Idealan
scenarij kojeg zamišljaju preljubnici (a tko uopće zamišlja drugačiji
scenarij, pa samo idealni dolaze u obzir!) podrazumijeva brzo
upoznavanje nekog posebnog, zanimljivog, drugačijeg - zatim jednostavan
i brz odlazak u krevet, a seks će biti jednostavno božanstven - i na
kraju povratak kući bez ikakvih komplikacija ili posljedica.
Na
žalost, to jednostavno ne funkcionira na takav način.
Sigurno
ste
negdje već
pročitali koliko je razvoda uzrokovano nevjerom. Zapanjujućih 65%
nevjera završava razvodom braka! A najzanimljivije je to što su svi ti
ljudi - skoro svi koji su si dopustili preljub - bili uvjereni da će
njihove
avanture proći bez posljedica. Pa ipak, to se nije dogodilo.
Kao
što ne postoji besplatan ručak, ili kao što ne postoji savršeno
umorstvo, tako ne postoji niti preljub bez posljedica.
Zašto
je to tako? Zašto u razmišljanje o preljubu slobodno možete
ukalkulirati i neizbježnu kaznu? Nekoliko je razloga.
Prvi je razlog
sam po
sebi razumljiv, ali se već u tu mrežu ulove mnogi nesretni i nespretni
preljubnici. To je opasnost da vas uhvate na djelu.
Jedan
moj
dobar poznanik isplanirao je "savršeni preljub": odlučio je izaći sa
ženom koja mu se jako sviđala (i koja mu je nedvosmisleno davala do
znanja da se i on sviđa njoj). Ženu je ostavio kod kuće, znajući da će
čuvati djecu - dakle nije postojala opasnost da će u gradu slučajno
nabasati na nju.
Za izlazak je odabrao četvrt s
nekoliko kafića
na drugom kraju grada, i to u dijelu u kojem ne živi ni jedan njihov
poznanik. S budućom ljubavnicom dogovorio je sastanak kasno navečer,
kad već padne mrak i tako im olakša skrivanje.
Sve
je prošlo
upravo savršeno. Našli su se na mračnom parkiralištu, daleko od njegove
kuće i od njezinog stana. Kroz mrak su neopaženi odjurili do kafića, i
tamo odabrali jedan koji im se činio najmanje osvijetljen i
najpogodniji za
skrivanje. Upravo je to bilo ono što su tražili! Prije ulaska zavirio
je
unutra i ustanovio da među gostima nema nikog koga poznaje.
Ušli
su, on joj je kavalirski pomogao da skine kaput i pridržao stolicu. Do
njih je doplovio konobar i upitao ih što će naručiti - a moj poznanik
je problijedio i prestao disati na trenutak.
Jer
konobar koji
ih je posluživao bio mu je gotovo susjed, živio je tek nekoliko kuća
dalje.
Naravno da je cijela epizoda izašla na
vidjelo. Žena je saznala nakon otprilike dva tjedna, upravo
kada se
ponadao da je sve ipak prošlo dobro. Razveli su se nekoliko mjeseci
kasnije.
Druga
opasnost leži u ograničenosti ljudskog
uma; mi ipak nismo kompjutori programirani da pamtimo podatke
beskonačno dugo.
A upravo to se očekuje od
preljubnika. Jednom
ispričanu laž ne smijete zaboraviti, ne smijete ju čak niti izmijeniti
- morate ju pamtiti upravo tako kako ste ju ispričali prvi put! Ako vi
zaboravite što ste i kako ispričali, to ne mora značiti (i obično ne
znači!) da je zaboravio vaš partner!
Pogriješite li
ipak kad
budete ponavljali neku laž, i ako budete uhvaćeni, morat ćete ispričati
dvije ili tri nove da bi pokrili prvu laž. Nakon toga morat ćete
pamtiti i onu staru i ovih nekoliko novih laži. Najvjerojatnije ćete
nakon nekog vremena ponovno pogriješiti, pa ćete ispričati još više
novih priča… Sve dok se na kraju ne uhvatite u mrežu neistina koju ste
sami ispleli.
Treću
opasnost
smo već spomenuli: mogućnost da se zaljubite u osobu s kojom ste
ostvarili avanturu. Kako ćete onda dalje? Pred vama stoje dva izbora,
oba podjednako loša: razvesti se i pokušati ostvariti sreću u
nepouzdanoj vezi s osobom koju ipak još ne poznajete dovoljno dobro, ili
ostati u braku i mučiti se razmišljanjem o tome "kako je lijepo moglo
biti, a sad sam opet ovdje s ovim bezveznjakom".
Mit broj 4: moja
se nevjera tiče samo mene
Ono što radim
sa svojim tijelom samo je moja stvar - tvrdnja je koju čujemo vrlo
često. Naravno da svi mi imamo pravo donositi svoje odluke, i raditi
gotovo sve što poželimo. Uz jednu iznimku, onako kako to definira
zakon: smijemo raditi što hoćemo tako dugo dok naše odluke i djela nisu
usmjereni protiv nekog drugog.
Stavimo
ruku na srce: avantura nije samo čin emotivne ili fizičke prevare
partnera. To je potpuna izdaja. Možda vam se ne sviđaju stilske figure,
pa ne želite to nazvati zabijanjem noža u leđa ili u srce - ali istina
je da prevarenom partneru obično preostaje samo da pokrpa
ono što je ostalo od emocija i osjećaja samopoštovanja (kako god zna i umije), i da nekako krene dalje.
Ali čak niti
partner nije
onaj koji trpi najteže posljedice. U svemu tome najgore prolaze oni
koji su najslabiji - djeca.
Djeca će zbunjeno gledati ako se
jedan od
roditelja udaljava iz zajedničkog doma. Vidjet će da je drugi roditelj
ljut, svakodnevno će pratiti vaše svađe, slušati viku, prijetnje i
uvrede. U trenutku kad im najviše trebaju mama i tata - a to je svaki
pojedini trenutak dok rastu! - prisiljeni su gledati kako im se raspada
dom.
Kako ćete njima jednom objasniti da ste "to"
učinili samo
zato što ste htjeli malo uzbuđenja u životu? Kako ćete im reći da ste
im razorili dom jer ste htjeli više seksa? Ili zato što ste jednostavno
smatrali da na to imate pravo?
Pazite, mi ne
zagovaramo ostanak u lošem braku ili vezi! Potpuno se slažemo s
razmišljanjem da je razvod bolji od propalog braka.
Ali
zalažemo se za dvije stvari: prvo, da prije nego dignete ruke i
proglasite svoj brak mrtvim, pokušate sve što možete da ga spasite. Ako to ne možete
sami, ne osjećajte se loše: zato postoje stručnjaci koji će vam
pomoći.
Drugo,
zalažemo se da shvatite da čak i
kada se pokaže da vašem
braku više doista nema spasa, budite pošteni i nemojte otići u tuđi
krevet prije nego se razvedete! Zatražite prvo
razvod, zatvorite tu stranicu iza sebe. Pokupite stvari i
dostojanstveno otiđite. Nema nikakve potrebe da sad, na samom kraju,
još i ponižavate partnera, da izdajete njegovo povjerenje. Time ćete
samo
izazvati bijes i želju za osvetom - a to je zadnje što vam treba
u trenutku kao što je ovaj.
I djeci će biti lakše prihvatiti da
im se mama i tata razilaze mirno, rješavajući sve
nesuglasice razgovorom. To je daleko bolje nego da vas gledaju kako s mržnjom
vičete i izvlačite prljavo rublje (ili pred njima drobite čaše i tanjure).
Istina
je, imate pravo na potpunu slobodu, ali morate uvijek zadržati barem
minimum poštovanja prema osobama koje vas okružuju. Jer
ako nikome drugom, to onda ipak dugujete - svojoj djeci.
