Ljubav je privremeno
ludilo. Nahrupi poput potresa, a onda se umiri. A kad se umiri, moraš
odlučiti. Moraš otkriti je li vam se korijenje ispreplelo tako da je
nezamislivo više ga ikada razdvojiti. Jer – to je prava ljubav.
Ljubav nije zadihanost, nije uzbuđenje i nije obećanje vječitih
uzbuđenja. Želja za strastvenim spajanjem tijela svakog trenutka u danu
i zamišljanje noću da ti on ljubi svaki dio tijela - to je tek
zaljubljenost u koju svatko uspije uvjeriti samoga sebe. Ali ne, to
nije ljubav...
Ljubav je ono što ostane kad izgori osjećaj zaljubljenosti. To je
istovremeno i umjetnost i sretan slučaj.
Ljubav je više... Puno više od zaljubljenosti
Ovo je citat iz
najpoznatijeg romana britanskog pisca Louisa de Bernieresa, "Mandolina
kapetana Corellija". Po romanu je snimljen istoimeni film kojega ste
sigurno pogledali (i nedavno je bio prikazan na televiziji), a koji
pripovijeda priču o zabranjenoj ljubavi između mlade Grkinje i kapetana
okupacijske talijanske vojske, na otočiću izgubljenom usred Mediterana.
Citirane riječi inače izgovara djevojčin otac, mjesni liječnik,
nastojeći je izvući iz vrtloga uzburkanih emocija. A nama je najljepše
od svega kad se prisjeća na ljubav koju je i sam jednom osjećao:
"Tvoja majka i ja imali smo upravo to, imali smo korijenje koje je
raslo zajedno ispod zemlje. Pa kad su svi prekrasni cvjetovi opali s
naših grana, shvatili smo da nismo više dva stabla - nego jedno."
Nadamo se da ćete i vi pronaći osobu s kojom ćete postati jedno... Jer
samo to je prava ljubav, i neizmjerno puno propušta onaj koji ju nije
iskusio nikada u životu.
