OVOG PUTA NE PIŠEMO O
LJUBAVI I LJUBAVNIM PROBLEMIMA
Naši vjerni čitatelji znaju već da se
Sretne veze bave temama povezanim uz život u dvoje: mi pišemo o
ljubavi, o vjenčanim i nevjenčanim brakovima, o spajanjima i
razdvajanjima, o tome kako se osjećaji rađaju i kako umiru…
Ali
danas
ćemo progovoriti koju o jednoj sasvim drugačijoj temi. Radi se o nečem
zbog čega nas srce zaboli skoro svakog dana – pa kad već imamo ovakvu
lijepu javnu govornicu, kako da ju onda ne iskoristimo?
Kako
rastu i što uče naša djeca
Ono
o čemu smo vam se htjeli izjadati tiče se naše djece i njihovog pogleda
na život. Povod za ovaj mali komentar pronašli smo u napisu Jutarnjeg
lista koji je priupitao naše maturante zbog čega im se ne da
učiti i
što uopće misle raditi u životu?
Odgovora je bilo
svakakvih, od toga da je naše školstvo strašno loše uređeno (s čime se
u potpunosti slažemo, osobito kad čujemo da u gimnazijama treba slušati
nevjerojatnih 18 predmeta!), pa do toga da ih izluđuje državna matura
za koju se ne stignu pošteno spremiti nego samo nabubaju napamet ono
najnužnije.
Poštenje
se ne isplati?
Ipak, najteže
nam padaju komentari koji idu
otprilike ovako: - Zašto da se
patim 6-7 godina i studiram za koga, kada sam i sam svjedok da se posao
ovdje dobiva preko veze? -
Demotivirani smo zato što je ova kao i sve dosadašnje vlade u Hrvatskoj
stvorila atmosferu da su učenje i pošten rad samo za budale. Mediji su
nam prepuni kojekakvih zvijezda i zvjezdica koje ne mogu složiti jednu
smislenu rečenicu, a puni su love! -
Svi kradu i pljačkaju, nestaju milijuni eura i nikome ništa. Pošteni
ispadaju budale, a vladaju seljačine i kriminalci…
I
tako od odgovora do odgovora, svi kao jedan pokazuju koliko ih je
razočarava atmosfera u kojoj su tek počeli odrastati. Ali tko da im
zamjeri? Pa koliko ste puta i sami pomislili potpuno isto, čekajući
tramvaj ili se vozeći u prastarim automobilčićima - dok su vas
kojekakvi mrgodni tipovi gurali s ceste u svojim skupim terencima.
Kriminal nije naš izum... Samo kod nas nekako
bolje uspijeva
Gledajte,
svugdje u svijetu ima tipova koji
bi radije ukrali nego zarađivali pošteno: prepoznat ćete ih po
glavurdama obrijanim na ćelavo, danas voze Mercedese a još jučer su u
lokalnoj birtiji žicali pet kuna za pivu… Ima ih doslovno posvuda, neki
se bave švercom i preprodajom droge a drugi su navodno ugledni građani
pa ih imenuju u neke fantomske nadzorne odbore.
Dakle,
svuda u svijetu ima takvih k'o mrava, ali u tome svijetu oni za godinu
ili dvije završe iza brave. Novce koje su pokrali država im uredno
oduzme i na taj način pokaže drugima da se takav život dugoročno ne
isplati – samo kod nas oni godinama kradu, lažu i mažu jer im nitko ne
može dokazati ništa. Baš je to nekako neobično, zar ne?
U
malo bolje uređenim državama takvi bivaju prezreni i odbačeni u stranu.
S njima se ne želi družiti nitko osim njihovih kompanjona (pogledajte
seriju 'Sopranos' pa ćete vidjeti o čemu pričamo), svi znaju tko su i
što su. Kod nas ipak nije tako: razne bitange i ništarije slobodno šeću
gradom, pa još ako im zatreba počet će baviti politikom i zaštićeni su
od svih mogućih istraga. Eto, takvi pokazuju našoj djeci da je njihov
put jedini pravi - a svi smo mi ostali obični naivci koji rade 8 sati
dnevno i svejedno su na kraju mjeseca u sve debljem minusu.
Svaka sila za vremena... Ili: oni koji su
danas gore, već bi sutra mogli biti dolje
Ono
što smo mladim ljudima željeli poručiti
je da shvate kako kriminal ipak nije isplativ put. Pustite te silne
limuzine, zlatne lance i skupa odijela – i takvima će jako brzo doći
kraj! Čak i ako vam to sada izgledaju samo prazne riječi…
Hvala
Bogu, na ovim smo se prostorima nagledali raznoraznih siledžija i
tipova uvjerenih da će njihova strahovlada potrajati vječno: ali prije
ili kasnije završio je njihov ples, i prije nego su se nadali došlo
vrijeme da plate račune.
Znamo da takav preokret iz
perspektive jednog 20-godišnjaka ne izgleda osobito vjerojatan, osobito
imajući na umu kako su se stvari razvijale do sada. Ali kad vas zahvate
sve silne promjene i vjetrovi koji su protutnjali ovim krajevima u
posljednjih nekoliko desetljeća (kao što se to dogodilo nama
starijima), onda shvatite da zaista vrijedi ona stara poslovica da
"svakoj sili jednom mora doći kraj".
Zašto
je naša šutnja zapravo njihova pobjeda
Svima
vama koji (silnim nepravdama usprkos!) i dalje vjerujete da se isplati
pošteno raditi i da je poštenje jedini pravi put šaljemo veliki
zagrljaj! Budite hrabri, ne dajte da vas obuzme malodušnost, bunite se
kad vas nagaze i ne bojte se podići glas! Zapamtite da imate puno
načina na koji im možete dati do znanja što mislite o njima. Samo kad
šutite onda im pomažete da se osjećaju tako silni kao što je to slučaj
u ovom trenutku.
Pa kad obrijane glave napokon
nestanu s ulica i zavuku se tamo gdje pripadaju, onda ćemo se naći
negdje na kavi i čestitati jedni drugima što smo u ovako ružnim
vremenima uspjeli sačuvati obraz. I ono što je vrjednije od svega
drugog - našu dragu i neiskvarenu djecu!
