Ne zaslužujem da mi se
to dogodi! – vjerujem da ne postoji osoba kojoj ovakva misao nije
prošla kroz glavu. Ljutnja u procesu razvoda izravna je posljedica
frustracije zbog nemogućnosti utjecanja na postupke druge strane.
Naravno, upitno je da li netko (i pod kojim uvjetima) zaista
"zaslužuje" razvod. Sigurno je da postoje osobe koje su svojim
ponašanjem praktično natjerale partnera da pobjegne od njih – i jednako
je sigurno da te osobe to nikada neće sebi priznati.
S druge strane, lako je moguće da zaista "niste zaslužili" ovakav
rasplet događaja. Ljutite se ako morate, izbacite bijes iz sebe, a onda
se ipak nastojte smiriti. Ponajprije zbog sebe samih! Jer, kad realno
sagledate situaciju, shvatit ćete da ljutnjom ionako najviše izjedate
sami sebe.
Stara je istina da se stvari u životu ne odvijaju uvijek onako kako mi
smatramo da bi bilo pravedno. Barem ne u kratkom roku! A kako vrijeme
prolazi, sve ipak sjedne na svoje mjesto... Nazovite to nekom
univerzalnom pravdom, božjom rukom ili kako god želite – ali je tako!
Strah
U trenutku dok gubimo
osobu koju smo godinama smatrali sigurnim životnim suputnikom, javlja
se još jedan strah: hoću li ikad više pronaći nekoga takvog? Hoću li
ponovo naći srodnu dušu, ili ću ostarjeti u samoći?
Strah od gubitka normalna je emocija, tim jača što smo više vezani uz
neku osobu. Naposljetku, nakon niza zajedničkih godina, razvija se i
određena navika, pa se tako po inerciji priviknemo na partnerove vrline
i mane.
Odgovor na ovo pitanje uvijek je isti: svakoga od nas negdje čeka netko
poseban! Između tisuća i tisuća samaca (da, više ih je nego što sami
vjerujete!), malo je vjerojatno da nećete pronaći baš nikoga. Jedini je
uvjet da ga zaista i potražite – jer dok sjedite pred televizorom u
svojoj dnevnoj sobi, to se neće dogoditi.
Depresija
U moru strahova i
negativnih misli, izmučeni osjećajima krivnje i straha, dio ljudi
upadne u depresiju. Ranije smo već pisali o depresiji povezanoj s razvodom.
Depresije mogu varirati u stupnju, od blagih do teških, pri čemu svaki
pojedini slučaj zahtijeva individualni pristup i put prema oporavku.
Najbolji savjet koji vam možemo dati je – bez srama potražite stručnu
pomoć kad vam postane teško! Podrška prijatelja će svakako biti od
pomoći, ali psihijatar ili psiholog znat će najbolje što, kako i kada
reći da vas izvuku iz najvećih kriza.
Krivnja i sram
Naše je društvo
konzervativno i razvedene ljude obilježava (etiketira) raznim
"naljepnicama". O ovoj ćemo temi opširnije pisati u jednom od sljedećih
nastavaka serijala!
Prihvaćanje
Prihvaćanje realnosti posljednja je faza kroz koju prolaze razvedeni:
"U redu, to je to – razvod je ovdje i treba nastaviti sa životom".
Svako od nas do te faze morat će doći slijedeći svoj univerzalni put.
Neki će stići lakše, a neki teže; nekima će trebati pokoji mjesec, a
nekima i godina ili dvije. Ali važno je ne posustati! Ne potiskujte
emocije, ali im ne dozvolite ni da vas nadvladaju... Pa ako i izgubite
kontrolu u jednom trenutku, borite se da ju opet uspostavite u
sljedećem.
Mi smo kroz ovaj široki spektar osjećaja proletjeli u jednom kratkom
tekstu, ali u stvarnosti će za to, naravno, trebati puno više vremena.
Kada bi barem postojao neki tajni recept kojim bi se mogla ubrzati ili
preskočiti bilo koja od nabrojanih faza... Ali kako to u životu obično
biva, nema čarobnog instant rješenja.
Razvod je
izrazito stresan događaj
Razvod je, uz smrt voljene osobe, najstresniji događaj kroz koji ljudi
mogu proći tijekom života. Za nošenje sa svim njegovim aspektima trebat
će vam svi živci i sva snaga koju nosite u sebi.
Ali i razvod treba prihvatiti realno, a ne mu davati značenje koje on
realno nema. Samo je jedna prava definicija razvoda: to je tek kraj
jednog
braka. Ali razvod nije, i nikada ne smije biti shvaćen, kao kraj
života
i kraj sretnih dana. Razvod možda označava završetak jedne
stranice u
knjizi života, ali ona u sebi sakriva još mnoge priče!
I kako to već biva u životu, neke će od tih priča biti lijepe, a neke
ružne... Ali bilo bi šteta knjigu zatvoriti tek tako, i ne saznati što
se još
krije u njoj!
