Depresija
je stara koliko i čovječanstvo. Ubraja se ne samo u najranije opisane
bolesti u povijesti medicine, nego i u najčešće psihičke poremećaje
današnjice. Riječ "depresija" podrijetlom je iz latinskoga jezika -
latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti,
pritisnuti, udubiti ili potlačiti.
Trenutno je
depresija za žene
zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na
četvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije
depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni
problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj
jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba
što se prati od 1910. g. nadalje.
Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom
u životu oboljeti od depresije. Može se javiti od dječje do starije
dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje
duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čovjeka
najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti.
Depresija
je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga
ili je ona nesrazmjerna uzroku, ako ne prestaje ili se
ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom
riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije
neraspoloženje, nije obična tuga, nego depresija.
Depresija
je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti. Ona
zahtijeva liječenje jer utječe na cjelokupni život bolesnika, a ako se
ne liječi, sve se više pogoršava. Zbog neupućenosti depresiju često ne
prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina,
čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, obiteljske, profesionalne
i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću.
Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Stoga
depresija zahtijeva ozbiljan pristup, čim ranije prepoznavanje i
adekvatno liječenje da bi se izbjegle moguće pogubne posljedice.
Zablude oko
depresije
Depresija će brzo proći sama od sebe, pa
liječenje i nije potrebno.
Depresija je nešto što napada samo slabe i
bespomoćne.
Promjenom okoline, proći će i depresija
(naprotiv: depresija je kao kovčeg, putuje zajedno s njegovim
vlasnikom!).
Depresivan čovjek
najbolje zna kako mu je (djelomice točno!) pa se sam može i izliječiti
(pogrešno!)
Simptomi depresije
Depresija je bolest, jednako kao i povišeni
krvni tlak ili šećerna bolest. Bolesnici kao i kod bilo koje druge
kronične bolesti, moraju naučiti kako je prepoznati i nositi se s njom
tijekom života. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni.
Izrecite kako se osjećate! Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama.
Ako liječnik ne upozna Vaše smetnje, tegobe i simptome, teško mu je
postaviti ispravnu dijagnozu. Postoje učinkoviti načini za liječenje
depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje. Ali ako se
depresija ne liječi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
Depresija
je bolest koja uzrokuje smetnje u osjećajnoj, ali i tjelesnoj sferi
pojedinca. Većina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje.
Stresni događaji poput smrti u obitelji ili financijskih problema mogu
biti povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjećaju depresivnima bez
ikakvog jasnog razloga. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se
osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od
dva tjedna
ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
Depresivni
bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni.
Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom,
gubitkom životne radosti (ahedonijom), ali i u nekim slučajevima
pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija
može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem
sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću,
iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću.
Depresivno
raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i
svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu
osjećati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o
smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.
Liječenje
depresije
Prvi korak pri liječenju znači
donošenje odluke gdje će se liječenje provoditi, da li ambulantno ili u
bolnici. Liječenje se može provoditi lijekovima, psihoterapijom,
psihoedukacijom i metodama samopomoći.
Osnovu u
liječenju ovih poremećaja predstavljaju lijekovi - antidepresivi, iako
ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija
farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. Depresivne se epizode mogu
liječiti u velikom broju u gotovo 70-80% slučajeva.
Bolesnika već na samom početku liječenja
treba obavijestiti o tome da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao
rezultat međudjelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika
te da će se u liječenju koristiti i lijekovi i različite psihološke
metode liječenja. Također je neobično važno upozoriti bolesnika da to
nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne
djeluju poput onih koji se uzimaju kod glavobolje.
Djelovanje
lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom
("zakašnjenjem") od dva, tri,
četiri, a ponekad i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da
izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran
već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo
povoljno djelovanje. Također mu treba objasniti da lijekovi izazivaju
određene nuspojave koje baš nisu uvijek ugodne. Međutim, one ukazuju na
to da je lijek prisutan u organizmu i da tamo djeluje i da će uskoro
započeti ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. S obzirom da
nam je poznato u većini slučajeva kojim se redoslijedom javljaju
poboljšanja, to treba prenijeti bolesniku. Treba mu reći da će se
nažalost njegovo potišteno raspoloženje popraviti zadnje, ali da će
zato poboljšanje apetita i sna predstavljati rane znakove njegovog
nastupajućeg oporavka.
Što se prije počne s
liječenjem, bolji su izgledi za izlječenje. Kako napreduje liječenje,
bolesnik treba obavještavati svog liječnika o tome kako se osjeća i
surađivati u liječenju. To konkretno znači: pri uzimanju lijekova točno
slijediti upute liječnika; napomenuti liječniku svaku neželjenu
reakciju na lijek, kako bi se možda mogla promijeniti terapija;
bolesnik koji nije zadovoljan tijekom liječenja treba o tome
razgovarati s liječnikom, možda će pomoći promjena lijeka ili
psihoterapija; odmah se javite liječniku ako se pojave misli o smrti i
želja za samoubojstvom.
TEST: Jeste li u
depresiji?
Kao
priručno
pomagalo donosimo Beckov indikator depresije (prema knjizi dr. Samuela
Pfeifera ''Bodriti slabe'').
Radi se zapravo o
nizu od 21 pitanja s
ponuđenim odgovorima; cilj je da između ponuđenih odaberete upravo onaj
odgovor koji se može najbolje povezati s vama.
Prije
ispunjavanja
moramo vas ipak upozoriti da ovaj test nije ni svemoćan niti
nepogrešiv.
Jeste li ili niste u depresiji može
procijeniti samo
liječnik - kvalificirani stručnjak, na osnovu razgovora i boljeg upoznavanja s
vama.
