Zajedno
smo 22 godine, bez djece. Kad sam otkrila da me suprug vara, za mene je
to bio veliki šok. Očekivala sam da može uvijek otići, jer nema papira,
nema financijskih problema.
Nakon otkrića on moli da ostane i da
pokušamo ponovno. Nisam bila za jer me godinama zapostavljao, međutim
nije se dao i stalno pokušavao približiti. Onda saznajem da se uopće
nije distancirao od kolegice i da dalje s njom održava vezu. To me je
slomilo do kraja. I tu počinje drama. Na svaki moj razgovor o njegovom
odlasku postaje agresivan, čak me tukao, ponižavao, kažnjavao. Da nisam
ništa postigla u životu, da sam glupa, da nisam sposobna za život i
toliko drugih ružnih stvari da se ja danas pitam s kim sam živjela?
Onda se ispričava, pokušava približiti i sl. Sve je toliko tužno i
jadno. Pokušavala sam razgovorom, ne ide onako kako ja znam. Stalno
govori da nisam mudra žena, vjerojatno ima nečega i u tome.
On
je poslovno uspio, ja nisam i valjda smo se razišli u shvaćanjima
i prioritetima. Uz novac valjda ide i nova, mlađa žena. Mene je
uz njega sram što starim.
Moram napomenuti da mu ništa više ne vjerujem, da non-stop skriva mobitel i da tvrdi da sam postala opsesivna i da se toga boji.
To
već traje skoro dvije godine i ja tonem. U početku sam doista dala sve
od sebe da ne klonem: od vježbanja, druženja,poslova ali kako su se
dešavale stvari tako sam ja potonula. Pijem tablete non stop,
razboljela sam se, izbjegavam ljude i jednostavno sam izgubila smisao
za život.
On vježba, na dijeti je, stalno kupuje nove stvari i
cijele dane je vani. Oduvijek je bio strahovito sebičan, a bilo kakvi
poslovi vezani uz kuću i dvorište su za njega ponižavajući. Bila sam
jako nesretna s njim jer ga ništa ne zanima osim izgleda i kakav auto
vozi. Zbog toga smo se udaljili. A on opet tvrdi da je nesretan s menom.
Ja
sam mu tek sad prestala kuhati, prati i peglati. Nastojim biti na
distanci, nekad mi ne uspjeva nakon svih tih laganja, varanja,
ponižavanja koje smatram nepotrebnim jer smo se mogli civilizirano
rastati.
Tu naravno ima još jako puno stvari, ali ne mogu
razumjeti zašto ne ode, jer se naš odnos pretvorio u pravu dramu i
vrijeđanje, optuživanja. Da li je to još jedna njegova sebičnost dok se
ne pojavi ona prava?
Hvala na odgovoru.
ODGOVOR:
Poštovana gospođo,
slažem
se da se vaš odnos pretvorio u pravu dramu i vrijeđanje, ali mislim da
niste postavili dobro pitanje kad ste pitali "zašto on ne ode". Puno
bolje pitanje u cijeloj vašoj situaciji je - zašto ne odete vi od njega?
Iz
mnogo razloga muškarci se puno teže odlučuju na razvod. Čak i kad je
sve gotovo, kad više uopće nema ljubavi, čak i kad se umiješa neka
treća osoba, muškarci se u prosjeku puno teže od žena odlučuju za
razvod.
Razloge je moguće tražiti u biologiji (muškarci su manje
spremni priznati neuspjeh u nekom području zbog izražene
kompetitivnosti, tijekom braka stvaraju veliku ovisnost o ženama kao
nositeljicama kućanstva, mogu računati na manju emotivnu potporu
prijatelja jer se kod nas još uvijek smatra da "pravi muškarci ne
pričaju o osjećajima"), a moguće ih je prepoznati i u društvenim
prilikama (npr. djeca se u brakovima s djecom u ogromnoj većini
slučajeva nakon razvoda dodjeljuju majci, onda je tu i pitanje podjele
bračne stečevine)...
I upravo u tim razlozima prepoznajem zašto
vaš suprug ne traži razvod, iako je očito stvorio vezu s jednom ili
više žena i iako vam otvoreno izjavljuje da je nesretan uz vas. Koliko
vidim, stvari se ne mijenjaju već dvije godine, i ne vidim naznake da
će se promijeniti u budućnosti. Na kraju krajeva, čini mi se da vaš
suprug ionako nema razloga nešto mijenjati: on ima vas da mu održavate
dom, da mu kuhate, perete i peglate, a zabavu nesmetano pronalazi izvan
kuće. Pa koji bi onda bio njegov motiv da nešto promijeni (osim možda
moralnih razloga, ali vidim da se on s njima ne zamara).
I zato
smatram da je na vama da odlučite kako želite živjeti ubuduće. Vi ste
još mladi, pred vama je još mnogo godina života kojeg možete kvalitetno
proživjeti. Vrijeme je da se probudite i promijenite nešto a ne da si
dopustite da još godinama ovako živite, mučite se i propadate.
Ako
doista želite spasiti brak, tada morate natjerati supruga da zajedno
zatražite stručnu pomoć, ili da na neki način sami kroz dijalog i uz
puno truda pokušate popraviti hladnoću koja je sada između vas. Ali
pazite, brak ćete spasiti samo ako to oboje iskreno želite!
Ako
vaš suprug nije zainteresiran za spašavanje braka, morat ćete se
pomiriti s činjenicom da brak više nema smisla. Ja vam u svakom slučaju
savjetujem da ne ostajete u OVAKVOM braku: ili ga popravite, ili
bježite iz njega! Vidite i sami u kakvo ste stanje došli u samo dvije
godine, zamislite što će biti kad prođu još dvije godine ili više?
Neovisno
o tome za što se odlučite savjetujem vam i da zatražite stručnu
psihološku i medicinsku pomoć. Stručnjak će vam pomoći da prepoznate
svoje emocije i da se počnete nositi s njima.
Najveća
odgovornost da si pomognete je na vama - od toga da morate odlučiti
mijenjati postojeću situaciju, pa do toga da odaberete smjer u kojem
ćete onda krenuti. Bojim se da neće biti dovoljno prestati peglati da
bi se stvari napokon počele rješavati i da krenu na bolje...
