Nedavno objavljena
vijest o razvodu talijanskog premijera Silvia Berlusconija nije
iznenadila nikog: naime, ovaj živahni političar (za koji će dan
navršiti 73 godine) otprije je javnosti poznat po brojnim ljubavnim
avanturama i aferama, unatoč činjenici da je (bio) oženjen i da ga je
supruga pratila na službenim putovanjima po cijelom svijetu.
Otvoreni
brak
Iako Berlusconijeve nepodopštine nisu
dakle novoga vijeka, čini se da su tek u posljednje vrijeme do kraja
izludile njegovu ženu, Veronicu Lario. Javno slikanje s mladim
ljubavnicama i otvoreno hvalisanje ljubavnim uspjesima postalo je
preveliko poniženje za Veronicu, pa je odlučila prekinuti cijelu farsu
i spakirati kofere.
Jutarnji list tim povodom piše o
otvorenom braku: "Partneri u otvorenom braku prijevaru ne
doživljavaju kao prijevaru, to je naprosto način života. Smatraju da
jedna osoba ne može istovremeno biti dobar otac, vrstan poduzetnik,
divan prijatelj i vrhunski ljubavnik. Stoga to dobivaju od različitih
izvanbračnih partnera, a u tome su, dakako, ravnopravni i muškarac i
žena. Neki čak spavaju u odvojenim sobama, a dijele strast
samo prema ekonomskom rastu obitelji i djeci. Seksualne užitke, pak,
potražit će u izvanbračnoj postelji i to onda nazivaju seksualnom,
profesionalnom, emotivnom i intelektualnom slobodom. Monogamija je za
njih usiljena bajka."
Brak iza
zatvorenih vrata
Otvoreni brak nije izum našeg doba.
Mnoštvo je primjera kroz povijest gdje su kraljevi, plemići, pa i
obični pučani živjeli u braku s jednom ženom, a potajno ili čak
otvoreno odlazili na malu porciju ljubavi k drugoj.
Naravno,
ako je toga bilo s jedne, bilo je zasigurno i s druge strane: teško je
povjerovati da se ni jedna žena nije osladila ovakvim dogovorom, ako ga
je već uspjela postići s partnerom s kojim je "zaglavila" u neželjenom
braku. Naravno, o tome se nije javno govorilo, pa su tako mnoge ljudske
priče (i sretne i nesretne) nestale u zaboravu.
Zaista
ne znam koliko su danas otvoreni brakovi česti, ali vjerujem da ih ima
više nego što bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled. Pogledajte oko
sebe i sigurno ćete se prisjetiti barem jednog bračnog para koji su
ostali zajedno samo "zbog djece", "da ne dijele stan" i iz sličnih
razloga. U takvome braku – naravno – nema više ljubavi, nema emocija ni
iluzija. Ipak, dogovor često funkcionira i traje godinama.
Može li takav brak
uspjeti?
Tko voli – nek' izvoli, kaže stara naša
poslovica. I takvo razmišljanje treba poštovati: ako se dvoje ljudi
zaista uspije dogovoriti da će prihvatiti pravila otvorenog braka,
nitko sa strane nema im pravo govoriti o moralnosti ili nemoralnosti,
neobičnosti ili nekakvoj neprihvatljivosti takvog dogovora.
Ostaje
tek činjenica da je dogovor baziran na interesu – a otvoreni brak je
jedan od takvih – ipak ponešto labilniji od veze koju drže na životu
emocije. Također je problem ako jedan od partnera baš i nije sretan
dogovorom, nego živi u nadi da će se kad-tad sve vratiti na staro. I
evo odmah problema: i najmanje kršenje ustanovljenih pravila može lako
prebrisati sve postignute dogovore, a tada će se otvoreni brak, baš kao
i onaj monogamni, raspasti u buri emocija, mržnje i želje za osvetom.
