Uh,
ima
li kakvo lakše pitanje? Mislim, svi znamo što je ljubav... u praksi.
Ali - kako ju strpati u okvire znanosti i
definicija?
Simptome ljubavi svi znamo. Znojenje,
vrućina u obrazima, lupanje srca, nemogućnost razumnog razmišljanja,
ludo ponašanje... Sve u svemu, kad se zaljubimo postajemo potpuno
nezainteresirani
za cijeli svijet, za sve osim za tu jednu i jedinu,
najbolju, najljepšu i
najčarobniju osobu u koju smo se zaljubili.
Tako, to
su
vanjski simptomi. Ali ima toga još - unutar nas!
Ljubav i biokemija
I u našem tijelu
javljaju se kemijske promjene koje definitivno mogu potvrditi da nas je
svojom strelicom pogodio mali Kupidon. Čini se da dolaze neka nova
vremena. O ljubavi
nećemo moći pričati bez diplome iz biokemije!
Jedan
od
najvećih autoriteta s ovog područja, dr Helen Fisher sa
Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu, smatra da zaljubljivanje ima tri
faze. Naše tijelo, baš kao i um, prolazi kroz različite promjene u
svakoj od tih faza.
1. Faza: Požuda
Požudom
upravljaju seksualni hormoni,
testosteron i estrogen.
Iako je testosteron poznat
kao "muški" hormon,
proizvodi ga i žensko tijelo i glavni je "krivac" za seksualnu želju i
muškaraca i žena.
Još smo daleko od nježnosti: ovi
nas hormoni tjeraju
da pronađemo bilo kakvog seksualnog partnera.
2. Faza: Privlačenje (Zaljubljivanje)
U ovoj
fazi se doista događa ljubav. Kada se zaljubimo, ne možemo više
razmišljati o ničem drugom. Ne mislim tu na rješavanje složenih
matematičkih problema ili razmišljanje o progresivnom uništavanju
ozonskog omotača; kad smo zaljubljeni, zaboravljamo čak i na neke
osnovne biološke potrebe, gubimo apetit, teško zaspimo i nemirno
spavamo.
Ma kome je uopće potreban san kad bi
htjeli maštati o svojoj
ljubavi?
U ovoj fazi značajnu
ulogu igra
grupa neurotransmitera:
-
dopamin
- hormon euforije; isti onaj kojeg potencira uzimanje kokaina ili
nikotina. Neka novija istraživanja utvrdila su izravnu vezu između
razine dopamina u tijelu i mogućnosti zaljubljivanja. Osobe s višom
razinom ovog hormona zaljubljive su naravi!
-
noradrenalin (u američkoj literaturi se koristi izraz norepinefrin) -
hormon stresa, koji uzrokuje znojenje i ubrzani rad srca.
-
serotonin - kad je u ravnoteži daje osjećaj zadovoljstva i mentalne
opuštenosti. Previše ili premalo serotonina dovodi do abnormalnih
mentalnih stanja, poput depresije kad serotonina fali ili euforije kod
viška. Izgleda da smo našli krivca za ludo ponašanje zaljubljenih duša!
Znanost
na stranu, jasno je da je ovo faza zaljubljenosti.
To još
nije "prava" ljubav, odnosno nije trajno stanje u kojemu
možemo voljeti nekog, a ipak funkcionirati potpuno normalno.
Zaljubljenost
je gotovo manična faza: ne funkcioniramo ni na fizičkoj niti
na mentalnoj razini. Ali ipak… Većina će se ljudi složiti da je unatoč
svim manama ovo predivno razdoblje života - dio života kada
je sve moguće, kada je svijet lijep a ptičice cvrkuću sam za
nas.
3.
Faza: Povezanost (Ljubav)
Ako je naša mlada veza preživjela sva
iskušenja početne zaljubljenosti, prijeći će u sljedeću fazu. To je
faza kvalitetnijeg i trajnijeg odnosa, faza ljubavi. Sada možemo
razumno razmišljati, normalno jesti i spavati, pa čak se i
posvetiti poslu (barem oni koji nisu dobili otkaz zbog ludosti počinjenih u fazi zaljubljenosti).
Ljubav
(autorica koristi izraz "povezanost") je dobra podloga za čvršću i
stabilniju vezu: za razliku od nestabilne zaljubljenosti, sada možemo
razmišljati o trajnim vezama ili čak stvaranju i odgajanju djece.
Kad već pričamo o djeci, evo i nastavka! U
ovoj fazi veze glavnu ulogu preuzimaju dva hormona:
-
oksitocin - hormon koji inače potiče izlučivanje mlijeka kod majki.
Oksitocin stvara snažnu vezu između majke i djeteta, ali očito kreira
i sličnu povezanost među ljubavnim partnerima. Zanimljivo je da
se oksitocin u velikoj mjeri izlučuje tijekom orgazama. Čini se da
vrijedi zaključak: što češće parovi vode ljubav, intenzivniji je
osjećaj ljubavi i potreba da se brinu jedan za drugog.
-
vasopresin - utjecaj ovog hormona na ljudsko ponašanje još nije
ispitan, ali je provjereno kako utječe na neke životinje (konkretno
prerijske voluharice i miševe). Ukratko, s povećanjem razine
vasopresina kod mužjaka se javlja veća težnja za monogamijom i
stvaranjem trajne veze s jednom partnericom.
Ovdje nećemo previše dužiti s teoretiziranjem
o hormonima, ali svi koje zanima nešto više mogu ovdje
pronaći detaljniji
opis.
Nakon što smo izmjerili i izvagali sve
fizičke promjene koje se događaju u nama, pozabavimo se malo umom. Ukratko ćemo opisati razmišljanja znanstvenika o još jednom
pitanju: da li je ljubav osjećaj, ili je to potreba jednako snažna kao potreba za hranom i vodom?
Znanstvenici pred dilemom: osjećaj
ili potreba?
Provesti
istraživanje o ljubavnim jadima studenata poseban je izazov - danas je
toga svjestan i dr Arthur Aron, nakon što je sa suradnicima dovršio
istraživanje rada mozga prije nekoliko godina.
Sudionici
pokusa, redom studenti koji su se u posljednje vrijeme ludo zaljubili u
nekog, nisu imali problema s prvim dijelom testa: sve što su trebali
bilo je ležati u stroju za snimanje rada mozga i zamišljati sliku
voljene osobe.
Ali kad ih je dr Aron zamolio da
počnu razmišljati o nekom od poznanika pojavili su se problemi.
"Jednostavno nisu mogli prestati razmišljati o svojim partnerima" -
objašnjava ovaj profesor socijalne psihologije sa Sveučilišta Stony
Brook.
Tek nakon nekoliko mjeseci istraživači su
pronašli
prilično originalno rješenje. Prikazali bi ispitanicima
slučajno odabrani broj i natjerali ih da od njega oduzmu broj sedam, od
tako dobivenog novog broja opet sedam, i tako dalje i tako dalje -
nakon nekoliko minuta takve matematičke torture ispitanici bi napokon
uspjeli iz glave otjerati sliku svojih odabranika i skoncentrirati se
na nekog drugog.
Ovo dokazuje koliko je ljubav
jaka sila (ali izgleda ipak slabija od matematike). Upravo stoga, prkoseći popularnom stavu da je ljubav
emocija, dr Aron smatra da je ljubav motivacijski čimbenik jednako snažan kao
što su glad ili žeđ.
Snimanje misli
Neka
kasnija
istraživanja potvrdila su tu teoriju. Na primjer, studije
koje se koriste metodom prikazivanja moždane aktivnosti (metoda je
poznata pod
nazivom funkcionalna magnetska rezonancija) pokazale su da se u
trenutku kad razmišljamo o voljenim osobama javlja visoka aktivnost
u područjima mozga bogatim dopaminom.
Upravo
su ta područja mozga ona koja upravljaju našim sustavom motivacije i
nagrađivanja, i aktiviraju se kad se javi izrazito jaka potreba za
nečim - na primjer za hranom, pićem, drogom ili poljupcem koji će nam
dati voljena osoba. Ove zaključke potvrđuju i bihevioristička
istraživanja.
"Za
mnoge ljude iskustvo zaljubljivanja jednako je kao da se nalaze u
pustinji i onda iznenada ugledaju izvor vode", tvrdi dr Aron.
Ljubav: čini nas i sretnima i nesretnima
"Iscrpljeni
čovjek usred pustinje može se osjetiti ekstatično kad spazi oazu. Ali
ako shvati da je vidio optičku varku, fatamorganu, osjetit će potpuno
drugačiji set emocija" - tvrdi dr Lucy Brown, profesorica neurologije s
njujorškog Sveučilišta medicine Albert Einstein. Upravo tako i ljubav
može dovesti do osjećaja sreće, ali i do cijelog seta drugačijih
emocija - još jedan dokaz da je ljubav više pokretački mehanizam, a
manje emocija.
"Ljudi smatraju da vas zaljubljenost
čini
sretnima, ali vas jednako tako može učiniti i nesretnima, ljutima ili
uplašenima" - kaže dr Brown.
Jedna još neobjavljena
studija
potvrđuje ove tvrdnje. Istraživanje je obuhvatilo 183 studenta, kojima
je podijeljena lista sa 69 pojmova povezanih s emocijama (npr. brižnost,
ljubomora, ushićenje. Nakon toga studentima je pročitan jedan od
ciljnih pojmova (ljutnja, užitak, tuga ili ljubav) i trebali su
označiti sve emocije koje se mogu povezati s njima.
Studenti
su
u prosjeku uz ljubav pridružili sedam emocija više nego uz preostala
tri pojma. Štoviše, uz ljubav su pridružili i pozitivne i negativne
emocije, dok su recimo uz "užitak" svrstali samo pozitivne asocijacije. Istraživači
tvrde da ovo dokazuje da ljubav funkcionira drugačije nego emocije. Oni
koji o ljubavi razmišljaju kao o osjećaju možda su zavedeni time što
ljubav može uzrokovati pojavu vrlo jakih osjećaja - ali ti osjećaji su samo posljedica ljubavi kao osnovne potrebe.
Evo jednog koji misli drugačije
Neki
drugi istraživači emocija ipak se ne slažu s ovakvim tvrdnjama. Dr Gian
Gonzaga, psiholog i viši istraživač pri eHarmony Labs, kaže da su
osjećaj ljubavi, toplina i pažnja koju osjetimo kad razmišljamo o
voljenoj osobi - definitivno emocije. Studija provedena 2006. to
potvrđuje: tada su u sklopu istraživanja snimljena 63 para koji su se
prisjećali svojeg prvog susreta. Dok su govorili o tome, partneri bi se
nagnuli jedan prema drugom, smiješili i gestikulirali otvorenih dlanova.
Dr
Gonzaga se ne slaže niti s tvrdnjom da se ljubav može povezati i s
pozitivnim i s negativnim emocijama. Sudionici njegovog istraživanja
povezivali su ljubav samo s pozitivnim osjećajima, izražavajući pri
tome visoku razinu sreće i uzbuđenja i nisku razinu neugode ili straha.
Ma kakve sve to uopće ima veze?
Nakon
što smo dali doista veliki prostor znanstvenicima širom svijeta, mirne
se duše može reći ovo: unatoč svim silnim istraživanjima, mjerenjima
razine hormona i ne znam čemu sve ne, činjenica je da znanost i dalje
ne uspijeva jednoznačno odgonetnuti zašto se uopće zaljubljujemo.
Zbog
kemijske ravnoteže? Neće biti baš tako. Razine hormona pokazuju
određene tendencije, ali nisu jednake kod svih ljudi. Jednako tako i
sva istraživanja koja smo spomenuli ne daju jednake rezultate. Pa i
unutar jednog istraživanja rezultati se jako razlikuju, ono što vrijedi
za jednog ispitanika ne mora vrijediti za drugog.
Kako objasniti tu raznolikost?
Sjetite se
slika pećinskih ljudi kako za kosu odvlače svoje odabranice u pećinu.
Što prikazuje ta slika? Ljubav - malo ekstremnu, malo divljačku i
prilično primitivnu - ali ipak ljubav.
Sjetite se Romea i
Julije i
njihovog dvostrukog samoubojstva u prvim godinama mladosti. Zašto su
napravili?
Možemo mi sad teoretizirati o hormonima i neurotransmiterima... Ali
odgovor će na kraju ipak biti - ljubav.
Ljubav
princa Parisa
i prelijepe Helene uzrokovala je desetgodišnju opsadu i na kraju
uništenje Troje. Koliko je takvih priča ispričano i koliko zaboravljeno
kroz povijest? Računovođa Pero koji očajno voli tajnicu Marinu - ali se
previše srami da bi joj to ikada mogao priznati - to je jedna od milijuna
priča koje povijest nikada neće zabilježiti. Ali baš će ta nepoznata priča zauvijek
obilježiti jednu ili dvije sudbine.
Pročitajte neke stručne članke... Ali
probajte i sami!
Čini se da nas o
ljubavi i dalje mogu više naučiti oni leptirići u trbuhu ili zujanje u
ušima nego sva sila studija i stručnih članaka.
Ljubav
je jedno od rijetkih područja na kojemu vam neću preporučiti da učite
na tuđim iskustvima. Da, istina je, bilo bi to sigurnije. Pa na kraju
krajeva, i u ovom tekstu napisali smo kakvu će hormonsku oluju ljubav izazvati u
vama. Pa zar ne bi bilo pametnije da to izbjegnete?
Možda
bi i bilo pametnije - ali bi definitivno bilo i dosadnije! Prepuštanje ljubavi nosi određeni rizik sa sobom. Možete
doživjeti razočaranje, biti nesretni, patiti kraći ili duži vremenski
period. Ali mislim da ipak vrijedi probati. Jer bez
ljubavi nikada nećete iskusiti onu krajnju sreću i ispunjenje koje vam
ona može donijeti.
I zato, samo hrabro! Jer čak i
nakon najveće oluje opet zasja sunce. A na tom putu mi ćemo biti uz vas
- nekad savjetom, nekad ohrabrenjem, ili makar da vas saslušamo kad na
trenutak posrnete ili zastanete.
