Formalna procedura
razvoda zapravo opisuje tek ono što se događa na površini, u onom
segmentu naše pojavnosti koji je jasno vidljiv i svima dostupan. Ali
što se za to vrijeme događa unutra – dakle u nama, u dubini naših
emocija – dio je koji znaju samo osobe koje zaista prolaze kroz razvod.
Jer ako se i kada nađete u takvoj situaciji, više – manje ste
prepušteni sami sebi. Svi strahovi koji vas muče, nade koje gotovo
potajno gajite, sve krize kroz koje budete prolazili tražeći novo
mjesto i novu ulogu u socijalnom okruženju na koje ste osuđeni – sve su
to problemi s kojima ćete se sami boriti. Taj teret nitko ne može
ponijeti umjesto vas.
Svaki razvod je priča za sebe
Na početku treba odmah
reći da spektar emocija kroz koji svatko od nas prolazi ovise o velikom
broju faktora. Što ćemo i kako osjećati ovisit će o našoj sposobnosti
za prilagodbu, o tome jesmo li već ranije raskrstili s osjećajima prema
bivšem partneru, o kvaliteti braka iz kojeg izlazimo, o razlozima koji
su doveli do toga da brak uopće propadne...
Naravno, ovisit će i o tome tko je pokrenuo postupak razvoda: takav
partner obično se (makar na podsvjesnoj razini) identificira kao
"snažnija strana" jer je on taj koji ostavlja, odnosno ima mogućnost
donošenja odluke i kao takav vodi igru. Drugi se pak partner mora
dodatno boriti s osjećajem da je "slabiji", odnosno da je ostavljen i
da može malo toga učiniti da bi promijenio tijek događanja.
Ali čak se i ova početna razlika (koja nikako ne smije biti shvaćena
kao pravilo, jer varira od osobe do osobe) brzo gubi i oba partnera s
vremenom prolaze kroz vrlo sličnu oluju osjećaja..
Šok i poricanje
realnosti
Na početku suočavanja
s razvodom obično se javljaju šok i odbijanje suočavanja sa stvarnom
situacijoma, a način razmišljanja privremeno napušta ranije obrasce.
Tako će npr. osoba koja je osjećala da ju partner guši ispočetka
uživati u osjećaju slobode koju iznenada dobiva, pa će izlaziti više
nego ikada ranije, zabavljati se s novim partnerima i uživati u
usputnim vezama. Naravno, brzo će joj dosaditi takva "sloboda"...
S druge će strane osoba koja ne želi razvod vjerojatno uvjeravati sebe
da je sve ovo samo prolazan hir i da će se stvari brzo vratiti na
staro. "Ovo i nije pravi razvod nego tek mala kriza" – stalna je mantra
koju ponavljaju jer se ne žele suočiti s činjenicama.
Obećanja i
podmićivanje
Paralelno s jačanjem
svijesti o promjenama koje se ipak neminovno spremaju, partner koji se
bori protiv razvoda vjerojatno će nastojati na neki način smiriti
supružnika i promijeniti njegovu odluku.
"Ako ostaneš, bit ću bolji/bolja", "sve će se promijeniti nabolje", "od
sad ću ti ispunjavati sve želje" – riječi su kojima nastoje privoljeti
onog drugog da odustane od razvoda.
Ovakva taktika ponekad uspije, a ponekad i ne – ali usuđujem se reći da
to ionako nije najvažnije pitanje. Jer, ruku na srce, zar zaista
vjerujete da ćete biti sretni u braku za kojeg ste obećali stvari koje
vam ne odgovaraju, i koje uopće ne želite raditi? I zar zaista
vjerujete da će takva pogodba, sklopljena pod pritiskom i izrazito
nepravedna prema jednom od partnera, dugo vrijediti?
Ako u vašem braku zaista postoje problemi koji će vas ili vašeg supruga
/ suprugu natjerati u toliki očaj da odlučite sve poslati k vragu,
razumije se da ih treba rješavati. Ali i tada treba zaista realno
procijeniti može li se postići kompromis koji će zadovoljiti i jednu i
drugu stranu - nikakvo rješenje postignuto ucjenom neće biti dugog
vijeka.
