Poštovani,
u braku sam 23 godine, imamo dvoje krasne, uspješne i odrasle djece.
Živimo s muževim roditeljima u okolici Varaždina (on je jedinac).
Vjerovala sam da imam krasan brak i obitelj, a onda se dogodilo prošlog
ljeta...
Bila sam u inozemstvu na maturalcu jer radim u
prosvjeti, a muž me je prevario. Preljub klasičan do dosade.
Saznala sam provjeravajući i tražeći dokaze. On je priznao,između
razvoda koji sam ja ponudila i prekida odlučio se za prekid ali je bilo
nekoliko kontakata mobitelom i e-mailom.. Ja sam tražila ili prekid ili
razvod, dakle u pitanju je bio moj ultimatum, ali sam ponudila prvo
razvod. Mislim da je to trebao on učiniti. Nisu se sastajali, koliko ja
znam. Zatražila sam psihološku pomoć, savjet je bio da se materijalno
osiguram jer službeno ništa ne posjedujem, a živim s neodgovornom
osobom... prekinula sam psihoterapiju jer mi je bilo dosta skupo.
Od
preljuba je prošlo 9 mjeseci, muž je prema meni izuzetno korektan kao i
prije. On je smatrao da neću saznati, on će se malo provesti i to je
to. Bila sam mu prva žena pa je bio radoznao, zanimalo ga je može li s
još nekom ženom (a zašto ne bi mogao) i jesam li ja s njim zadovoljna.
Shvataila sam da su nam važne različite stvari. Meni je važna vjernost
i povjerenje, a njemu erekcija. Rekla sam mu da se bavim
egzistencijalnim pitanjima, da sam izmučena poslom jer je moja skromna
plaća najsigurniji prihod i da mi je u takvim okolnosima malo važno
"jel mu se diže". Shvatila sam da je to pogrešno pa sam mu se
posvjetila puno više nego prije. Problem je u tome što sam nakon toga
konstantno tužna i za puno toga nezainteresirana. Posao,drugi ljudi,
hobi... i što je najvažnije, čak i uspjeh vlastite djece ali oni su
izvrsni pa stvari sada već idu same od sebe (kći piše diplomsku, a sin
maaturalnu radnju). Jako su dobri jer sam emocije, sve vrijeme
novac uložila obitelj,u njih. Uglavnom, osjećam da mi je osoba koju sam
voljela i cijenila, na koju sam računala godinama zabila nož u leđa i
od toga se ne mogu oporaviti. Pretpostavljam da je taj preljub bio
okidač za depresiju koju moja liječnica opće prakse nije prepoznala.
Kada sam od nje tražila savjet, bračno savjetovanje i sl. nije znala
kome da me uputi?! pa sam se sama snalazila. Psihologinja mi je također
rekla da je mom mužu dobro,da je on emocionalno profitirao, dobio
iskustvo, zadovoljio radoznalost i da on zato neće inicirati nikakvo
traženje pomoći. Ja se osjećam mrtvo, za mene je vrijeme stalo, želim
neku promjenu...Ne mogu je lako realizirati zbog materijalnih
razloga.Ne mogu računati ni na čiju pomoć. Osjećam da sam 23 godine
ulagala u kuću koja službeno pripada njegovim roditeljima. Radim
težak posao, 27 godina brinem o tuđoj djeci, srednjoškolcima,a osjećam
da je sve osim moje djece u mom životu promašaj. On je zaposlen, ovo
nije nevažno, imao je atraktivnije i bolje plaćen posao s malo obaveza.
Izgubio ga je, sada ima znatno manju plaću ali još manje obaveza. To u
praksi znači puno slobodnog vremena za vrijeme radnog vremena, lutanje
po gradu s namjerom da se nekog srestne za kavu... dok ja ne mogu u 11
dopodne izaći s nastave u kafić i vratiti se za dva sada. Kod kućeme
čekaju i školski i kućni poslovi. pitamse tko u takvoj situaciji ne bi
pokleknuo. Naime, čini mi se da sam svima bila podrška,a on je zakazao.
ja na maturalcu, 24 sata brinem o tuđoj djeci, a on u tuđem krevetu. U
konačnici mi je žao što tamo nije i ostao. Čini mi se da je naivan i,
kako mi ovdje kažemo, "bedast", možda ipak bedast na prvom mjestu.
ODGOVOR:
Poštovana Ana,
oprostiti
i preboljeti prevaru nije lako. Ne postoji neki čarobni recept koji vam
mogu dati i koji bi vam zajamčio da ćete na brzinu sve zaboraviti i
prihvatiti.
Dobra vijest je da vrijeme doista liječi rane i da
se mnoge stvari mogu preboljeti s vremenom - ali to nije dovoljno.
Mislim da ste vi napravili vrlo dobru stvar kad ste se odlučili na
psihoterapiju, i žao mi je što ste ju morali prekinuti zbog
financijskih razloga. Pokušajte pronaći dobrog stručnjaka, psihijatra,
kod kojeg bi mogli nastaviti liječenje preko HZZO-a. Vaša liječnica
opće prakse vam mora dati uputnicu za liječnika kojeg odaberete.
Pokušajte se raspitati, sigurno postoji neki koji će se zainteresirati
za vaš slučaj i koji će vam pomoći.
Vaš život nije promašaj. I
sami kažete da imate dvoje prekrasne djece. Pa što ste više mogli
postići u životu? Pustite sad kuću, financijske probleme i sve ostalo.
Ispravno odgojiti dvoje mladih ljudi je uspjeh koji se ne može platiti
nikakvim novcem.
Ali vi niste odgojili samo njih: i sami kažete
da ste odgojili generacije i generacije "tuđe djece". I ja vam se, kao
roditelj, zahvaljujem na trudu. Mislim da ste odabrali jedan od
najljepših i najplemenitijih poslova. Nemojte ga vrednovati preko
visine plaće, to je anomalija države koja ne cijeni nastavnike, ali ja
vam jamčim da to nisu kriteriji prema kojima se može ocjenjivati vaš
posao.
Toliko o vama. Što ste tiče vašeg supruga, tu moram ići
mnogo oštrije. Nije on prvi ni jedini koji je prevario svoju suprugu,
ali i za njega vrijedi ono što vrijedi za sve druge nevjerne muškarce i
žene: oni moraju shvatiti koliko su se nepošteno i nemoralno ponijeli.
Argumenti kojima se takvi ljudi brane (radoznalost, osjećaj
odbačenosti, dosada) ne vrijede ništa. Probleme treba rješavati u krugu
svoje obitelji, a ne u tuđem krevetu.
Vama dakle preporučam da
potražite pomoć, uz koju ćete si dopustiti vrijeme za razrješavanje
svojih emocija. Kroz sve vi to morate proći: i kroz ljutnju, i tugu, i
osjećaj izdaje, pa i kroz vraćanje samopoštovanja. Morate shvatiti za
što možete kriviti i sebe (dio problema u braku), a za što ne
(suprugova prevara). Bit će vam lakše uz stručnu pomoć!
