno -
sudjelovati u borbi za vaš brak, za obitelj.
Ako
on to ne želi
ili smatra da ne treba pridonijeti toj borbi, dajte mu do znanja koje
su alternative; jedna od njih je da se 'vrati' u brak (jer je sada
ovdje samo tijelom, ne i duhom) – a druga je da ostane bez vas i bez
obitelji. Možda vas neće izgubiti fizički, ali hoće emotivno.
Ako
zajedno odlučite da ćete pokušati spasiti brak, možete pokušati sami
ili možete zatražiti pomoć bračnog savjetnika. U svakom slučaju, važno
je da na bilo koji način vratite povjerenje, osjećaje, bliskost koju
ste nekada osjećali. Niste uvijek bili ovako daleki, otuđeni; vratite
ono što ste nekada imali.
Sad ću stati s
odgovorom; zanima me
najprije hoćete li i kako ćete ga nagovoriti da počnete raditi na
popravljanju narušenih odnosa. Ako ga uspijete probuditi iz letargije u
koju je upao, onda možemo nastaviti dalje.
Želim
vam sreću –
na vama je da napravite prvi, odlučan korak. Kad suprug shvati da imate
problem i kad pristane da zajedno počnete popravljati vezu, javite nam
se, pa ćemo napraviti ratni plan za dalje!
