Molim vas za
objašnjenje mojeg problema, jer ja se sad trenutno osjećam da sam ja za
sve kriva što mi se brak raspao.
Uvijek je bio egoist tj. dolazak s posla, pa prvo na tv i zatim
trening, i dolazak kasno još nakon završetka treninga doma. Većinom je
to bilo svaki dan tako. Sa mnom je rijetko pričao, jer kako kaže nema
što sa mnom da priča i ja kao svaki dan jedna te ista pitanja
postavljam. Nije sa mnom izlazio van jer kako kaže ja se u društvu ne
znam ponašati a i njemu kao treba slobode više. Kad smo (to je bilo
rijetko) izašli van on se uvijek jako napio i mene skorom nogirao u
društvu kao da me nema (naravno da sam se ljutila). Stalno je pričao
kako mu treba više slobode. Mene je slao neka idem sama van i neka
uživam. Nije ga baš bilo briga kamo i gdje idem.
Kad smo išli kući na godišnji (živimo u inozemstvu), skoro da ga nisam
ni vidjela, samo društvo i društvo, rijetko kad je išao sa mnom van.
Uvijek su bili nekakvi problemi. Kad sam ja izrazila želju da idemo
negdje on je meni davao novac i kaže neka uživam i idem u shopping. On
je kao umoran,puno je radio. Jedino što se je veselio je bio moj sport,
tu je često dolazio na moje utakmice i brinuo se bar malo, ali pod
zadnje nije mu ni to bilo važno. Ja sam većinom bila doma jer nisam
mogla naći posao, a on je imao puno poznatih ljudi i bolje priča strani
jezik nego ja, opet mi nije htio pomoći. Sve sam ja morala sama.
On mi je samo davao novac tj. kupovao me sa novcem. Imala sam u
materijalnom smislu sve što sam htjela, ali nisam imala ljubav. Ostavio
me tako da me poslao na godišnji za Božić uz riječi meni treba malo
odmora idi draga malo se i ti odmori. Drugi dan me nazvao i kaže on
meni da ne moram više da dolazim jer me kao ne voli više i da mu se
gadim, ali poslat će mi moje stvari poštom da ja ne moram više dolaziti
natrag. Zatim sam čula da ima drugu koju svugdje vodi van i uživa s
njom. Kaže da je ta nova puno bolja nego ja i da se na mene više ni ne
sjeti kako mu je dobro. Tako sam sad ja završila na cesti, bez primanja
i bez ičega. On tamo uživa, a ja tu plačem i mislim si da li sam ja
stvarno sve kriva?
Inače bili smo si prva ljubav, oženili se jako mladi (on 21 ja 19). Ja
sam pošla sa njim u strani svijet i ostavila cijelu svoju familiju, ali
njemu ni to nije baš bilo važno. samo kaže da sam ja sve kriva, da sam
si sama kriva.
Sad se ja pitam u čemu sam pogriješila? Htjela sam da me poštuje i da
budemo par kao i svi normalni.. Da li je stvarno u meni problem?
ODGOVOR:
Poštovana Ivanka,
ja naravno ne znam što ste vi to tako "strašno" radili da bi vas on sad
krivio za raspad braka (za to bi ipak trebalo čuti i njegovu stranu
priče), ali već činjenicom da je radije odabrao prijevaru umjesto da
zajedno s vama rješava probleme smatram da je izgubio dobar dio prava
na kritiku i pozivanje na odgovornost.
Naravno da možete pokušati još jednom razgovarati s njim i vidjeti može
li se spasiti taj brak, ali otežavajuća okolnost je to što je on već u
vezi s drugom ženom. Što se tiče financijskih problema, posavjetujte se
s odvjetnikom koji će vam pomoći da ostvarite svoja prava (sva bračna
stečevina dijeli se na jednake dijelove, bez obzira na primanja
supružnika tijekom braka).
Ako razgovorom ne uspijete riješiti ništa, morat ćete prihvatiti
novonastalu situaciju - na kraju, nemate pravo tjerati supruga da
ostane u braku kojeg ne želi. Ruku na srce, ovakav ste rasplet mogli
već i ranije naslutiti – bez komunikacije, bez zajedničkog života, bez
emocija. U svakom slučaju okrenite se sebi, preuzmite svoj dio obaveza
i stvorite si novi život u kojem nećete više nikad ovisiti o partneru
ili bilo kome drugom.
I naravno shvatite da niste vi "krivi za sve": vjerojatno je bilo i
vaših pogrešaka tijekom braka, ali za mene je nevjera onaj faktor koji
pitanje nekakve podjele krivice čini suvišnim. Već smo nekoliko puta
napisali na našim stranicama, i nastavit ćemo pisati isto: svađe i
probleme uglavnom potenciraju oba partnera (jedan možda više, drugi
manje), ali za prevaru jedinu i isključivu krivicu snosi onaj koji ju
je počinio!
