u vezi smo
dvije godine. Ta veza je bila ispunjena ljubavlju i razumijevanjem
cijelo vrijeme. Ja sam po prvi put bila presretna i ispunjena u zivotu.
Kao i on! Sa odusevljenjem smo se odlucili ozeniti prije 9 mjeseci.
Prije par mjeseci smo poceli zivjeti skupa. Do sada smo pripremali sve
za vjencanje i istovremeno uredjivali stan. To je dovelo do velikog
stresa i svadja, nervoze izmedju nas. I onda je nakon jedne svadje
odjednom moj partner napravio rez i vratio se svojoj kuci navodeci da
imamo puno problema u nasoj vezi i bojeci se da ce tako biti u
eventualnom braku. Ja smatram da su to sve sitnice koje se dogadaju
pred svim ovim obavezama svakom paru i da se sve moze rijesiti.
Problemi su minorni (navikavanje jedno na drugo). Sokantno je kako se
to dogodilo mjesec dana prije sklapanja braka i vec dva tjedna
komuniciramo otvoreno i dugo, uocavamo gdje je svatko od nas pogrijesio
i predlazemo rjesenja (kao i uvijek do sada). Sto se tice mene mislim
da smo sve otvorenom komunikacijom rijesili i da se nista posebno u
nasoj vezi nije dogodilo osim napornih i stresnih situacija u kojima
smo se nasli radi velikih istovremenih obaveza. Jos jedna zanimljivost
je da ovih dana si govorimo rijeci poput volim te i ljubimo jedan dan i
kad mislim da je sve rijeseno onda se on vrati na pocetak i sve ponovno.
ODGOVOR:
Poštovana
Vesna,
kažete da ste sve riješili, da volite jedno
drugog, da nikakvog posebnog stresa nije bilo. A on se svejedno ne
vraća u zajednički stan i ne želi se vjenčati s vama.
A
jeste li pomislili da se on možda panično boji braka? Da je
izdramatizirao cijelu situaciju baš mjesec dana prije vjenčanja, i od
tada nikako ne želi izgladiti situaciju? Pa ne mogu baš reći sa
sigurnošću, ali tih nekoliko detalja uklapaju se upravo u sliku čovjeka
koji vas doduše voli, ali se boji samog čina vjenčanja i svega što ono
sa sobom nosi (vezivanje, obaveze, gubitak slobode). Doduše, o gubitku
slobode moglo bi se pričati, jer vi ionako živite zajedno, ali
pokušajte vi to objasniti osobi kojoj se digne kosa na glavi kad čuje
za riječ "vjenčanje"...
Porazgovarajte s njim o
tome, pitajte ga otvoreno boji li se vjenčanja. Vjerujem da će priznati
svoj strah, osobito ako mu kažete da ga nećete tjerati na ništa i da ga
nećete napadati zbog toga. Nije on jedini, o strahu od braka već smo
pisali ovdje (http://www.sretneveze.com/misli/strah_od_braka.html).
Ako
je doista u tome stvar, tada odgodite vjenčanje (ne, neće svijet
propasti radi toga!) i predložite mu da nastavite živjeti zajedno kao i
nekoliko mjeseci do sada. Pokušajte pronaći rješenje koje će
zadovoljiti i jednog i drugog: možda da vjenčanje odgodite na neko
vrijeme? Ili bi mogli pristati na ideju da do daljnjega živite u
nevjenčanoj zajednici, ali da to ne isključuje druge elemente koji su
vam važni (zajedničko planiranje budućnosti, uređenje stana, djeca)?
U
svakom slučaju, pokušajte doprijeti do njega i saznati PRAVE razloge
njegovog udaljavanja. Svojom strpljivošću i razumijevanjem ublažite i
otklonite njegove strahove... I nadam se da ćete jednog dana, za koji
mjesec ili tu negdje, napokon bez bježanja i straha stati jedno pred
drugo i reći ono sudbU
svakom slučaju, pokušajte doprijeti do njega i saznati PRAVE razloge
njegovog udaljavanja. Svojom strpljivošću i razumijevanjem ublažite i
otklonite njegove strahove... I nadam se da ćete jednog dana, za koji
mjesec ili tu negdje, napokon bez bježanja i straha stati jedno pred
drugo i reći ono sudbonosno "da".
