Ljubav
je najljepša stvar na svijetu. Nema ljepšeg od osjećaja ljubavi, i to
onog uzvraćenog jednakim intenzitetom - tada postaju blijede sve
pjesničke figure koje opisuju "uzvišena čuvstva", "srca koja pjevaju u
zanosu" i "leptire u trbuhu". Sve što osjećamo jednostavno je neopisivo
i neizrecivo!
Zamislite predivnu sliku: dvoje ljudi
se vole, zagrljeni šetaju parkom ili se nježno drže za ruke. Ali
suprotnost te slike - situacija kad se radi o nesretnoj, neuzvraćenoj
ljubavi - sve je samo ne lijepa.
Zašto ne možemo
uvijek imati osobu koju volimo?
Četiri lica ljubavi
Da
bi lakše i plastičnije objasnili sretne i nesretne ljubavi, poslužit
ćemo se teorijom o četiri lica ljubavi. Ovakva
podjela analogna je
opisu o četiri lica čovjeka,
odnosno četiri slike naše
osobnosti koje
putuju s nama i mijenjaju se ovisno o nama - ili ovisno o osobama s
kojima dolazimo u kontakt.
Dakle, upravo kao što smo
to učinili u tekstu o licima čovjeka, tako ćemo i ovdje reći da postoje
četiri lica ljubavi:
1.
ljubav kakvu bismo željeli pokazati 2.
ljubav kakvu mislimo da pokazujemo 3.
ona kakvu stvarno pokazujemo 4.
i ljubav kako je doživljava voljena osoba
Zašto
smo ova lica nazvali vanjskima? Razlog je taj što ćemo ovdje govoriti o
iskazivanju, vanjskim manifestacijama ljubavi, a ne o onom što se
događa u nama, dakle o emotivnoj komponenti ljubavi.
A
takav smo pristup odabrali s obzirom da prihvaćanje ili
neprihvaćanje ponuđene ljubavi na žalost više ovisi o načinu na koji pokažemo
ljubav,
nego o tome kako osjećamo ljubav.
1. Ljubav kakvu bismo željeli pokazati
Prvo
lice ili prva slika
je ideal, ono čemu težimo, to je slika koju nastojimo postići. Želimo
pokazati nježnu ljubav, želimo da iz svake naše kretnje zrači
emotivnost
i toplina.
Mijenjamo boju glasa, govorimo mekše,
tiše, kad
smo s voljenom osobom šapućemo. Ne koristimo vulgarne izraze,
prilagođavamo rječnik slici koju želimo stvoriti u očima i ušima osobe
koju volimo. Bit ćemo romantičari i pjesnici, vitezovi i princeze.
Ili
možda želimo osjećati i pokazati da smo sposobni za strastvenu ljubav?
Tada ćemo govoriti energično, iz svake riječi ili geste pokušat
ćemo izvući maksimum da bismo pokazali koliko smo strastveni, kakav
vulkan
se krije u nama i čeka da ga oslobodi onaj ili ona koje smo odabrali.
Prilagodit
ćemo način oblačenja, pokrete, govor tijela takvoj slici ljubavi. Bit
ćemo gola, sirova strast.
Pogledajte sliku s lijeve strane. Ta ruža
je metafora naše ljubavi,
onakve kakvu želimo iskazati. Crvena ruža je
univerzalni simbol ljubavi.
Ruža
ima nježne, mirišljave latice. Jedan dodir njenim laticama po pravoj
točki na vratu i naježimo se, protrnemo od užitka!
Crvena
boja ove ruže je strast: to je boja krvi koju ćemo proliti za voljenu
osobu ako je potrebno, takva crvena krv kola našim žilama, ispunjava
nam srce.
To je dakle prva slika ljubavi. Tako
želimo voljeti.
Naravno,
prvo tu postoje naša osobna ograničenja. Nije svejedno da li izgledamo
grubo ili nježno, imamo li dubok i hrapav, ili tih i
nježan glasa - ukratko, da li primarno odajemo sliku snažne
ili nježne osobe.
Nadalje,
sliku ljubavi ćemo odabrati prema osobi kojoj ljubav upućujemo. Ako
imamo osjećaj da ta osoba očekuje od nas snagu i čvrstinu, prilagodit
ćemo se njezinim pretpostavljenim željama. Ako nam se čini da se
očekuje od nas nježnost, bit ćemo vjerojatno najnježniji mogući.
Naravno, tu već polako ulazimo i u područje manipulacije četvrtom
slikom (to je ono kako našu ljubav doživljava voljena osoba).
Pored toga, naravno da će
veliki utjecaj imati i spolne, kulturološke, sociološke i ostale
relevantne karakteristike situacije u kojoj smo se našli i mi i voljena
osoba.
Uglavnom će se od muškarca očekivati da
pokaže snagu,
zaštitničke sposobnosti, čvrstinu - a od žene nježnost, podatnost,
spremnost da se brine za nas, za kuću i jednog dana djecu.
U
zapadnoeuropskim
kulturama bit će prihvatljivije da muškarci pokazuju osjećaje ili da
koriste razne kozmetičke preparate da bi brinuli za svoje tijelo, dok u
kulturama
npr. srednje Azije takvo ponašanje neće biti prihvatljivo i vjerojatno
će odbiti većinu žena.
2.
Ljubav kakvu mislimo da pokazujemo
Kad jednom formiramo viziju ljubavi kakvu
bismo željeli
pokazati, onda slijedi "akcija" - nizom povezanih djelovanja
dajemo do
znanja voljenoj osobi da nam se sviđa i da bi bili sretni kad bi nam
ona tu ljubav uzvratila.
Ta djelovanja mogu biti
verbalna
("volim te"), mogu biti konkretni potezi (darivanje ruže) ili bilo koji
drugi način kojim želimo postići da voljena osoba shvati da ju volimo
i da nam potom te osjećaje uzvrati.
Kako je već prva
vanjska slika ljubavi (ljubav kako ju želimo iskazati) prilagođena
voljenoj osobi, tada ćemo i sva svoja djelovanja usmjeriti prema toj
slici.
Stoga je naša težnja da druga vanjska slika
bude što bliža prvoj,
odnosno da pokažemo ljubav upravo na onaj način na koji vjerujemo da je
najbolji za osvajanje voljene osobe!
Međutim,
nije baš sigurno da ćemo u potpunosti uspjeti u svojim nastojanjima.
Ponekad ćemo biti uvjereni da smo rekli nešto pogrešno, ili pogrešnim
tonom, ili da smo napravili neki nespretan potez koji nije u skladu s
našom vizijom.
Pogledajte sliku s lijeve strane:
ovako mislimo da
pokazujemo ljubav!
Da, i dalje je to ruža, ali nije
vatreno crvena nego je nekako blijeda, ne daje pravu sliku naše strasti
i ne pokazuje dubinu osjećaja.
Ako tako osjećamo,
uvjereni smo
da moramo još malo poraditi na pokazivanju strasti!
U onim sretnim okolnostima ako nam voljena osoba uzvraća osjećaje, sretni
smo i uvjereni da je naša taktika bila dobra: prikazali smo upravo
onakvu sliku ljubavi kakvu smo i htjeli, i zato nam je ljubav i
uzvraćena!
Potpuno suprotno, ako nam osjećaji nisu
uzvraćeni, bit ćemo uvjereni da radimo nešto pogrešno. Osoba
koju volimo ne osjeća isto za nas jer nismo dovoljno dobro objasnili
koliko nam znači, ili još gore, nismo dovoljno dobri za nju!
Evo
idealnog
terena za razvoj frustracija, a ako se one neprestano ponavljaju i
otežavaju, mogu se razviti i teži psihički poremećaji.
