Nedavno
su nizozemski znanstvenici pronašli (prilično očekivan) odgovor zbog
čega muškarci imaju problema s kontroliranjem svoje seksualne želje.
Naravno, to je testosteron, hormon toliko moćan da
pripadnici jačeg
spola povremeno potpuno izgube glavu, i toliko zasljepljujuć da im zbog
njega nije bitno čak niti to je li neka žena lijepa ili ne – u njima
se svejedno javlja jaka seksualna želja.
Ne znamo koliko je
muškaraca svojim boljim polovicama uspjelo objasniti ovu teoriju i
koliko su one razumijevanja pokazale za testosteronska izmotavanja, ali
sada onima koji rado mijenjaju partnerice u pomoć stižu i znanstvenici
sa švedskog Instituta Karolinska u Stockholmu.
Gen za varanje
Oni su, naime, uspjeli
dokazati da muškarci doduše imaju problema s vjernošću i monogamnim
vezama, ali su usput dokazali i da to nikako nije njihova krivica (ili
ne daj Bože pitanje slabog karaktera) nego se jednostavno radi o tome
da muškarci imaju "gen za varanje".
Ovim testiranjem, provedenim na nešto više od tisuću heteroseksualnih
muškaraca, potvrđeni su podjednaki rezultati dobiveni testiranjem
miševa.
(Inače, mi smo već pisali o glodavcima,
ljudima, i utjecaju gena na
vjernost i nevjernost. Tekst o tome možete naći ovdje).
A sad s miševe natrag
na
ljude. Ukratko, kod 40% muškaraca pronađen je taj famozni "gen za
varanje". I ne samo to, nego je isto istraživanje čak pokazalo kako ima
i takvih koji posjeduju čak dva takva gena, pa je logična posljedica da
su dvostruko skloniji varanju od onih koji imaju
samo jedan gen. Hm, a
koliko su takvi tek nevjerniji od muškaraca bez ijednog gena...
Istraživanje je obuhvatilo i žene. "Gen za varanje" postoji i kod njih,
međutim navodno ne utječe toliko na njihovo ponašanje.
Nema opravdanja
Istraživanje je
dokazalo da "gen za varanje" utječe na percepciju koju muškarci imaju o
nevjeri i monogamiji. Naravno, lako je zaključiti da taj gen ne
povećava sklonost vjernosti, nego upravo suprotno – povećava izglede da
će pripadnici jačeg spola pokleknuti ukaže li se prilika za malom
avanturom sa strane.
Reakcije na ovo istraživanje su, prema očekivanju, dvojaka. Žene su
rezultate dočekale skeptično, držeći ga običnim opravdanjem za
nedostatak morala i iskrenosti. A muškarci su, naravno, jedva dočekali
da svojim partnericama rezultate stave pod nos i zadovoljno
izjave "vidiš da nismo mi krivi".
Bilo kako bilo, ipak je lako pretpostaviti kako će ova priča
završiti... Dragi naši muškarci, ne nadajte se previše! Čarobna isprika
i opravdanje za nepošteno ponašanje ipak ne postoji. Neiskrenost je i
dalje neiskrenost, a laž ostaje laž – i to vrijedi za oba spola
podjednako, s genom ili bez njega!
