Preživjela
sam prevaru, sada se oporavljamo, ali muž je još uvijek patetičan, žao
mu je što je do toga došlo, ali se ne može još uvijek "vratiti".
Zamjera mi, naravno, što mu nisam posvećivala više pažnje, što
(pretpostavljate) zamjeram i ja njemu. Preko svega sam prešla (još me
muči, ali trudim se). Nisam mogla prihvatiti da se rastanemo. Govorio
je i da će otići, ali opet nije, pa opet, pa nije, zašto: zato jer
nešto osjeća prema obitelji i meni. Posvećujem mu puno pažnje ali on
kaže da me još uvijek ne uvažava, ne može se pomiriti s tim da sad mogu
biti pažljivija prema njemu, kaže da sam ga ubila, mada ponekad izgleda
da je sve u redu, ali ponekad je mučno. Ne voli pričati na tu temu,
rekao mi je da pustim da prođe vrijeme. Ja se trudim iz razloga što
mislim da će ga to proći, da je malo egoističan, i da je u godinama
(kao i ja) kad ga je spopao klimakterij. Da li sam u pravu? Sve me to
zbunjuje, sad je dobro, sad je loše. Ne znam što da mislim.
Samo
i ja sam već slomljena, zgažena, nema samopouzdanja, tužna, tjeskobna,
jednom rječju nesretna, i mislim da mi ponestaje snage.
Molim
vas kako da se oslobodim toga, kako da si pomognem da prestanem o tome
razmišljati, pa nek bude šta bude. Kako da se rasteretim? Hvala vam na
razumijevanju!
ODGOVOR:
Poštovana Mara,
ne
znam jesam li dobro shvatila vaše pitanje: ne znam jeste li vi
prevarili muža ili on vas. Ako ste vi prevarili njega, pa vas sad grize
savjest, onda su mi neke stvari iz vašeg pisma shvatljive, ali ako je
obrnuto (a čini mi se da je) onda mi je stvarno teško razumjeti vaše
riječi.
Suprug je prevario VAS, a VI se sad osjećate
krivom? Nakon svega se VI trudite oko NJEGA, i nastojite da ON vama
oprosti? Što da vam oprosti - to što nije rješavao probleme u braku
nego je spavao s drugom ženom?
Poštovana gospođo, lijepo
je od vas što ste odlučili oprostiti suprugu i divim vam se što ste
uspjeli. Ali ovo što si sada radite, to već prelazi granice normalnog
ponašanja!
Znate li tko vas gazi, radi koga se osjećate poniženi, slomljeni, tužni? Radi SEBE SAME!
Kad
otkrijemo da smo prevareni, preplavljuje nas sva silina osjećaja: od
tuge, osjećaja poniženja, pa sve do bijesa i želje za osvetom. A opet,
vi ste nekako sami sebi zabranili da se tako osjećate, i još ste
dopustili suprugu da vas dodatno ponižava!? Za njega je to bio način da
se brani od svoje krivnje, po onoj staroj "napad je najbolja obrana".
Odat ću vam tajnu: za probleme u braku obično su krive dvije osobe, ali za prevaru samo jedna - ona koja prevaru čini!
Vi
ste (pod)svjesno odlučili podijeliti krivnju sa suprugom kako bi
zadržali ljutnju pod nadzorom - ali sad ste doista otišli predaleko.
Savjetujem vas stoga da pod hitno prestanete s tim gaženjem same sebe,
da si dopustite da proživite sve osjećaje koji su normalni za situaciju
u kojoj jeste.
S obzirom na stanje u koje vas je doveo vaš
suprug, a onda i vi sami, savjetujem vam da svakako zatražite pomoć
stručne osobe koja će vam pomoći da prođete kroz normalan proces
nošenja s prevarom, ljutnje i onda na kraju (tek na kraju!) praštanja.
U suprotnom, bojim se da ćete se dovesti u još teže psihičko stanje!
