Tjeskoba
i različiti strahovi znak su anksioznih poremećaja. Strah i tjeskoba
oduvijek su postojali i oni su važan dio ljudskog postojanja.
Normalni
strahovi i tjeskobe pomažu nam da izbjegnemo neugodne i opasne
situacije i stoga imaju "signalnu" odnosno "alarmnu" ili pak
"adaptivnu" (prilagodbenu) funkciju.
Strah je uvijek
vezan za
neki određeni objekt i situaciju, a anksioznost je neodređeni
emocionalni doživljaj. U anksioznosti je ono što prijeti manje očito,
nejasno, pa govorimo o "lebdećem strahu".
Kada
strahovi i tjeskobe
počinju dominirati i upravljati nečijim životom, kada ometaju
obiteljski, društveni i poslovni život, tada govorimo o anksioznim poremećajima.
SIMPTOMI
Psihološki
simptomi anksioznosti su pretjerana plašljivost i strepnja, osjećaj
unutrašnje napetosti ili nemira, oslabljena koncentracija,
razdražljivost, pojačana osjetljivost na buku, smetnje spavanja (teško
padanje u san, često buđenje tijekom noći, ružni snovi), oslabljena
memorija, često zbog oslabljene pažnje i koncentracije.
Tjelesni
simptomi anksioznosti su lupanje ili preskakanje srca, osjećaj
nedostatka zraka ili otežanog disanja, osjećaj stegnutosti u prsima,
suhoća usta, poteškoće pri gutanju, nelagoda u trbuhu, nadutost,
učestalo mokrenje, oslabljena seksualna želja, šum u ušima, osjećaj
ošamućenosti, trnci u nogama i rukama, drhtanje ruku.
Simptomi
anksioznosti pojavljuju se u skupini poremećaja koje nazivamo
anksioznim poremećajima, među koje spadaju i generalizirani anksiozni
poremećaj, panični poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i drugi.
Glavno
je obilježje generaliziranog anksioznog poremećaja pretjerana
anksioznost (tjeskoba) i zabrinutost (strahovanja, bojažljiva
iščekivanja) u vezi s raznim događajima i aktivnostima, a koji se
javljaju u većini dana tijekom najmanje 6 mjeseci. Osobe teško mogu
kontrolirati
zabrinutost.
Uz anksioznost i brigu javlja se i
nemir, brzo umaranje, otežano koncentriranje, razdražljivost, napetost
u mišićima, poremećeno spavanje. Intenzitet, trajanje, učestalost
anksioznosti i zabrinutosti pretjerani su obzirom na aktualnu situaciju.
Odrasle
osobe s ovim poremećajem često brinu o svakodnevnom životu, o
odgovornostima na radnom mjestu, financijama, zdravlju obitelji,
nesrećama koje se mogu dogoditi djeci. Neodređeni strah potpuno
preplavljuje oboljele i čini ih potpuno paraliziranim, bespomoćnim i
nesigurnim.
LIJEČENJE
Anksiozni poremećaji općenito, pa tako i generalizirani anksiozni poremećaj
najbolje se liječe kombinacijom medikamenata i psihoterapije. Najčešće
se primjenjuju lijekovi (antidepresivi) iz skupine inhibitora ponovne
pohrane serotonina (fluoksetin - Prozac, paroksetin - Seroxat,
sertralin - Zoloft......) i u pocetku liječenja benzodijazepini
(Normabel, Xanax....).
