Prije nekoliko mjeseci
raspala mi se
veza. Sve je bilo divno iz početka i to je trebalo biti ono pravo. Bili
smo tri godine zajedno kad mi je rekao da bi želio da živimo zajedno i
ja sam pristala.
Iako nismo bili oženjeni, ja sam
vjerovala da će se to ipak dogoditi jer nismo više balavci. Odselili
smo i uredili si dom. Isprva sam mislila da će sve biti dobro jer smo
se lijepo slagali, no sa vremenom stvari su krenule krivo...
Počelo
je sa sitnicama. Počeo je pregledavati moj mobitel svaki dan da vidi s
kim sam se sve čula toga dana, pa mi je onda počeo provjeravati i
mail... Postajao je ljubomoran na svakoga mada za to nije bilo
objektivnih razloga!
Na kraju je došlo do tog
stadija da mi zabranjuje da idem do dućana bez njega ili ne daj bože na
kavu sa prijateljicom. Unatoč svemu, bila sam strpljiva i stalno iznova
razgovarala s njim, trudila se dati mu do znanja da nema razloga da se
tako ponaša, da poznaje sve moje prijatelje, da je ionako svugdje sa
mnom jer praktički više nisam mrdala od njega misleći da mu treba
vremena da stekne povjerenje... Ali bivalo je sve gore i gore.
U
njegovoj glavi postojale su nemoguće kombinacije i to me je ubijalo.
Zapustila sam posao, koncentracija mi je bivala sve lošija, zvao bi me
na posao i provjeravao da se slučajno nisam makla iz ureda. Bila sam
očajna i pokušala sam razgovarati s njegovom mamom ali ona mi je rekla
da je to normalno i da su svi muškarci ljubomorni.
Razgovori
s njim nisu ništa rješavali, stvari bi bile u redu nekoliko dana i onda
opet optužbe i ponižavanja. Prestali smo spavati zajedno, više nije jeo
ručak kojeg sam ja skuhala već je išao kod mame... Bivala sam sve
usamljenija.
Počela sam se pitati što ja radim tamo,
zašto je takav prema meni, gdje sam pogriješila, što sam mu učinila?
Sve sam mu to rekla a on je na to samo slegao ramenima. Pitala sam ga
da li me voli, a on je rekao da ne zna više. U trenutku kad mi je to
rekao raspala sam se iznutra, skupila ponos i otišla.
Zvao
me je telefonom poslije toga nekoliko puta, da odemo na kavu kao
prijatelji. Odbila sam, mislim da nije fer tako se s nekime poigravati.
Jesam li dobro učinila?
ODGOVOR:
Poštovana Petra,
da, mislim da
ste dobro učinili. Posebno podržavam to što ste odbili nekakvo
"prijateljevanje" nakon raspada veze. Takve besmislene kombinacije
("ostanimo prijatelji", "izađimo povremeno" i slično) zapravo su
najgore što ljudi mogu priuštiti sebi i bivšem partneru! Njemu bi to
samo podgrijavalo nadu da biste ponovno mogli biti zajedno, a vi biste
se vrlo brzo našli u situaciji da još jednom prekidate vezu koje ionako
više nema.
Ono pak što se prije događalo
nije bilo "normalno" i nije istina da su "svi muškarci ljubomorni" -
osobito ne bolesno ljubomorni, kao što je to bio slučaj s vašim bivšim
partnerom. Ne znam jesu li se takvi problemi mogli riješiti u suradnji
sa stručnom osobom, ali ako ste odlučili da je sve gotovo i ako je
zaista nestala ljubav između vas, onda ionako nema smisla više nagađati
o tome. U svakom slučaju budite sretni što ste njegovu ne toliko lijepu
stranu upoznali prije nego ste se još više povezali - brakom, djetetom
ili na neki drugi način.
