Upoznala sam muškarca
koji ne živi u istoj državi. Komunikacija nam je svedena na skype,
vidimo se jednom mjesečno. Uvijek ja putujem k njemu.
Problem je što on silno inzistira na bliskosti u smislu da jedno
drugome pričamo o bivšim vezama. To je za njega vrhunac bliskosti! Meni
se to ne sviđa jer mislim da to nema smisla. Prošlost je prošlost. I
zar je važno za naš odnos jesam li ja bila sa šest muškaraca ili više
ili manje?
Ja prema njemu osjećam iznimne emocije, u meni je probudio nešto što
nisam do sada osjetila s nikim. Ali s obzirom da ne želim pričati o
prošlosti, izmišljam priče. Idem iz krajnosti u krajnost. Na neki način
ga ili kažnjavam ili testiram da vidim do kada će tupiti o tome! Mogu
vam reći da je on iznimno tvrdoglava osoba, a ni meni ne nedostaje te
osobine...
I dok tako skypamo jer se ne možemo u živo sresti, pričamo samo o tome.
On tvrdi da ne želim biti bliska s njim jer ne želim pričati o onome
što je bilo prije. Mislim da u mojoj prošlosti nema ničega zbog čega
bih se trebala stidjeti, ali mi je svejedno užasno frustrirajuće sa
sadašnjim partnerom pričati o bivšim vezama!
Ponekad se osjećam kao da me ispituje nekakav isljednik koji samo
smišlja načine kako izvući takve priče iz mene. A ja svaki njegov potez
sabotiram i postajem inatljiva, vrijeđam ga svojom šutnjom, i na svaki
način ne želim popustiti.
Ponekad me i ucjenjuje. Kaže da će biti sa mnom jedino pod uvjetom da
iskreno ispričam sve što sam i s kim radila... To je postalo toliko
opsesivno da više uopće ne pričamo o ičem drugom - svaki razgovor ode u
tom smjeru.
Pojma nemam kako našu lijepu i kvalitetnu vezu vratiti u prvobitno
stanje. Nemam snage postaviti se čvršće prema njemu i reći: uzmi me
ovakvu kakva jesam, ili me ne moraš uzeti uopće! Ja imam četrdeset i
sedam godina, a on je desetak godina stariji, pa naravno da imamo
prošlost – ali mene njegova uopće ne zanima!
Znam da je razveden i to mi je dovoljno. Ali sam mi priča o tome kako
je osvajao druge žene, koliko je veza imao i kakve su bile. Naravno da
osjećam ljubomoru kada to prepričava! Ali i ja s osjećam ljubomoru
njegove strane kada ponekad ipak progovorim o nečemu iz prošlosti, pa
se zato trudim da to ne radim. Jedino o čemu bih htjela pričati je
sadašnjost i budućnost, a on samo nastavlja po svojem... Jednostavno ne
znam kako dalje!
ODGOVOR:
Poštovana Vlatka, ni nama nije jasno zašto on baš toliko inzistira na
pričama iz prošlosti koje ionako nemaju više nikakvo značenje? Ne znam
kakvo je njegovo objašnjenje, čime to opravdava?
Ali dopustite mi ipak da primijetim kako se sa strane vaša lijepa i
kvalitetna veza (kako sami kažete) baš i ne čini takvom! Čak naprotiv,
u toj vezi postoji velika neravnoteža između onoga što dobija on i
onoga što dobijate vi. Vodite razgovore o onome što samo njega zanima;
k njemu - u drugu državu - putujete samo vi; a ako se slučajno i
pobunite, on vas ucjenjuje da će ostati u vezi s vama samo pod
određenim uvjetima (koji naravno odgovaraju samo njemu).
Svejedno, vjerujemo da stvari ipak nisu tako crne - da jesu, vi ne
biste tako lijepo pričali o vašem odnosu i o njemu. I zato vam
savjetujemo da se ipak postavite malo odlučnije, da ispravite
neravnotežu o kojoj smo vam govorili i da tu vezu uredite tako da oboje
od nje dobivate podjednako.
U suprotnom, ako sve ostavite da ide svojim tokom, bojim se da ćete se
načekati dok napokon to postane ono "pravo" - a moglo bi se dogoditi da
i vas na kraju izda strpljenje.
