U
prvom dijelu teksta upoznali smo prvu sliku čovjeka - ono što
želimo biti.
Da bi lakše shvatili koncept četiri slike čovjekove osobnosti, uveli
smo Iza, simpatičnog bucu s Havaja.
Rekli smo da on
želi biti ludo sretan i nesputan. Želi biti osoba uz koju se ljudi
osjećaju ugodno i koja ih samom svojom pojavom usrećuje, čini da se
osjećaju bolje. To je njegova prva slika.
Ali Iz je
svjestan da nije takav. Upoznajmo onda njegovo drugo lice -
ono što mislimo da jesmo!
Druga slika osobe: ono što mislimo o sebi
Sjećate
se prvog dijela teksta -
rekli smo da Iz želi biti pravi izvor veselja,
glavni na zabavi, onaj kojega svi vole. Naročito žene, priznat će Iz
sramežljivo.
Ali, svjestan je da to nije takav (on
kaže za
sebe: "Još nisam"). Možda će to postati u budućnosti, ali danas nije.
A
ovako Iz opisuje sebe: često sam nasmijan, uglavnom se osjećam sretan,
ali naravno da postoje stvari koje me smetaju i s kojima nisam
zadovoljan. Ne volim baš pričati o tome, ali žao mi je što nemam
snagu volje da skinem prekomjerne kilograme. Znam da me baš zbog toga
zato djevojke baš i ne simpatiziraju! Nekad mi se čini da se
ni jednoj ne
sviđam.
- Možda je strah da me ne ismiju
(a to mi se
često znalo događati) razlog što osjećam nepovjerenje prema nepoznatim
ljudima, veliku sramežljivost - nastavlja Iz - ma, zapravo se uopće
nemam volje isticati u društvu. Tada se osjećam nesigurno.
Jednom,
na
prijašnjem poslu, Iza je šef poveo sa sobom na pregovore u drugu
tvrtku. Cijenio ga je jer je vidio koliko truda ulaže u svaki zadatak,
i htio je da mu pomogne oko postizanja što boljih uvjeta.
Na
žalost, to nije baš najbolje ispalo. Kad je počeo sastanak, Iz jedva
da je progovorio nekoliko riječi, i ruku na srce nije baš bio od neke
koristi.
"Ponekad,
kad onako iskreno razmišljam o
sebi, čini
mi se da sam preozbiljan. Dobro, nemojte me pogrešno shvatiti,
kad sam među prijateljima i ljudima koje dobro poznajem često se čuje
moj glasni smijeh, ali na poslu sam prečesto šutljiv i ozbiljan iako
zapravo uopće nisam loše volje."
Ovako
nekako
opisuje Iz sebe - ili bi
vjerojatno opisivao kad bi bio stvarna osoba. To je njegova druga
slika, njegova
mentalna projekcija samog sebe, to je ono kako vidi samog sebe
iz
svojeg subjektivnog kuta gledanja.
Ipak, Iz je
uvjeren da je i takav, mučen povremenim unutarnjim nemirom, dovoljno
ispunjen pozitivnom energijom. On doista želi dio te energije prenijeti
na druge, želi dragim ljudima s kojima je u kontaktu uljepšati dan.
Želi da ga doživljavaju vicmahera, da ga prihvate
kao važnog pripadnika njihovog malog društva - a kad bi ga počeli tako
prihvaćati, poraslo bi mu i
samopouzdanje!
Kako bi mu s vremenom samopouzdanje raslo,
bio bi opet
sve otvoreniji, pa bi ga ljudi još više prihvaćali... Pravi mali
uzročno-posljedični krug!
Ali zašto mu to ne
uspijeva? Većina ljudi s kojima kontaktira tijekom dana izgleda nekako
rezervirano. Na zabavama se
društvo ne okuplja oko njega. Čini se kao da je između njega i ljudi
koji ga okružuju zid koji ne dozvoljava pozitivnoj energiji koju Iz
šalje da se proširi po cijelom svijetu.
Naš havajski
prijatelj nije
usamljen u svojim razmišljanjima. Svi mi ponekad ne razumijemo zašto
nas okolina pogrešno doživljava. Naravno da ne razumijemo: jer
mi gledamo sebe subjektivno, sa svoje pozicije. Ne
vidimo
stvarnog (pravog) sebe.
A kakvi smo u stvari, govori nam naše
treće unutarnje lice: kakvi stvarno jesmo.
