Sretna
sam što sam naišla na ovu stranicu, jer očajnički trebam nekoga kome se
mogu povjeriti, kome mogu otkriti svoju mračnu stranu. Inače me svi smatraju mirnom i povučenom, dobrom i vedrom, onom koja ne bi ni mrava zgazila, tako izgledam. I zaista trudim se biti dobra, i zaista jako se grizem kad nekoga povrijedim. A opet, jako sam povrijedila čovjeka s kojim živim, svog muža.
Udala
sam se ne iz neke bajkovite ljubavi, jer sam ionako mislila da ne mogu
više voljeti kao prije, već jer mi se je činilo da ću s njim imati
normalnu i mirnu obitelj, bio je smiren, pažljiv, pošten i volio me. I
nisu sad važne njegove mane i propusti jer me one ionako ne opravdavaju. Ne
znam kako je to točno počelo... Odjednom se pojavio taj tip, s brojem
mobitela, i mislila sam: evo ljubavi... Zaljubila se... i odljubila,
ali na taj način da sam našla drugog s mobitelom, jednostavno nisam
mogla prestati, totalno ovisna o slatkim porukama u kojima me netko
treba. Iako sam znala da to nije realno, ipak sam valjda iz želje
vjerovala u mogućnost suprotnog.
To sve me je dovelo i do fizičke prevare.
I
onda je muž saznao, ne za fizičku prevaru već samo za ovu
virtualnu, i to ga je već jako povrijedilo a naravno i da sumnja
da sam ga i zaista prevarila. I to se ponovilo nekoliko puta, dakle,
našao bi mobitel s porukama, ljutio se, galamio i sve ostale normalne
reakcije... I prošlo bi s mojim obećanjem da neću više.
Medjutim ja to radim i dan danas.
Brak
nam je naravno u raspadu i bila bih sretna kad bi on našao neku drugu i
mene potjerao iz kuće, zaista, sve bih dala da on bude sretan, a opet
ne mogu sebe promijeniti.
I znam, da bez obzira na njega, to sto
radim nije dobro ni za mene samu, a te poruke mi život znače.
Nevjerojatno je... Probala sam desetak dana isključiti mobitel, i
cijelo vrijeme bih razmišljala tko se javio a tko nije... I onda kad
bih ga upalila, ako se netko nije javio, razočarenje ogromno! Neopisivo!
Znala
bih kako spasiti brak, iako ga ne volim ne znam kako ni koliko, mogla
bih se truditi iz poštovanja da mu život bude sretan i da bude
zadovoljan!
Na ovaj način to ne ide, jer on osjeća da nisam iskrena, a i samo je pitanje vremena kad će me opet uhvatiti.
I
eto, svega sam toga svjesna, a opet sve bih dala da mi sada netko uputi
neku slatku riječ, koja bi djelovala iskreno, i da vjerujem u
ljubav, i u neku čaroliju koja će sve dovesti na svoje mjesto i da
ćemo svi biti sretni i voljeni!
Recite, kako da se naučim biti sretna sama sa sobom, da ne budem ovisna o drugima?
Prije
sam bila toliko pozitivna i radosna, nije mi život bio kakav sam htjela
i nisam nikad imala tog nekog princa (osim jednom prije braka) kog sam
voljela i koji me volio, ali sam bila radosna i mirne savjesti
vjerovala u sve lijepo i da ljubav postoji... Sad kao da sam shvatila
da sam fulala vlak za ljubav, pa ga tražim po raznim
kolodvorima, i bojim se da ću ga propustiti opet, pa lutam i
lutam...
ODGOVOR:
Poštovana Darija,
drago
mi je da i sami vidite da ne radite dobro - svojem suprugu nanosite
poniženje i bol, a sebi... Pa, sebi definitivno ne donosite sreću! Vi
sreću uporno tražite, ali očito na potpuno pogrešan način. Gotovo
svaka vaša riječ potvrđuje da ne volite supruga, a toga ste i sami
svjesni. Udali ste se za njega zato što ste htjeli sigurnost i obitelj,
ali niste shvatili da sreću ne možete pronaći uz bilo koga, nego samo
uz osobu koja će vas u potpunosti usrećiti i dati vam sve ono što u
životu trebate. To je bila vaša prva velika greška. I onda su se
snovi o sreći koja će doći jednog dana rasplinuli, i ustupili mjesto
realnosti. A vi se s tom realnošću jednostavno niste znali nositi.
Umjesto
da trezveno razmislite o tome što radite i u čemu griješite, umjesto da
na bilo koji način ispravite pogreške iz prošlosti, vi ste ih odlučili
pomesti pod tepih i "zaobilazno" doći do sreće. Vidite, to tako u
životu ne ide - a vaši su osjećaji najbolji dokaz te tvrdnje. Jeste li
sada sretni? Niste, i sami to kažete!
Umjesto da u tim
silnim flertovima i vezama pronađete sreću, pronašli ste samo drogu
koja vas uljuljkuje u privid boljeg života. Koliko vidim, to traje već
neko vrijeme, a vi se niste ni milimetra približili onom što zaista
želite u životu. Umjesto toga, baš kao i svi drugi ovisnici, uporno
čekate neku novu poruku, "onu pravu", koja će vas napokon usrećiti. A
ja vam jamčim da na ovakav način, ovako kako to radite sada, takvu
poruku nikada nećete dočekati!
Ovo vam je moj savjet: siđite s
oblaka, prekinite to lutanje i skrivanje od života i napokon počnite
rješavati probleme kojih je sve više! Odlučite želite li ostati sa
suprugom ili ne. Pri tome realno procijenite sve okolnosti, uključujući
i svoj karakter odnosno ono što želite od života. Poštovanje prema
suprugu koje vi navodno gajite (iako to neprestanim prevarama sami
opovrgavate) može biti neki temelj na kojem ćete početi graditi
osjećaje ljubavi i povezanosti, ali da li je taj temelj dovoljno čvrst
za vas, to morate sami procijeniti. Ako smatrate da je, tada morate
bez odgađanja prekinuti svako daljnje dopisivanje i kontakte s
muškarcima koji vam kradu energiju. Nju ćete trebati da spasite brak!
Ali
ako ocijenite da ne možete ili nećete više živjeti s njim, tada će biti
jedino pošteno i normalno da mu to otvoreno kažete i da započnete novi
život sami. Tada će kontakti s muškarcima napokon imati smisla, jer
ćete dobiti priliku da upoznate dovoljno kvalitetnu osobu koju ćete
voljeti i uz koju biste htjeli provesti život.
