PITANJE:
U
vezi sam 4 godine s jednim dečkom, koji ima 28 godina.
Relativno
se dobro slažemo, prije je tu bilo više strasti a sada je to jedna
stabilna veza. Dobar je čovjek. Boluje od jedne teže bolesti
(ankilozantni spondilitis) i ja se trudim da mu olakšam koliko mogu.
Po
zanimanju je povjesničar, prije toga studirao je elektrotehniku, a sad
je upisao ekonomiju. Pun je planova i trudi se ne misliti na bolest.
Oboje
smo trenutno nezaposlenii tražimo posao, ali on je pun planova, i
ideala.
Razgovarali
smo i o vjenčanju, ali trenutno nemamo gdje živjeti, osim s njegovom
mamom u kući, no ja to ne želim, jer premda je ona jako dobra, smatram
da dvoje mladih trebaju biti sami.
Prema meni je
uglavnom
dobar,podupire me, premda smo se ranije dosta svađali, čak smo se znali
i šamarat, padale su i teške riječi, no ja to sve opravdavam njegovim
krizama kad ga mući bolest,a i ja sam katkad nervozna pa se nesvjesno
iskalim na njemu.
Seksualni život nam je rjeđi nego
ranije jer
mu je zdravlje katkad loše i sve ga boli, pa ga razumijem. ali sva je
manje i spontanih nježnih poljubaca.
ali meni treba
više nježnosti, i možda je to moja sebičnost, ali ne mogu si pomoći.
bojim
se kako će nam biti kasnije, jer je bolest progresivnog tipa.....i
doista mu želim pomoći, ali katkad se brinem da li ću ja to sve
izdržati.
Upoznala sam prije 2 tjedna jednog dečka,
on živi s
curom 7 godina, u razgovoru s njim, shvatila sam da mu fali u životu
ljubavi i nježnosti, da ih je zaokupirao posao, obaveze, kredit.....i
tako u jednom razgovoru na hodniku došlo je do poljupca, a meni je taj
poljubac doista pasao. Već me dugo nitko nije tako lijepo poljubio i
bilo je kao u filmu.
On ne namjerava ostaviti curu,
ja ne namjeravam ostavit dečka.......ja ne znam kakav je on, on nezna
kakva sam ja.
dalje
od poljubaca nismo otišli, premda se nagovještava svašta u
zraku........ali prekrasno mi je s njim.....onda nema problema, računa,
svađa........
Znam da je to samo iluzija, ali sam
sretna, makar lažno......
Da
li je moguće imati dva odvojena života? znam da nije......ali ne znam
kako iz toga........s jedne strane imam moralnu obavezu biti u jako
teškim situacijama s čovjekom kojeg sam prije 4 godine zavoljela onakav
kakav je, poznavajući sve njegove osobine, i vidjevši da nije idealan i
koji mi je jako dobar prijatelj, a s druge strane imam veliku želju
uživati s čovjekom koji mi je privlačan ali ga ne poznajem, i koji je
zapravo izjavio da mu je komplicirano ostaviti curu jer bi to bio kao
razvod braka. On kalkulira, nije hrabar, ali to ga baš i čini idealnim,
jer nitko od nikoga ne traži ništa samo trenutke kad nam je lijepo i
kad smo daleko od problema.
Da li trebam takvo
iskustvo da vidim što imam ili da vidim što nemam?
ODGOVOR:
Poštovana
Maša, iz vašeg pisma iščitavam dva pitanja i dva problema. Jedan je
manji, drugi dublji i teži. Pokušat ću vam ponuditi odgovor na oba.
Lakši
problem svakako vidim u vašoj dilemi: da li se prepustiti kratkotrajnoj
strasti s mladićem koji vas uzbuđuje i da li tako vidjeti "što
propuštate". Na to ću vam pitanje lako odgovoriti: bolje će biti da to
ne učinite, prvenstveno radi vas – zapitajte se kako ćete se osjećati
dan ili dva poslije, kad probate to zabranjeno voće i (najvjerojatnije)
shvatite da i nije bilo tako slatko kao što vam se sada čini.
A
što je još i važnije, na takav način samo bježite od rješavanja onog
glavnog problema, s kojim ćete se morati suočiti prije ili kasnije.
Taj
glavni problem leži u odnosu s vašim stalnim partnerom. I vi znate da
je njegova bolest progresivna, i vjerujem da u tome leži izvor vaših
strahova. Da, kako vrijeme bude odmicalo, morat ćete se sve više
prilagođavati njegovoj bolesti. Morat ćete biti uz njega i u dobrim i u
lošim danima; na žalost, loših dana će s godinama biti sve više.
Maša,
sve odluke koje se tiče budućnosti su teške, ali ako ih odgađamo,
postaju još i teže. Vi morate odlučiti što prije: možete li se nositi s
njegovom bolesti i svime što ona donosi sa sobom, ili ne! Čini mi se da
ga doista volite, na kraju krajeva spremate se i za zajedničku
budućnost. Ali prije nego definitivno krenete u tom smjeru, zagledajte
se u sebe i pošteno razmislite: procijenite hoćete li moći ostati uz
njega u godinama koje predstoje.
Ako smatrate da se
nećete moći
nositi s progresijom bolesti, tada to pošteno priznajte i sebi i njemu.
Bolje je da sada shvatite na čemu ste, prije nego još više povrijedite
i sebe i čovjeka kojeg volite. U brak se ne ulazi iz moralnih obaveza,
ma koliko se to plemenito činilo. Budite sigurni da će vaša ljubav biti
dovoljno jaka da vam da snagu onda kada bude stvarno teško.
Ako
pak procijenite da ćete se moći nositi sa situacijom u kojoj se
nalazite, tada se postavite u skladu s tom odlukom. Neće vam biti lako,
naravno – ali ipak nije nemoguće! Daleko od toga.
U
svakom
slučaju, shvaćate da je život u dva odvojena života (kako ste to sami
nazvali u pitanju) nemoguć. Po našem mišljenju, bilo kakva "avantura"
bila bi samo rasipanje energije i koncentracije. A vama će sada trebati
i jednog i drugog da bi donijeli ispravnu odluku. Sad je vrijeme da
odlučite hoćete li ostati uz vašeg partnera ili ne!
Uzmite
si
vremena da ispravno procijenite cijelu situaciju i da vidite koji je
izbor najbolji. Želimo vam da donesete pravu odluku!
U
vezi sam 4 godine s jednim dečkom, koji ima 28 godina.
