Sad
kad smo riješili tko se svađa jednom godišnje, a tko pet puta dnevno,
da vidimo što bi još bračni savjetnik mogao reći na temu svađa.
Zadaća
bračnog savjetnika nije da vas posvađa ili ne daj Bože natjera da se
pred njim pomlatite da bi vidio tko je jači. Ali ipak, tu i tamo, može
vas pitati koliko često i kako se svađate – odnosno
pitati vas da mu
ukratko prepričate neku od svojih prepirki.
Kako se
svađamo? –
pitat ćete – pa kakvo je to pitanje! Zar se ne svađaju svi ljudi isto,
jednakim žarom i gotovo na dlaku istim riječima?
E, baš u tom grmu leži
zec! Jer neki se
parovi svađaju da se ubuduće više ne bi morali svađati,
a drugi kao da
im život ovisi o tome koliko će povrijediti partnera.
Svađanje i mržnja u braku
Teoretski savjet za
sve parove
koji se svađaju je – nemojte pretjerati, nemojte izgubiti
(samo)kontrolu i budite konstruktivni kad na vas dođe red da govorite
(odnosno kad protivnik zastane da uzme zraka). I da, još nešto:
najbolje je da se uopće ne svađate.
Ali na žalost,
ovakvi savjeti vrijede samo u teoriji.
Vratimo
se zato u realnost. Svi ti savjeti lijepo zvuče, ali kako se
kontrolirati i kako ne poludjeti onda kad nam on ili ona (naši najdraži
i najmiliji - ljubavi našeg života – ili kako ih već zovemo kad smo
dobre volje), kako se dakle suzdržati i smiriti bijes onda kad nam on
ili ona predbace nešto za što nismo krivi, ili smo krivi samo malo?
Kako se suzdržati kad on ili ona ne žele čuti naše argumente, iako smo
mi sto posto uvjereni da smo u pravu?
Na
žalost, to
doista nije lako. Što sad vrijede savjeti u stilu "prije nego
progovoriš, izbroji u sebi do sto" kad u srdžbi ne bi znali brojati
niti do dva? Uostalom, zašutjeti svaki puta kad nam tlak skoči na 200
može nas dovesti samo do bolnice (sa srčanim udarom ili čirom na
želucu) ili do umobolnice (u bijeloj košulji).
Kad
nas partner povrijedi nekom svojom primjedbom, prva nam je reakcija da
mu što prije vratimo i osvetimo se za nanesenu uvredu. U tim trenucima
teško je ili nemoguće zadržati hladnu glavu. Tlak poleti u nebo, krv
juri žilama, a broj otkucaja srca se diže na više od 100 u minuti.
Adrenalin, koji nam je priroda podarila kao obrambeni mehanizam koji
naše tijelo stavlja u stanje pripravnosti ako se pojavi kakva opasnost,
sada munjevito juri i struji žilama, alarmira mišiće i isključuje sve
nepotrebne funkcije organizma (na primjer razmišljanje). Najkraće
rečeno: u ovakvom stanju mi više nismo sposobni slušati što nam partner
govori, jer nas je bijes paralizirao.
Riječi koje
dolaze iz nečijih tuđih usta
U tim trenucima
definitivno bi bilo bolje da ništa ne govorimo, jer ionako ne možemo
racionalno razmišljati – ali tko bi sad zaustavio jezik kojim se onda
služimo kao mačem? Evo što govori jedan par koji se obratio bračnom
savjetniku za pomoć, nakon što su shvatili da će im (pre)burne i
okrutne svađe uništiti brak:
"Ono što nas je
sedam godina braka i zajedničkog života naučilo je kako da povrijedimo
jedan drugog, kako da ubodemo duboko i precizno. Nema sumnje da smo
naučili točno gdje i kako povrijediti ovog drugog, i svaki puta kad
pokušamo reći nešto, završimo izbacujući uvrede i nanoseći bol. Nakon
nekog vremena postalo je to toliko neizdrživo da smo jednostavno
prestali razgovarati."
Jedna stara izreka kaže da
iskreno voljeti nekog znači "da nikad ne moraš reći oprosti". Ovo dvoje
ljudi ne može niti doći u priliku da se ispriča za grube riječi, jer ne
razgovaraju! Da su barem jednom rekli "shvaćam te", ili "daj da to već
jednom riješimo i da budemo sretni"... Ali nisu, i danas su toliko
daleko da više gotovo uopće ne komuniciraju – razdvojeni bezbrojnim
bolnim svađama i čvrsto ukopani u rovove svojih argumenata.
Hlađenje,
hlađenje
Savjet koji ću vam
zato uvijek dati vrlo je
jednostavan: ne ulijećite u svađu po svaku cijenu, i ne
nastavljajte ju
u nedogled.
Znam da se to možda ne poklapa
s
mišljenjem nekih bračnih savjetnika. Možda se to ne poklapa čak ni s
vašim temperamentom: neki ljudi jednostavno ne mogu napraviti pauzu u
sred rasprave, nestrpljivo gore od želje da ju nastave i sve sporne
stvari istjeraju do kraja.
Ali jednako tako znam da
na svijetu postoji vrlo malen broj parova koji uspijevaju raspravu
voditi glatko i smireno, i koji se možda u jednom trenutku počnu žustro
svađati ali se začas ohlade i onda nastave smireni dijalog.
Znate
li koja je razlika između svađe i dijaloga? Rezultat, odnosno ono što
njima postignemo.
Dijalog ne mora značiti da će sve
izrečene riječi biti ugodne, i da neće biti međusobnog predbacivanja –
ali dijalog, za razliku od bezumne svađe, podrazumijeva da oba partnera
i dalje imaju kontrolu nad svojim emocijama i naročito nad riječima.
Dijalog
je konstruktivan, i njegovi sudionici dobro znaju od kuda su krenuli i
kamo moraju stići. Drugim riječima, oni znaju da je doduše došlo do
nesuglasica ali imaju i dalje dovoljno samokontrole da se ne
koncentriraju na bacanje uvreda, nego na traženje rješenja koje će biti
dovoljno dobro za obje strane. Čak i ako ne znaju na samom početku radi
čega su se zapravo posvađali, koji je dublji uzrok, otkrit će to kroz
dijalog.
Kroz nekontroliranu svađu nećete riješiti
ništa. Dobacit ćete jedno drugom bezbrojne uvrede, povrijedit ćete
osjećaje svojeg partnera – ali rješenju se nećete približiti ni za
milimetar.
