U braku sam 27 godina. Imamo već odraslu
djecu kojima više nisam potrebna na način na koji su me trebali do
prije par godina. Dvoje su na fakultetu a treća srednjoškolka. Mislim
da je naš brak bio normalan, sa manjim krizama koje smo uvijek uspješno
riješili. Ali sada više nije tako: ja se osjećam jako usamljeno i
"prazno". Moj muž radi po cijele dane. Ima posao koji voli a i
financijski je dobro.Ja sam oduvijek radila, bila mama, domaćica i žena
i da ne zaboravim imala veliku pomoć i podršku od muža. Do prije 2
dvije godine imala sam pomoć u kući od moje mame, a sada imam osjećaj
da jednostavno ne uspijem povezati sve konce, što mi on predbacuje da
uvijek moram imati sve pod kontrolom. On radi, dođe doma umoran, zaspi.
Nema komunikacije i sve što napravi imam osjećaj da je zato da ja ne bi
predbacivala. Ne osjećam da to radi zbog mene. Komunikacija je nula. I
što mene još jako muči: nema seksa, tj. jako rijetko i dosta hladno. On
se izvlači na umor. kaže da je već duže u nekoj krizi, a i što imam ja
za predbacivati kad me "nije bilo" tolike godine dok su djeca bila
manja. Priznajem. nisam bila zainteresirana ali mislim najviše zbog
stresa, ali to nije razlog da mi to predbacuje. Ja ga samo molim da
priča više i o poslu i o problemima koji ga muče, ali uvijek ostane na
tome. Jučer smo opet razgovarali na moju inicijativu. On ne vidi ovu
krize tako drastično ko ja. Na kraju je sve završilo svađom iako sam
željela da zajedno vidimo što promijeniti da se naš odnos popravi. Ja
često padam u depresije. Bila sam i nekoliko puta kod psihologa. Ja
samo tražim malo pažnje i osjećaj da je nekome stalo i do mene. Kako
dalje?
ODGOVOR:
Poštovana,
na
slična pitanja već smo više puta odgovarali, pogledajte molim vas ovdje
jedan raniji odgovor o životnim
krizama i depresiji.
Vaša je
situacija tipična za tzv. sindrom praznog gnijezda, kad djeca odrastu i
više nas ne trebaju toliko kao prije. Poseban je problem što ste
domaćica - brinuti se o kući nije lako, a s druge strane nemate tipično
radno mjesto i kolegice kojima biste se mogli izjadati i povjeriti im
svoje probleme. Zato vam svakako savjetujemo da pronađete neku obavezu,
odnosno aktivnost koja će vas natjerati da redovite izlazite iz kuće:
možda kakvo pjevačko društvo, neki tečaj ili slično. Važno je za
početak da se što više krećete među ljudima, i vidjet ćete da ćete s
vremenom imati sve više energije!
Od
razgovora sa suprugom ne odustajte, i svakako mu dajte do znanja što
vas sve (i koliko) muči. Vjerujem da je on zaista pod poslovnim
stresom, pa pokušajte zajedno za njega pronaći neki kompromis između
poslovnog i privatnog života. Ako pored toga poslušate naš savjet i
počnete se više kretati među ljudima, siguran sam da će i vaš suprug
primijetiti pozitivne promjene - time ćete i njega pokrenuti iz
svojevrsne rutine u koju je očito upao!
Svakako
vam preporučam da i dalje nastavite odlaziti kod psihologa. Želim vam
puno sreće i da pronađete izlaz iz krize koja vas muči!
