Molim
Vas da mi pomognete. Vec niz godina mastrubiram i to mi je dovoljno, pa
zato mi ne treba partner - barem tako mislim. S obzirom da radim
odgovoran posao ovo zadovoljstvo mi prija. Vec dvije godine nisam imala
seksualni odnos, sto nije normalno za moje godine. Pod stresnim
uticajem sredine i posla, dosta sam pesimisticna i depresivna
osoba. Nazalost, imam decka, ali ne zelim s njim da spavam iako ga
volim. To mi je prvi muskarac s kojim sam ikada spavala. Nikome ne
pricam o svojim emotivnim problemima. Smatrama da mi je hitno neophodna
psihijatrijska pomoc ili da me uputite na strucnu literaturu. Ne zelim
momku da pricam ove svoje prve detalje, mastanja. Vecina kolegica s
faksa su se udale, imaju djecu, dok ja zivim u nekom svom
svijetu, sa super frajerima i gdje je sve bajka.
MOLIM VAS POMOZITE DA RIJESIM SVE OVE MUKE!
ODGOVOR:
Poštovana Klara,
nije
mi iz vašeg pisma jasno jeste li te dvije godine "bez seksa" bili
cijelo vrijeme u vezi s dečkom, ili ste u međuvremenu imali i neke
druge partnere ali niti s jednim od njih niste htjeli imati seksualni
odnos?
Pitam vas to jer bez toga ne mogu procijeniti
koliko je vaš problem vezan uz vas, a koliko uz njega. Ako vam je i u
vezi s drugim mladićima bila strana pomisao na seks, tada je moguće da
se radi o nekom psihičkom problemu i ne bi bilo loše da potražite pomoć
od stručne osobe.
Ali - zagledajte se prije duboko u
sebe! Razmislite realno imate li doista problem sa svojom seksualnošću,
ili se jednostavno radi o životnoj fazi u kojoj se radi stresa osjećate
ranjivo i napeto, pa vam više prija da se utješite masturbacijom bez
riskiranja i bez dodatnih komplikacija koje dolaze uz vezu s drugom
osobom?
Masturbacija je inače najnormalnija stvar na
svijetu, i nemojte se s njom opterećivati ili osjećati krivom radi nje.
Ona nam pomaže da se opustimo, pronađemo smirenje ili utjehu nakon
napornog dana.
Toliko o vama, da vidimo sada drugu stranu.
Naime, postoji velika mogućnost da uzrok nedostatku želje nije uopće u
vama, nego u tome što vas dečko s kojim jeste jednostavno - ne
privlači. Da, moguće je voljeti nekoga, voljeti njegov karakter,
uživati u razgovoru ili druženju s njim, ali on jednostavno nema "ono
nešto" što nam treba. Unatoč svojoj dobroti i drugim kvalitetama, ne
budi u nama želju za fizičkim kontaktom. Razmislite radi li se o tome!?
Mnogi
ljudi (osobito su tome sklone žene) prolaze kroz život mučeći se,
osjećajući grižnju savjesti jer ih ne uzbuđuje muškarac koji je inače u
svemu ostalom dobar i divan prema njima. Ali tako je to nekako uredila
priroda, pa dobrota i finoća ne moraju garantirati i seksualnu
privlačnost! I umjesto da si to priznaju, takve žene nastavljaju
razmišljati o sebi kao o frigidnima i usput osjećati krivicu ako
slučajno osjete da ih seksualno privlači neki drugi muškarac. A vas
muškarci očito uzbuđuju, jer o njima maštate dok ste sami - ali očito
je da maštate o potpuno drugačijim muškarcima, a ne o tipu kakav je vaš
dečko.
U svakom vam slučaju preporučam da o svojoj
seksualnosti ne razmišljate kao o problemu ili čak bolesti. Nema tu
pravila koje baš treba slijepo slijediti. Na kraju, pa vi još sebe
niste ni upoznali, bili ste u životu sa samo jednim muškarcem i sad na
osnovu takvog "nikakvog" iskustva mislite da je problem u vama?
Opustite
se, i vidjet ćete da će želja doći - ili kad sredite svoje probleme i
stres, ili kad dođe "onaj pravi" koji će u vama probuditi
nezaustavljivu strast!
