Kad
dobar bračni savjetnik radi sa "zaraćenim" parovima, mora se povoditi
za onom starom kineskom poslovicom koja kaže da je doduše lijepo dati
gladnome ribu i nahraniti ga, ali je puno bolje naučiti ga kako da
ubuduće sam lovi – pa neće više nikada biti gladan.
Prevedeno
na našu temu, to znači da bračni savjetnici nastoje ljude podučiti kako
da ubuduće rješavaju probleme sami, čak i ako oni
nisu pored
njih.
Jedna od najvažnijih lekcija je svakako ona u
kojoj ljudi uče da umjesto svađe odaberu dijalog.
Svađe iz kamenog doba
Problem
je s tim svađanjem što je ono tako prirodno, tako lagano: svađati se
učimo još od najranije dječje dobi!
Kad nas je
prijatelj u igri pogodio kamenom, ili nam je prijateljica raščupala
najdražu lutku, nismo im predložili da razumno raspravimo o tome što su
i zašto napravili, nego smo se bijesno bacili na njih ne bi li se što
prije osvetili.
Jednak obrazac slijedimo i kao
odrasli ljudi. Puštamo emocije da upravljaju nama, ne zaustavljamo
bijes onda kad osjetimo da nas obuzima i penje se kroz tijelo tamo
negdje do samog tjemena. U crtanim filmovima to je trenutak kad Tomu
ili Jerryju para izleti iz ušiju. Ali u stvarnom svijetu takav
sigurnosni ventil ne postoji, pa onda pritisak koji u nama raste do
neizdrživosti oslobađamo kroz jedini dostupan mehanizam – kroz bezumnu
svađu, glasno vikanje i nervozne geste tijela.
To
nije osobito pametna, ali je zato savršeno prirodna reakcija. Kad
osjetimo da nam od bijesa šumi u ušima, da nam se žare obrazi i da su
nam se počele tresti ruke, naravno da se bezglavo bacamo u borbu
(odnosno u svađu u ovom slučaju).
Problem je u tome
što je takva prirodna reakcija možda bila najbolje rješenje za naše
pretke, tamo negdje u kamenom dobu, ali od tog vremena prošlo je već
dosta godina i stara rješenja više ne vrijede. Vrijeme je da pronađemo
bolje mehanizme rješavanja sukoba.
Smireno, smireno,
smireno
Vratimo
se sad još malo na onog bračnog savjetnika s početka teksta. Rekli smo
da će on pokušati naučiti parove kako da se ne poubijaju za vrijeme
svađa, i kako da probleme rješavaju konstruktivno.
Pristup
koji ja zastupam je sljedeći (već smo o tome govorili u prošlom
nastavku): pustite sve one priče koje govore da se čovjek treba
ispuhati i izbaciti svu ljutnju iz sebe, pa će se onda lijepo smiriti i
razumno nastaviti razgovor.
Upravo naprotiv: u
takvim se slučajevima partneri obično još više posvađaju, odnosno još
više udaljavaju!
Rasprave između partnera mogu biti
i dobre, ali samo ako vode k nekom rješenju – i ako uz to ne prouzroče
nove probleme. A upravo to se događa ljudima koji ne vode računa o
svojim riječima, i umjesto toga samo izbacuju uvrede.
Ponavljam
vam zato: naučite se, natjerajte se da stanete onda kad osjetite da
više ne možete upravljati svojim riječima, da ne možete kontrolirati
bijes!
Problemi u
braku: riješite ih do kraja!
To
ne znači da trebate zauvijek završiti s raspravom. Kad se smirite, kad
budete u stanju opet razumno razgovarati, pokušajte opet. Nemojte
ostavljati probleme neriješene, i otvorena pitanja bez odgovora.
Ako
doista ne ide, ako nikako ne možete pronaći zajednički jezik i ne
možete se dogovoriti, možda ćete morati potražiti pomoć bračnog
savjetnika. Njegova je uloga da stane između vas i usmjerava vaš
razgovor u pozitivnom, konstruktivnom smislu.
Zapamtite,
sve je bolje od sukoba koji sve više i više raste! Crne kronike su na
žalost pune priča o ljudima koji su svoje svađe dotjerali do razine
nasilja.
Većina takvih nasilnih djela događa se kao
odgovor na uvrede izrečene tijekom svađa – a ne prije njih! Drugim
riječima, to znači da ti ljudi raspravom ne samo da nisu uspjeli
riješiti ništa, nego su čak tijekom svađe dodatno i duboko povrijedili
jedan drugog!
Nemojte i vi tako... Stanite i smirite
se. A nakon nekog vremena, pokušajte opet.
