PITANJE:
Zavrsivsi
srednju skolu upoznala sam sadasnjeg muza koji je 9 godina stariji od
mene. bili smo zajedno dvije godine prije braka. vec u vezi su se
javljali problemi, znali smo se potuci. dan nakon vjencanja me udario,
trudnu me znao istuci. izgovor je uvijek taj da sam ga ja
isprovocirala. svade nam nerijetko zavrsavaju njegovim udarcem i
odlaskom u krcmu.kad se napije dode doma i ode spavati. prije sam ga
znala tako pijanog provocirati i maltretirati sto ga je navelo na jos
udaraca. nikad me ne udara iz cista mira, samo kad mu pukne film tokom
svade.
imamo malo dijete, u braku smo tek dvije godine. nedavno
me udario pred djetetom. djete se uplasilo jako i plakalo. to me
"probudilo" i potrazila sam pomoc kod svog brata. on je poludio, ali
nakon razgovora s njim me savjetovao da ipak to pokusamo rijesiti radi
djeteta. sad se brat i sogorica drze rezervirano prema njemu i muz
okrivljava mene sto sam im uopce govorila jer sam zasluzna za njihovo
ponasanje odnosno sto ga ignoriraju.
ne znam dal vrijedi spasavati taj brak, dal ima ljubavi.dal on mene
uopce voli. sad je nakon svade u krcmi, naravno.
on
je naucen na alkohol, u njegovoj obitelji se puno pije, dok u mojoj
niko ne pije, odnosno rijetke su prilike kad se popije koje pice. meni
je glavni problem taj alkohol zbog koje ja zapocinjem svadu, odnosno
razgovor koji zavrsava svadom jer se muz osjeca napadnutim.
za
svaku svadu sam zasluzna ja, jer ja prva zapocnem svadu (po njegovom
misljenju) po mom misljenju ja zapocinjem razgovor kojim pokusavam
objasniti svoje stajaliste i osjecaje sto rezultira tim da ja njega
napadam i eto ti svade.
ne velim da ja nisam kriva, samo mislim da smo podjednako kriva oba
on
je dijete rastavljenih roditelja i misli da je bolje za djete da zivimo
zajedno kako god nego da se rastavimo, smatra da djete vise pati ako su
roditelji rastavljeni.
najgore je to sto zivimo kod njega, u
bratovoj kuci sredili smo si potkrovlje, kao privremeno dok ne
napravimo kucu. a mogucnosti za gradnju kuce su nam za sada nikakve.a
ovdje samo ulazemo novac.nagovaram ga za kupnju neke kuce al za to ne
zeli ni cuti.
tu je jos njegova majka koja po mom misljenju ima
velik utjecaj na njega.zena pazi moje djete,a ima problem s
alkoholom,ne pije dok djete pazi(uvjerava me muz)
ODGOVOR:
Poštovana Marina, žao mi je što čujem kako živite i kroz kakve probleme
prolazite.
I smatram da vam bez ikakve sumnje mogu preporučiti: što prije
potražite pomoć nadležnih službi!
Ono što se vama događa
primjer je najtežeg nasilja u obitelji. Vi ste već godinama izloženi
fizičkom nasilju, ali i vrlo podmuklom psihičkom nasilju: radi se o
manipulaciji s vama i s vašim osjećajima.
Vidim da je to
nasilje već utjecalo na vaš osjećaj samopoštovanja. Vi gotovo da
smatrate da je normalno što vas suprug tuče. Nevjerojatna mi je
rečenica iz vaše poruke "ne velim da ja nisam kriva, samo mislim da smo
podjednako kriva oba". Pa na koji biste vi to način bili krivi za
suprugov alkoholizam ili za njegovu nasilnu prirodu? Odluka da pije
isključivo je njegova, baš kao i odgovornost za nasilje kojem ste
izloženi.
Argument da je "djetetu bolje u bilo kakvom braku"
potpuno je promašen. I sami kažete da vas je suprug već počeo tući i
pred djetetom, i da se dijete uplašilo. Pa kako bi to bilo onda dobro
za dijete? Nemojte priuštiti djetetu da raste u takvoj atmosferi, da od
najranijeg djetinjstva gleda nasilje i da na kraju usvoji takav obrazac
ponašanja kao normalan.
Obratite se stoga što prije policiji,
lokalnom Centru za socijalnu skrb ili nekoj drugoj ustanovi u koju
imate povjerenje. Zatražite pomoć, Sanja, radi sebe i radi svojeg
djeteta. A takvim postupkom možda pomognete i svojem suprugu da shvati
što radi od svojeg života – i od svoje obitelji!