Imam
29 godima i u vezi sam sa zenom od 32 godine vec nekih godinu i pol
dana. Ta veza je pocela tako da smo u prvih 6 mjeseci imali dosta ceste
susrete u vidu zabave i seksa i to je preraslo u ljubavnu vezu. Ja
nikad nisam bio u braku, imao sam dugu vezu 7 god koja je zavrsila
prekidom i nisam imao djece. Ona ima dijete (curicu od šest godina)
koju ima s pokojnim bivsim s kojim nikada nije bila u braku. Ja sam
prihvatio dijete i dijete je mene, slazemo se kao jedna obitelj. Prije
cetiri mjeseca smo poceli zivjeti zajedno. Ja nju volim i ona mene,
barem vidim i osjetim to i sve to funkcionira. Ali problem o kojem
stalno razmisljam je taj sto o pitanju da imamo dijete ona ne zeli, a
ja to ne mogu shvatiti: ako nekoga volis, kako onda ne zelis imati i
dijete s njim? Radi toga sam poceo sumnjati da je mozda ova veza samo
takva s njezine strane da se provede zivot uz nekog da ne bude sama. U
razgovorima o tome ja razumijem da je ona razoracana zbog svojeg dosta
teskog i tragicnog zivota, ali ako si je nasla novu srecu i
zadovoljstvo u zivotu, ako je ono stvarno i iskreno kao s moje strane
prema njoj onda bi to trebalo ici jedno uz drugo. Zdravi smo i ona i
ja, novcano smo ok, nemamo nikakve prepreke u tome. Sada bi trebali uci
u onu ozbiljnu pravu vezu, vjerojatno i brak i zbog toga sam se poceo
osjecati nekako nesiguran u njezinu iskrenost i zadovoljstvo sa mnom.
Zelio bi cuti vas savjet i misljenje o svemu tome. Hvala!
ODGOVOR:
Poštovani Dražene,
moram
vam priznati da ste vrlo zrelo procijenili situaciju. Da, i meni se
čini da ona ne želi dijete zbog teškog života kojeg je provela kao
samohrana majka. Vjerojatno je to i jedini razlog što ne želi dijete,
jer da nije zadovoljna s vama (kao što se bojite) onda ne bi ni bila u
vezi s vama.
Vrlo je lijepo od vas zbog toga što ste prihvatili
njezino dijete, a ako je i ono prihvatilo vas, to mi samo govori da ste
dobri i iskreni – a djeca to osjete i cijene.
A sad što se tiče vašeg problema... Samo se po sebi razumije da i vi imate potpuno pravo na svoje dijete. Porazgovarajte
zato s partnericom i dajte joj do znanja kolika vam je želja da imate i
svoje dijete. Razbijte njene strahove, uvjerite ju da joj se neće
dogoditi da ponovno ostane sama s djecom. Neka bude sigurna u to da se
na vas može osloniti, da ćete stvoriti lijepu i sretnu obitelj u kojoj
će biti mjesta i za njenu prvu kćerkicu.
Vjerujem da će, nakon
što joj tako posložite stvari, shvatiti da se mora boriti protiv svojih
strahova. Vi niste krivi za njezinu prijašnju sudbinu, a oboje
zaslužujete sreću – jednako kao što oboje imate i odgovornost da
stvorite sve uvjete za tu sreću.
Ako ona ipak ostane pri svojem
stavu (u što ne vjerujem), tada ćete VI morati donijeti odluku i
procijeniti što vam je važnije u životu. Savjetujem vam da ne
odustajete od svojih želja i snova radi nikoga, jer tako nećete biti
sretni niti vi niti drugi oko vas... Ali neću više dužiti o toj
soluciji, jer vjerujem da ćete uspjeti pronaći zajednički jezik i
stvoriti obitelj u kojoj ćete svi biti sretni!
