Moj brak traje 6 godina. Imamo dječaka
od 5 godina i trenutno sam u 4. mjesecu trudnoće. Na izgled sretan brak
mi sada već ide prilično na živce. Prije neku večer moj muž je izašao
vani u 00,30 sati i došao u 6 ujutro mrtav pijan. Došao mu je zet iz
Švedske pa je trebao sa njim malo da se opija.
Ti
izleti po cijelu noć gdje se komiran vraća kući mu se ne dešavaju baš
često (ne radi to baš svaki vikend) ali 7-8 puta godišnje da. Mene
užasno nerviraju, sam miris alkohola me užasava i stvara ogromno
gađenje prema njemu (otac mi je dosta pio). Da ne kažem da ne mogu
zaspati po cijelu noć u iščekivanju kada će se pojaviti. i dok on
naredni dan prespava, ja moram voditi računa o djetetu.
Nekoliko
puta smo imali rasprave o tome da ja to jednostavno ne mogu podnijeti
(mogu da razumijem da po nekada treba da izađe, ali sa mnom...a ne da
se pravi kao da ne postojim). Čak mi je sada rekao da sam mu jako
naporna sa svojim stalnim prigovorima (za koje on baš i ne mari) i da
radim što hoću... "Ne moram to uopće da trpim ako mi se ne sviđa da ne
moram da živim sa njim".
Inače u tim noćnim izletima
mu prave društvo njegovi rođaci i prijatelji (koji nisu oženjeni ili su
razvedeni). Najužasnije mi je bilo kada je prije dvije sedmice otišao
sa drugom na kavu baš kada smo se trebali spremiti doktoru (imali smo
zakazan ultrazvuk) i potpuno zaboravio da se pojavi. Pitao je kao da je
to sada toliko strašno, što dramim, a prošle sedmice me odvezao do
ginekološke ambulante i ostavio da čekam pa se vratim autobusom jer mu
je počinjala utakmica.
Što je uopće s njim? Ovaj
izlet od prije neko veče mi je valjda kap u prepunoj čaši. Ne možemo da
razgovaramo jer on sve završava sa rečenicom da ja uopće nisam normalna
žena, a ja pokušavam da kontroliram bujicu suza koje sada još više
pokušavaju da provale iz mene.
Ja više nemam živaca
da trpim ova sranja (pogotovo zbog bebe) i spremna sam bila da se
posavjetujem sa bračnim savjetnikom, samo ne znam gdje se on nalazi u
Sarajevu, da li je ovo sve vrijedno živaca!?
Ne znam
da li će vam biti od nekog značaja, ali moj muž od 7 godina koliko se
mi poznajemo nikada nije radio, ja sam jedina koja izdržava našu
porodicu. Prije 2 godine je dobio neki novac koji je naslijedio i kupio
mikser sa kojim je nešto malo radio, nepunu godinu, ali nikada nije
naplatio ništa. Do sada smo mogli da živimo sa mojom plaćom, ali sa još
jednim djetetom teško.
On ne može da se pronađe ni u
jednom poslu (inače je automehaničar, ali nikada to nije radio, to mu
je ispod nivoa), a i ne traži nijedan. Sa mikserom trenutno nema posla,
njemu je sasvim O.K. i ovako, ima dovoljno vremena za kave dok sam ja
na poslu, a dijete u vrtiću. Tako da ne vidim od čega se on opušta?
Kada
o svemu što sada nemam prostora da napišem dobro razmislim, ne vidim
razlog truda oko njega više???
Unaprijed zahvalna za
savjet!
ODGOVOR:
Poštovana Sandra,
ljudi
mijenjaju svoje ponašanje u dva slučaja: prvo, ako sami shvate da rade
nešto pogrešno i da svojim postupcima nanose nekome bol, ili u drugom
slučaju ako ih netko natjera na to. Mi vam svakako možemo savjetovati
da se zajedno sa suprugom obratite stručnoj osobi ili bilo kome za koga
vjerujete da bi mogao imati utjecaj na vašeg supruga - pa možda on
zaista shvati da mora korigirati svoje postupke.
Druga
mogućnost je naravno da ga netko - a pri tome mislimo da to možete biti
samo vi - "natjera" da se promijeni. Ali to se neće dogoditi ako vi
nastavite i dalje prelaziti preko onoga što vas smeta, ili ako se
povremeno posvadite s njim (na to je vjerojatno ionako već navikao).
Tek kada zaista shvati moguće posljedice starog ponašanja (eventualni
gubitak vas i obitelji) vjerujemo da će se promijeniti. Do tada, sve je
uzalud.
Mi u svakom slučaju želimo puno
sreće i vama i suprugu, i naravno nadamo se da će ipak shvatiti u čemu
griješi!
