Neravnopravnost u vezi
velik je problem. Kad bismo baš tražili nekakvu analogiju rekli bismo
da takve veze izgledaju kao kuća koju su gradili zaboravljivi majstori,
koji su zabunom sagradili samo polovicu potrebnih temelja.
Pa kad se
jednog dana kuća nakrivi više od onog nesretnog tornja u Pisi, i kad
postane jasno da će se cijela stvar vrlo brzo srušiti u oblaku dima,
onda neće baš biti potrebno zvati ekipu forenzičara da objasne što se
dogodilo.
Vjerujem da je mala doza neravnopravnosti prisutna u svakoj vezi –
uvijek jedan partner voli onog drugog malo više, ili mu je potrebno
više intimnosti, ili dokaza ljubavi. Ali ako ta neravnoteža postane
zaista prevelika, onda je samo pitanje vremena kad će sve propasti –
kad jedan ili drugi partner izgube strpljenje.
Pismo čitateljice
Vlatke
Jednu takvu situaciju
opisala nam je naša čitateljica Vlatka u svojemu pismu:
Upoznala sam
muškarca koji ne živi u
istoj
državi. Komunikacija nam je
svedena na skype, vidimo se jednom mjesečno. Uvijek ja putujem k njemu.
Problem je što on silno inzistira na bliskosti u smislu da jedno
drugome pričamo o bivšim vezama. To je za njega vrhunac bliskosti! Meni
se to ne sviđa jer mislim da to nema smisla. Prošlost je prošlost. I
zar je važno za naš odnos jesam li ja bila sa šest muškaraca ili više
ili manje?
Ja prema njemu osjećam iznimne emocije, u meni je probudio nešto što
nisam do sada osjetila s nikim. Ali s obzirom da ne želim pričati o
prošlosti, izmišljam priče. Idem iz krajnosti u krajnost. Na neki način
ga ili kažnjavam ili testiram da vidim do kada će tupiti o tome! Mogu
vam reći da je on iznimno tvrdoglava osoba, a ni meni ne nedostaje te
osobine...
I dok tako skypamo jer se ne možemo u živo sresti, pričamo samo o tome.
On tvrdi da ne želim biti bliska s njim jer ne želim pričati o onome
što je bilo prije. Mislim da u mojoj prošlosti nema ničega zbog čega
bih se trebala stidjeti, ali mi je svejedno užasno frustrirajuće sa
sadašnjim partnerom pričati o bivšim vezama!
Ponekad se osjećam kao da me ispituje nekakav isljednik koji samo
smišlja načine kako izvući takve priče iz mene. A ja svaki njegov potez
sabotiram i postajem inatljiva, vrijeđam ga svojom šutnjom, i na svaki
način ne želim popustiti.
Ponekad me i ucjenjuje. Kaže da će biti sa mnom jedino pod uvjetom da
iskreno ispričam sve što sam i s kim radila... To je postalo toliko
opsesivno da više uopće ne pričamo o ičem drugom - svaki razgovor ode u
tom smjeru.
Pojma nemam kako našu lijepu i kvalitetnu vezu vratiti u prvobitno
stanje. Nemam snage postaviti se čvršće prema njemu i reći: uzmi me
ovakvu kakva jesam, ili me ne moraš uzeti uopće! Ja imam četrdeset i
sedam godina, a on je desetak godina stariji, pa naravno da imamo
prošlost – ali mene njegova uopće ne zanima!
Znam da je razveden i to mi je dovoljno. Ali sam mi priča o tome kako
je osvajao druge žene, koliko je veza imao i kakve su bile. Naravno da
osjećam ljubomoru kada to prepričava! Ali i ja s osjećam ljubomoru
njegove strane kada ponekad ipak progovorim o nečemu iz prošlosti, pa
se zato trudim da to ne radim. Jedino o čemu bih htjela pričati je
sadašnjost i budućnost, a on samo nastavlja po svojem... Jednostavno ne
znam kako dalje!
Kad neravnoteža
postane... neizdrživa
Na osnovu Vlatkinog
pisma mogli bismo se uhvatiti teme kopanja po partnerovoj prošlosti,
ili čak teme opsesija i kojekakvih fiksacija, ali ovog puta odlučili
smo se pozabaviti samo neravnopravnošću odnosa između nje i njezinog
partnera.
Pa ako vas zanima što smo joj odgovorili, pronađite odgovor ovdje.
