u vezi sam malo više od godine dana, jako brzo
smo počeli živjeti zajedno, najprije u mom postanarskom stanu a poslije
kod njegovih na katu gdje smo se preselili na njegovu inicijativu.
Uvijek je bio nježan i pažljiv, do nedavno kad je pretjerao sa
alkoholom i kad sam došla do njega da mu uzmem ključeve od auta kako ne
bi pijan sjeo za volan. Bacio je staklenu bocu prema meni i udario me
šakom svom snagom u lice. Sitnije sam građe, a još danas imam
posljedice udarca. Znao je i često biti verbalno agresivan i nervozan i
vikati bez razloga ali nikad nisam očekivala da će udariti nekoga za
koga tvrdi da ga voli. Najradije bih otišla jer ga ne poštujem i ne
cijenim više nakon udarca ali otežavajuća je okolnost šta ja nemam
obitelj i roditeljski dom u kojem bih mogla tražiti utočište, i cijeli
moj život je u našem stanu u njegovoj roditeljskoj kući. On kaže da se
iskreno kaje, da više neće piti nikada, da je bilo u afektu i pod
utjecajem alkohola, ali ja ne znam kako da mu vjerujem i ako odlučim
ostati da li ću mu ikada moći više vjerovati i ne znam da li sam
spremna živjeti u strahu da se to ponovi. Još uvijek sam kod njega jer
trenutno nemam kamo....
Unaprijed hvala na odgovoru!
ODGOVOR:
Poštovana Ivana,
nasilje se doista ne može ničim opravdati,
ni afektom ni alkoholom. S druge strane, ja jednako tako vjerujem da se
ljudi mogu promijeniti ako to čvrsto odluče, ako uvide posljedice
svojih loših djela i ako shvate da će izgubiti osobu koju vole ako se
ne promijene.
I upravo radi svega toga smatram da se loša djela
- pod uvjetom da se čovjek za njih pokaje i odluči da ih više nikada
neće ponoviti - mogu oprostiti, iako ne i zaboraviti. Recimo da se time
čovjeku daje druga prilika, pa ako i nju prokocka, onda više nema
oprosta.
Toliko što se tiče vašeg partnera. Ponovit ću još
jednom, sve ovo vrijedi pod uvjetom da je on stvarno shvatio što je
napravio, a ne da to kaže samo da vas umiri i nagovori da ostanete.
Budućnost će vam pokazati o čemu se radi. Na vama je da povučete crtu
preko koje on više ne smije prijeći, a ta granica mora biti puno prije
nego vas udari - i verbalna agresiva je agresiva, ne puno blaža od
fizičke.
A što se vas tiče, tu vam moram savjetovati da dobro
preispitate svoje osjećaje i razmislite koliko svojeg partnera volite i
želite li i dalje živjeti s njim. Ne znam da li je to posljedica stresa
radi udarca, ali vidim da u cijelom pismu niste niti jednom rekli da ga
volite ili ne volite. Jedini argument za ostanak uz njega je to što
nemate kuda otići.
To ne smije biti vaš glavni ili jedini
argument. Ako ga volite, ostanite uz njega, ali mu dajte do znanja da
više nećete trpjeti nasilje - i onda vjerujem da postoji nada da se
promijeni. Ali ako ga ne volite i tu ste samo radi stambenog pitanja,
onda mislim da zavaravate sami sebe i da ćete kad-tad shvatiti da ste
uzalud trošili vrijeme i čekali da se vaši osjećaji promijene.
Naposljetku, pa kažete da ste prije živjeli kao podstanar - zašto to ne
biste mogli ponovno?
Zapamtite, samo je ljubav i iskrena želja
da s nekim provedemo život dovoljno dobar razlog za ostanak uz tu osobu
- ili barem za sretan život u dvoje. Sve ostalo bit će dovoljno tek za
- životarenje i imitaciju zajedničkog života.
