U
prvom i drugom dijelu teksta upoznali
smo dva koncepta: prvu sliku čovjeka (ono što
želimo biti) i drugu sliku čovjeka (ono što mislimo
da jesmo).
S nama je cijelo
vrijeme Iz, koji nam nesebično pomaže da shvatimo koncept
četiri slike čovjekove osobnosti.
Njegova
je prva slika (ono što bi htio biti) veseli i razdragani Iz,
kralj zabava, magnet za djevojke!
Druga
slika (ono što Iz misli o sebi) je malo manje spontan, a mrvicu više
povučen čovjek.
U redu, idemo dalje. U ovom ćemo
dijelu
upoznati koncept trećeg čovjekovog
lica!
Treća slika: ono što stvarno jesmo
Kad
razmišljamo o sebi, uvijek smo pomalo (ili prilično) subjektivni. Ali
tko bi nam zamjerio? Realno, nemamo sposobnost gledati same sebe sa
strane,
s neke neutralne i objektivne pozicije. Promatramo se kroz
naočale koje smo sami stavili na nos. Neki nose ružičaste
naočale, neki
crne.
Ljudi s ružičastim naočalama gledaju sebe i
pokušavaju ublažiti svoje mane, a istaknuti pozitivne strane - baš kao
što svi mi popravimo frizuru ili izgužvan kaput kad prolazimo ispred
izloga u kojem ugledamo svoj odraz. Ljudi s crnim naočalama su sušta
suprotnost: prenaglašavaju svoje mane, a zanemaruju svoje vrline.
Naravno,
ljudska psiha nije tako jednostavna i nemoguće je ljude svrstati u ove
dvije šablonizirane kategorije. Između postoje još mnoge
nijanse. Neki će tek malo zažmiriti na poneku svoju manu, a drugi će u
sebi vidjeti savršenstvo! Pa onda dodajmo tu i promjene
raspoloženja - većina će ljudi u jednoj situaciji (recimo kad je sve u
redu) na život i sebe kao osobu gledati ružičasto, a u sljedećem
trenutku (kad iskrsne neki
veći problem) sve će biti crno.
Kako bilo da bilo,
možemo reći da nam subjektivnost ne dozvoljava da vidimo
pravoga sebe.
Kakav
je dakle Iz? Na to pitanje mogu odgovoriti njegovi prijatelji, oni
koji ga već dugo i dobro poznaju. Upitajmo njih!
Kako
su opisali
Iza pomalo se razlikuje u detaljima, ali svi se slažu u glavnim
crtama: jako je draga osoba, vesele naravi, iskren je i rado će pomoći
svakome. Na njega se čovjek može osloniti u nevolji.
Ali
jednako koliko je dobar, toliko je i sramežljiv! Zato onima
koji ga
vide prvi put izgleda pomalo hladan. Možda njegova nesigurnost
proizlazi iz činjenice da je nezadovoljan svojim izgledom, možda je
kriva i nesretna ljubavna veza od prije par godina - ali činjenica je
da je Iz jako sramežljiv i često se na zabavama povuče negdje u kut.
To
nije ono kako se Iz opisao! Očito je da ono što on misli o sebi (druga
slika osobe) i ono kakav stvarno je (njegova treća slika)
nije ista
osoba!
Može li se vjerovati opisu Izovih
prijatelja?
Opis
Iza - onako kako su nam ga dali njegovi prijatelji - možda
nije savršen ili najobjektivniji, ali može se smatrati
dovoljno objektivnim za okvirnu karakterizaciju njegove osobnost. Na
osnovu
čega to tvrdimo? Evo nekoliko zdravorazumskih dokaza, odnosno
argumenata kojima možemo braniti utemeljenost tvrdnji:
Iza je opisivalo više osoba, ne samo jedna
sve
ga te osobe dobro i dugo poznaju, stekle su dobar uvid u njegovo
ponašanje i koliko je moguće u mentalne procese koji se u njemu odvijaju
sve "intervjuirane" osobe su ga opisale, u
glavnim crtama, na jednak ili
sličan način
Naravno
da se sa znanstvene točke gledišta može prigovoriti da ni ovaj opis
nije savršen. Prije svega, ljudi s kojima smo razgovarali Izovi
su prijatelji, i
može se s priličnom dozom sigurnost pretpostaviti da su pri opisivanju
bili barem malo subjektivni. Moguće je da su
namjerno prešutjeli neki
nezgodan detalj za kojeg su smatrali da bi mogao osramotiti njihovog
prijatelja.
Međutim, za potrebe ovog primjera,
pretpostavimo
da je opis koji su dali u dovoljnoj mjeri točan i vjerodostojan. I što
je posebno zanimljivo - jako različit od onog kako je on samog sebe
opisao!
Tri slike osobnosti i njihova neravnoteža
Stoga se s
dovoljnom dozom vjerojatnosti može pojednostavljeno reći da u Izu
(kao i u svima nama) žive tri osobe, odnosno
projekcije njegove osobnosti:
prva - Iz kakav bi želio biti
druga - kako on vidi samog sebe
treća - Iz kakav doista je.
Međusobni
odnos ovih slika definira duševna stanja
svake osobe. U ovome članku nećemo se baviti detaljnijom razradom tih
odnosa, ali ih možemo ukratko opisati:
ako je razlika između prve i druge slike
velika (ako se osoba vidi jako
različitom od one kakva bi htjela biti), to će rezultirati njenom
nesigurnošću i nezadovoljstvom. Moguće je da se javi i tolika razina
frustracije koja bi zahtijevala stručnu pomoć u prevladavanju
nakupljenih problema.
ako
je pak velika razlika
između druge i treće slike (ako se osoba vidi potpuno drugačijom od one
kakva je u stvarnosti), to je znak problema sa samospoznajom, odnosno
može se reći da osoba samu sebe ne poznaje. Da bi čovjek mogao početi s
liječenjem i mijenjanjem problematičnih strana svoje osobnosti, nužno
je prvo da smanji taj jaz i spozna neke temeljne stvari o sebi kao
osobi. I tu se često javlja potreba za pomoći stručnjaka koji će stvoriti
objektivnu sliku.
I
o nesigurnosti i o nepoznavanju sebe govorit ćemo opširnije u nekoj
drugoj prilici.
Pogledajmo sada i onu posljednju,
četvrtu sliku (projekciju osobe) koja prati svakoga od nas - ali je i
specifična po tome što je jedina koja ne ovisi isključivo o nama.
