Doktorica
psihologije Sonja Lyubomirsky sa Sveučilišta California sjeća se
razdoblja od prije par godina. Probleme s vidom osjećala je od 12.
godine, ali se stanje s vremenom toliko pogoršalo da je postala je
gotovo slijepa - sve do složene operacije kojoj joj vraćen vid.
"Bila
sam van sebe od sreće. Sve je to bilo čudesno" - prisjeća se dr
Lyubomirsky.
Ali već tjedan dana kasnije,
Lyubomirsky je otkrila da svoj novo-poklonjeni vid uzima zdravo za
gotovo, a oduševljenje je splasnulo.
Njezino
iskustvo ilustrira ljudsku sposobnost da se brzo prilagodi i pozitivnim
i negativnim promjenama. Ta karakteristika tjera ljude da neprestano
traže nove poticaje da bi se nastavili osjećati sretnima: stoga je vrlo
teško postići stanje "stalne sreće".
Vrlo teško; ali možda ne i nemoguće?
Rezultati istraživanja dr Lyubomirsky pokazuju da je to ipak moguće
postići, koristeći sljedeće metode: povremeno zastati i pregledati što
smo već postigli; činiti dobra djela; i na kraju, uvijek svaku
situaciju sagledati s pozitivnog aspekta.
"Ako
doista želimo biti sretni, tada moramo učiniti sve da shvatimo kako
ćemo ostvariti taj cilj" - kaže dr Lyubomirsky.
Osjećaj
zahvalnosti
U članku objavljenom
2005.
(Review of General Psychology (Vol. 9, No. 2, pages 111–131), dr
Lyubomirsky opisuje pokus proveden nad grupom studenata. Sudionici
pokusa trebali su odgovoriti na pitanja o tome koliko se osjećaju
sretno, zajedno s pitanjem o tome koliku zahvalnost osjećaju zbog
dobrih stvari koje su im se dogodile u životu. Istraživanje je
nastavljeno sljedećih šest tjedana, tijekom kojih su studenti morali
jednom ili tri puta tjedno napisati pet stvari za koje su posebno
zahvalni.
Znanstvenici su utvrdili da su studenti
koji su se dobrih stvari prisjećali jednom tjedno bili više ispunjeni osjećajem
sreće i zahvalnosti nego prije početka testa.
"Teško
je osjećati zavist, pohlepu ili gorčinu u trenutku dok razmišljate o
stvarima na kojima ste zahvalni" - objašnjava dr Lyubomirsky.
Međutim,
osjećaj sreće ipak se tijekom vremena smanjio u obje grupe (dakle i kod
onih koji su se morali izjašnjavati tri puta tjedno). Jedan od mogućih
razloga je i to što se istraživanje provodilo u vrijeme ispitnih rokova.
Dobra djela
U drugoj studiji opisanoj u istom članku, dr
Lyubomirsky i kolege naložili su ispitanicima da svaki tjedan naprave
pet "dobrih djela" tijekom šest tjedana. Jedna od grupa morala je svih
pet dobročinstava napraviti u jednom danu, druga tijekom tjedna, a
treća je grupa bila kontrolna (ti nisu morali raditi ništa). Istraživači su izmjerili osjećaj sreće
svih sudionika na početku testa i nakon šest tjedana.
Utvrdili
su da je osjećaj sreće kod onih studenata koji su pet dobrih djela
morali provesti u jednom danu izrazito porastao, za razliku od druge
dvije grupe.
Jedno od mogućih
objašnjenja je da dobra djela napravljena kroz tjedan nisu ostavila
takav utisak na sudionike testa, pogotovo što se obično radilo o sitnim
stvarima kao npr. odvesti prijatelja na aerodrom - efekt tih sitnica
izgubio se tijekom tjedna. Stoga se osjećaj sreće nije razlikovao od grupe koja nije morala
učiniti ništa.
"Ljubaznost može pokrenuti cijelu
lavinu
pozitivnih socijalnih posljedica" - kaže dr Lyubomirsky - "pomaganje
drugima čini da vas ti ljudi zavole, cijene vas i da vam izraze
zahvalnost".
Čarobni ključ za
sreću? Ne baš, ali ima nešto u tome...
Dr
Lyubomirsky i njezin suradnik sa Sveučilišta Missouri dr Ken Sheldon
trenutno provode neka dugotrajna istraživanja čiji je cilj ispitati
mogućnosti i načine za postizanje osjećaja sreće kroz duži vremenski
period. Ovo istraživanje nastavak je prijašnjih i pokušat će dokazati
da dobročinstva ili razmišljanje o zahvalnosti na svemu postignutom
mogu učiniti ljude sretnijima kroz duže vrijeme, jednako kao što je to
dokazano i za kraća razdoblja.
Kroz ovaj pokus pokušat će provjeriti i da li se iste tehnike mogu koristiti za borbu protiv depresije.
Međutim,
već sada je jasno da će dugoročni uspjeh polučiti jednak rezultat samo
kod ljudi koji su doista motivirani za to, odnosno iskreno se žele
osjećati bolje.
"Nije lako slijediti ove savjete" - kaže dr
Lyubomirsky - "Jasno je da će postupke za postizanje dugotrajne sreće
provoditi samo osobe koje osjećaju postojanu želju i spremnost da se
pridržavaju opisanih metoda."
