PITANJE:
U vezi
sam sa ženom 13 godina, a u braku 2 godine. Njoj je 44 a meni 59 godina
no ta razlika nikada nije predstavljala problem. Imamo prekrasnu,
senzibilnu kćer od 3 god. i 9 mjeseci koja, na žalost, boluje od blažeg
oblika alergijske astme. Od svibnja 2004. živim u kući moje žene, a
nešto ranije sam zbog nerješenog stambenog pitanja u najam dobio u stan
od Grada. Prije godinu i pol odlučili smo renovirati i proširiti kuću u
kojoj živimo i taj opsežan, skup i zahtjevan poduhvat je nedavno
završen pa smo prije 3 tjedna uselili. Ja sam istodobno Gradu vratio
ključeve stana jer nam je namjera bila živjeti u kući. Za obnovu kuće
oboje smo se zadužili do "grla" tako da sada unatoč pristojnim plaćama
svaki mjesec preostaje relativno malo novaca. Gotovo sve radove tijekom
godinu dana osobno sam pratio i nadzirao što me je jako iscrpljivalo.
Imam lijep posao no često stresan jer između ostalog organiziram i
upravljam drugim ljudima. Uz to želio sam biti što više s kćerkom,
pokušavao sam učiti strani jezik, te voditi jednu nevladinu udrugu. Sve
to na žalost, odrazilo se na kvalitetu našeg odnosa i došlo je do
otuđenja. Moram priznati da je supruga predlagala razgovore koji nisu u
biti ništa rješavali. Već neko vrijeme sumnjao sam da ima vezu s drugom
osobom što su potvrdile SMS poruke na njezinom telefonu. Prije dva dana
pročitao sam slučajno dvije mail poruke koje je razmijenila s tim
muškarcem čime su se ponovno potvrdila moje slutnje. U tim porukama
osim izljeva nježnosti i zavjetovanja na vječnu ljubav govori se
implicitno i o zajedničkoj budućnosti. Kada sam je suočio s
činjenicanma bila je u šoku i nesposobna dati neki suvisli odgovor o
cijeloj situaciji i o budućnosti. Ja sada nemam kamo odseliti, nemam
novaca za najam stana a užasno me boli i pomisao na gubitak kćerke koja
će uvjeren sam, naš eventualni razlaz tragično doživjeti. Boli me što
me se lagalo više od godinu dana i što je iznevjereno moje povjerenje.
Na moje upite, supruga odgovara kao da je u transu i riječi odgovornost
prema djetetu i meni, iskrenost, pouzdanost, uništavanje braka kao da
do nje ne dopiru. Njezino objašnjenje je da je ta veza s poznanikom
kojeg zna od ranije, i koja je započela slanjem SMS-a i e-mailova s
ljubavnim izjavama, ljubav njezina života, da su strašno bliski i da je
nitko nikada nije razumio kao on. Koliko znam i on je oženjen.
Što
učiniti?
ODGOVOR:
Poštovani,
žao mi je što ste se našli u teškoj situaciji. Jasno vam je
da ste djelomično i sami krivi: izbjegavali ste razgovor sa suprugom,
niste rješavali probleme onda kada su se mogli puno jednostavnije
riješiti. A svaki problem koji se prepusti samom sebi neće nestati ili
se riješiti, samo će rasti sve više i sve dalje.
Ali
pustimo sada prošlost i pitanje krivnje.
Pitanje je
što možete učiniti u budućnosti. Sami – ništa. U paru sa suprugom –
puno. I zato je od suštinske važnosti da zajedno sa suprugom pokušate
spasiti brak.
Kao prvo, porazgovarajte sa
suprugom. Priznajte svoju krivicu, priznajte da ju niste slušali. Ne
optužujte je da vas je "godinu dana lagala" – da, pogriješila je, ali
griješili ste i vi. Zato vam ponavljam da morate pitanje krivnje
ostaviti iza sebe. Razmislite hoćete li to moći. Ako nećete, svaki
pokušaj spašavanja braka bit će uzaludan.
S druge
strane, objasnite supruzi radi čega ju niste slušali – pazite, to vas
ne rehabilitira od odgovornosti, ali joj može pomoći da shvati vaše
razmišljanje. Vidim da ste imali velike ambicije i planove, ali ste
tijekom tog procesa zaboravili na važnije stvari.
Na
žalost, iz vašeg pisma nismo shvatili točnu bit problema: da li se radi
o tome da vaša supruga sada želi razvod, a vi se tome opirete, ili je
problem u tome što vi ne možete nastaviti dalje
živjeti s njom.
Ako
se radi o ovom prvom slučaju, ako supruga želi razvod i odbija svaku
pomisao da spasite brak, tada nećete moći puno napraviti ako ona ne
promijeni mišljenje. U svakom slučaju preporučamo vam da ju
ne molite, da se ne dovodite u izrazito defanzivan položaj, da se ne
pokušavate nametljivo prikazati u što boljem svjetlu. Takav trud bit će
kontraproduktivan. U toj situaciji možete utjecati na samo
jednu osobu: samog sebe. Okrenite se sebi, razmislite što bi vam
najbolje pomoglo da krenete dalje, shvatite da možete krenuti
dalje.
Ako treba, zatražite pomoć psihoterapeuta, ne morate sami prolaziti
kroz krizu.
Ako je ipak problem u vašoj
nemogućnosti da se pomirite sa supruginom nevjerom, tada vam ponovno
ponavljamo: dobro razmislite hoćete li joj ikada moći oprostiti. Ne
postoje dva ista čovjeka na ovom svijetu, neki neće moći oprostiti
nikada, neki će naći snage i krenuti dalje. Ako
smatrate da spadate u prvu grupu, tada ćete to morati što prije
prihvatiti i poduzeti odgovarajuće korake. I vašem djetetu bit će bolje
da ne živi u obitelji gdje bi svaki dan bio ispunjen svađama i
predbacivanjima. U slučaju da mislite da ćete moći oprostiti
(možda vam pomogne razmišljanje koje smo iznijeli u prvom odlomku
odgovora, gdje vam podsjećamo da ste i sami djelomično krivi za cijelu
situaciju), opet vam preporučamo da se obratite nekom za pomoć. Uz
pomoć psihoterapeuta ili bračnog savjetnika lakše ćete pronaći snagu i
novi smisao u nastavku braka.
Toliko vam
možemo reći bez dodatnih pojašnjenja; ako smo pogrešno shvatili vaše
pitanje, možete nam pisati ponovno!
Nadamo
se da ćete pronaći najbolje rješenje za vašu kćer, za vas i vašu
suprugu. Obratite se svakako za pomoć stručnjacima; možda oni uspiju
tamo gdje sami nećete moći.
U vezi
sam sa ženom 13 godina, a u braku 2 godine. Njoj je 44 a meni 59 godina
no ta razlika nikada nije predstavljala problem. Imamo prekrasnu,
senzibilnu kćer od 3 god. i 9 mjeseci koja, na žalost, boluje od blažeg
oblika alergijske astme. Od svibnja 2004. živim u kući moje žene, a
nešto ranije sam zbog nerješenog stambenog pitanja u najam dobio u stan
od Grada. Prije godinu i pol odlučili smo renovirati i proširiti kuću u
kojoj živimo i taj opsežan, skup i zahtjevan poduhvat je nedavno
završen pa smo prije 3 tjedna uselili. Ja sam istodobno Gradu vratio
ključeve stana jer nam je namjera bila živjeti u kući. Za obnovu kuće
oboje smo se zadužili do "grla" tako da sada unatoč pristojnim plaćama
svaki mjesec preostaje relativno malo novaca. Gotovo sve radove tijekom
godinu dana osobno sam pratio i nadzirao što me je jako iscrpljivalo.
Imam lijep posao no često stresan jer između ostalog organiziram i
upravljam drugim ljudima. Uz to želio sam biti što više s kćerkom,
pokušavao sam učiti strani jezik, te voditi jednu nevladinu udrugu. Sve
to na žalost, odrazilo se na kvalitetu našeg odnosa i došlo je do
otuđenja. Moram priznati da je supruga predlagala razgovore koji nisu u
biti ništa rješavali. Već neko vrijeme sumnjao sam da ima vezu s drugom
osobom što su potvrdile SMS poruke na njezinom telefonu. Prije dva dana
pročitao sam slučajno dvije mail poruke koje je razmijenila s tim
muškarcem čime su se ponovno potvrdila moje slutnje. U tim porukama
osim izljeva nježnosti i zavjetovanja na vječnu ljubav govori se
implicitno i o zajedničkoj budućnosti. Kada sam je suočio s
činjenicanma bila je u šoku i nesposobna dati neki suvisli odgovor o
cijeloj situaciji i o budućnosti. Ja sada nemam kamo odseliti, nemam
novaca za najam stana a užasno me boli i pomisao na gubitak kćerke koja
će uvjeren sam, naš eventualni razlaz tragično doživjeti. Boli me što
me se lagalo više od godinu dana i što je iznevjereno moje povjerenje.
Na moje upite, supruga odgovara kao da je u transu i riječi odgovornost
prema djetetu i meni, iskrenost, pouzdanost, uništavanje braka kao da
do nje ne dopiru. Njezino objašnjenje je da je ta veza s poznanikom
kojeg zna od ranije, i koja je započela slanjem SMS-a i e-mailova s
ljubavnim izjavama, ljubav njezina života, da su strašno bliski i da je
nitko nikada nije razumio kao on. Koliko znam i on je oženjen.
