imam 26 godina, udala sam se prije 9 mjeseci i nakon mjesec dana braka
prevarila muža.
Kad sam prohodala sa svojim suprugom, nakon par mjeseci veze sam znala
da je to - to, jednostavno on je bio sve što sam tražila. Nakon godinu
i tri mjeseca veze smo se vjenčali. Prije našeg vjenčanja počeli smo se
oboje čudno ponašati, njemu su počele neke stvari jako smetati koje mu
do tada nisu smetale a ja sam s tim pomalo bila razočarana, uvijek mu
je sexa bilo premalo i govorio mi je da trebam psihijatra u vezi toga a
ja sam ga zbog toga nesvjesno i odbijala, jer meni nije odgovarao
uvijek isti način sexa. Nije to u biti bio nikakav strašan problem,
nego sam odjedanput gubila sliku svoga savršenog muža kao i on sliku o
meni, jer do tih momenata se nismo nikad svađali, sve je bilo odlično.
Nakon vjenčanja i medenog mjeseca, gdje sam konstantno dobivala
prigovore, jednostavno su se stvari nakupljale i tu su mi se javila
pitanja, jesam li bila problem svojim bivšim dečkima, kakav mi je sex
bio s njima a osim toga imala sam bivšeg dečka s kojim sam hodala dosta
dugo i razišli smo se užasno i u tim momentima, ja sam se njemu javila
da bih razgovarala s njim.
Naravno on je to primio sasvim normalno i našli smo se nakon tri godine
od prekida i sve je otišlo u krivom smjeru, od samo razgovora stvar je
otišla puno dalje i ja sam prevarila svog muža. Naravno, moj muž je to
znao, jer me pratio, prisluškivao mi je mobitel i pratio što radim na
internetu i jedan dan prekinuo sve to, na moje veliko iznenađenje i
bilo mi je užasno što je saznao jer sam htjela prekinuti to
komuniciranje preko mobitela ali nisam našla nikakav normalan način,
jer je moj bivši dečko jako težak i kada bi se god dogovorili da je
gotovo, on bi to prekršio. To nije dugo trajalo ali uništila sam svog
muža. I prije nego je on doznao, znala sam da sam pogriješila i da sam
se više sama pojela u glavi nego što je situacija s mojim mužem bila
grozna.
Prvi put sam se odselila od njega i uspjeli smo se pomiriti i bili smo
skupa 4 mjeseca i to je bilo užasno, on je konstano upadao u depresije,
nije htio razgovarati sa mnom danima, ja sam počela piti alkohol svaki
dan i nisam se dobro osjećala. Što je mene najviše živciralo što je
odmah otrčao svojim roditeljima i sestrama reći što se dogodilo.
U međuvremenu je tražio razvod i razveli smo se jer je on bio uvjeren
da će nas to riješiti tereta braka u koji smo rano uletili, što je mene
jako povrijedilo. Zaboljelo me, što me se tako lako odriče. Mrzila sam
ga, jer sam mislila da me namjerno ponižava i ne razgovara sa mnom, a u
biti nije bilo tako, nego me mrzio u tim momentima, u biti nije mi
oprostio.
Prije nego sam skupila svoje stvari i otišla, nije razgovarao sa mnom
mjesec dana, rekao mi je da ne može više tako, da budem u stanu dok se
ne snađem, da možemo biti cimeri. Ja na to nisam htjela pristati i
otišla sam. Sada se kajem, jer mi je jednom prilikom rekao da on od
mene ne bi nikada otišao da je on mene prevario i da sam s tim
postupkom pokazala koliko mi je stalo ali ponos je bio jači od mene.
Meni je užasno stalo do njega iako sam ga prevarila, shvatila sam to
nakon prevare, što je žalosno ali je tako. Tek sam tada shvatila koliko
je on dobar, koliko vrijedi i koliko ga volim. Sve što me s bivšim
mučilo sam riješila sa sobom u glavi, jer sam vidila da nisam trebala
dirati u to, trebala sam ostaviti sve kako je i ostalo. Čim sam otišla,
on je odmah otišao svojim roditeljima reći da je gotovo, skinuo prsten,
maknuo iz stana sve što ga podsjeća na mene, a ja ne mogu to napraviti.
Pitam se da li je njegovo ponašanje normalno, da li je to ljubav, kakva
je to ljubav kod njega? Pokušavam ga razumijeti i kajem se nenormalno.
Viđamo se često i čujemo, više na moju inicijativu pa mislim da još
uvijek postoji nada da se to spasi uz puno truda. Dajem sve od sebe da
mu pokažem koliko mi znači jer je to zaslužio. Pokušavam se prisjećati
lijepih stvari, kako smo se našli, kako smo prohodali, lijepih
trenutaka a on samo razmišlja o lošim trenutcima, plače pa me vrijeđa,
svašta.
Što da radim, da li da se trudim, da li je moguće oprostiti tako nešto
i nastaviti dalje? On mi stalno ponavlja da mi neće biti dobar muž, da
me ne poštuje dovoljno i da ga stalno podsjećam na prevaru, da se ne
može izliječiti kraj mene, nego jedino bez mene. Molim vas, bilo kakav
savjet, ništa nije na odmet.
Pozdrav!
ODGOVOR:
Poštovana Ana,
ne znam zapravo od kuda krenuti i što da vam odgovorim. Svojom ste
nezrelošću porušili toliko mostova i prouzročili toliko problema da
zaista ne znam kako biste ih uopće mogli ponovno sagraditi.
Kad ste upoznali bivšeg supruga, znali ste da je on "onaj pravi" - i
onda ste ga prevarili nakon mjesec dana braka? Ne mogu vjerovati da je
to samo meni nelogično... Ali mislim da o tome ionako više nema smisla
govoriti, i sami shvaćate što ste napravili. Ili sam ipak u krivu?
Govorim vam to jer ste najgore stvari napravili nakon prijevare:
najprije ste nastavili kontakt s bivšim dečkom, tako dugo dok za sve
nije saznao vaš tadašnji suprug i dok ga time niste još jednom
povrijedili; nakon toga vas je živciralo što se povjerio roditeljima i
sestrama; onda ste otišli iz stana jer ste previše ponosni da ostanete
uz njega; pa ste ga zamrzili jer nije prešao preko prijevare i pitali
ste se da li ON zna što je ljubav...
Iskreno, mislim da nema smisla nabrajati dalje. Kažete da ste shvatili
koliko je vaš bivši suprug dobar i da ga jako volite. Ako je to zaista
istina, onda on zaslužuje osobu koja će ga znati voljeti i koja će mu
donositi sreću a ne samo tugu i depresiju. Bojim se da vi niste ta, ne
toliko zbog prijevare nego zbog onoga kako ste se ponijeli poslije!
