U braku sam bila 22 godine. Imam dvoje odrasle djece koja žive sa mnom, prošlo je tri godine od razvoda, bivši je igrao neku igru sve vrijeme rastave.. Tipa oni se samo druže, da se ne rastajemo sada na moje inzistiranje (kada sam doznala za nju), da pričekamo da djeca diplomiraju, da ne prodajemo stan i da svatko ima svoj život. Sve u svemu nikakve logike u svemu tome nije bilo, sam je sebe demantirao stalno. Djeca su dolazila do zaključka da nije baš sav svoj.
Sve tri godine razdvojenosti demantirao je da ima s njom išta osim prijateljstva i da živi sam, iako smo ga povremeno viđali s njom (a naravno i drugi). Ja sam nakon rastave bila u vezi sa slobodnim muškarcem. Poslije sam prekinula, bilo je sve ok ali mi on nije značio ništa više do dobrote i da nisam sama...
Bivši je tokom rastave stalno zvao i pokušavao stupiti u kontakt, ali sam ja redovito spuštala slušalicu… Kao i djeca. Financijski smo jako patili, a i emotivno je jako boljela izdaja.
Ovih dana sam popustila i našla se s njim. On je u mirovini a ja radim. On sada želi da obnovimo obitelj, ali veli polako. Po malo, jer je dugo bio sam i ima svoje navike, društvo, pa ne može to samo tako prekinuti... Da li je iskren, tko to zna?
Ja sam naravno imala i te kako obaveza i briga na pretek, kao i djeca koja su morala raditi uz studiranje. On ima veliku mirovinu, novi stan, režije 500kn (a ja 1000kn). Kako zapravo spojiti ta dva doma, kako vratiti povjerenje? Molim vas par savjeta, bit ću vam neizmjerno zahvalna!
ODGOVOR:
Poštovani,
Povjerenje nikada nije lako vratiti. I sami vidite da vas i nakon toliko godina još muče ružna sjećanja i strah da će vam ponovno lagati i povrijediti vas.
Ako ipak odlučite pokušati još jednom, morat ćete o tome razgovarati s bivšim (i budućim?) suprugom. Iz vašeg pisma čini mi se da je on inicirao pomirenje, odnosno da je on nagovarao vas - dakle, i on je zainteresiran da pokušate još jednom.
Ali ne razumijem baš kako ste točno posložili svoj odnos. Koliko vidim, niste ni pokušali razgovarati o činjenici da se vi osjećate povrijeđenom i još više da mu ne vjerujete da će promijeniti ponašanje u budućnosti, a očito je to ono što vas najviše muči. S druge strane on vam je dao uvjete koji baš i nisu primjereni situaciji!
Obitelj se ne može obnoviti "malo po malo", u odnos s nekim se ili ulazi cijelim srcem ili nikako. Jednako tako nejasan mi je argument da je bio "dugo sam, ima navike i društvo pa ne može samo tako prekinuti". Sve je to lijepo, i stare navike i veselo društvo, ali u ovakvoj situaciji čovjek mora birati između samačkog i obiteljskog načina života .
Samo vi znate koliko u stvari želite ili trebate ponovno ući u vezu s bivšim suprugom i eventualno ponovno stvoriti/obnoviti obitelj. Koristim izraz "trebate" jer mi se čini da vaše postupke djelomično određuje teška situacija u kojoj jeste. Moj vam je savjet da - ukoliko doista nemate drugog izbora - ne pristajete na uvjete za koje i sami znate da ih nećete moći izdržati duže vrijeme, ili za stalno. Dogovorite se kao dvije zrele i odgovorne osobe, definirajte kako zamišljate zajednički život u budućnosti. Ako vam se vizije potpuno razlikuju, savjetujem vam da ne ponavljate greške iz prošlosti.
A ako ipak zaključite da ste spremni pokušati opet, tada ćete oboje morati uložiti maksimalan napor da u tome uspijete: veća obaveza pri tome bit će na vašem suprugu, jer će on osim napora da obnovite obitelj morati i ponovno zaslužiti vaše povjerenje. A kako će mu to uspjeti ako se jednakom dinamikom nastavi viđati "s društvom", to doista - ne znam.
